Ishodišno mjesto
„Kaffe“ u centru –
najlogičnija adresa
za još jedan susret.
Interijer stari
konobari novi
ponuda proširena –
trenutno na meniju
„Lagana večera za dvoje“
a uz večeru i žuti muškat
kao dodatni pečat
nezaboravnom vremenu.
I nema gledanja ispod oka
nema preispitivanja krivnje
nema nedoličnih
grubih riječi
nema čak ni neugodne tišine –
priječi ju očekivano
uvjerljivo laganje samima sebi
da ne postoji potreba
još manje težnja
za promjenama.
Ugodna atmosfera
budi sjećanja
rađa pritajene osmijehe
i opet
kao nekada
vedar
razdragan smijeh.
I nalik nevidljivoj proljetnoj cvatnji
u zraku titra pitanje:
traje li i ovdje
za stolom
još uvijek
željena „cvatnja“?
Ocvala sigurno nije
jer čak i preduga večera
produžena čak još jednom kavom
postaje prekratka za odluku:
ustati od stola i produžiti svojim putem
ili ostati
odnosno
ima li uopće smisla nastaviti i dalje
jedno bez drugoga?