“BOGOMDAN SVAGDAN”

U duhu naziva zbirke čovjek se raduje svakom novom danu, svagdanu, koji nam stiže kakvog nam je sudbina namijenila, bogomdanom, predodređenom, dobrom ili lošem, božanstvenom ili bezvrijednom … O tome govore četrdeset i dvije (42) pjesme u prozi sabrane u tri bloka: Bogomdan svagdan, Hipotetski moguće i Vrzino kolo. Socijalno društvenog karaktera govore o osobitostima današnjeg života, o hipotetski mogućim situacijama sutrašnjice te o ljudskim karakternim osobinama i ponašanju na koje upućuju i upozoravaju brojne narodske i ine mudre izreke i poslovice.

Pada noć
tama guta sve pod sobom
milosti nema niti za moje selo.

Ustobočeni na nebu
mjesec i zvijezde
baš i ne ulijevaju povjerenje –
ne otimaju se oblacima
pa čas ih ima
čas ih nema.

Sigurnost okasnjelom koraku stoga
jamči samo treperava svjetlost ulične svjetiljke.

Nije u pitanju scenarij za film
makar bi i moglo biti budući da je riječ o našoj budućnosti
o kojoj umjetna inteligencija (UIO promišlja sistemski i dugoročno
a ne kao današnji čovjek pogledom od danas do sutra.

Promišljanje ide u smisli zaštite čak i za slučaj najneočekivanijih
tzv. hipotetskih situacija
u kojima bi se svijet mogao naći
a prva u nizu je mogućnost da sila gravitacije
makar samo za kratko
otkaže poslušnost zemlju i napusti je.

Čovječe!
bio bi to smak svijeta
kažem ja
laik
ne bježeći od ocjene posljedica
koje bi bile ekstra dramatične i kaotične
a što UI u najkraćem elaborira:

svi predmeti koji nisu pričvršćeni za tlo krenuli bi u zrak
u prvom redu ljudi, vozila, zgrade
a i sve ostalo što sila gravitacije drži na zemlji;

u zrak bi krenula i zemljina atmosfera
počela bi se širiti u svemir
što bi moglo dovesti do totalnog kolapsa –
gubitkom zraka potrebnog za disanje;

voda iz oceana, mora, rijeka i jezera
bi se počela dizati i raspršivati
pa bi poplave nesagledivih razmjera bile neizbježne;

bez gravitacije, mjesec u orbiti oko zemlje i planete u orbiti oko sunca
iskočile bi iz kolosijeka i nastavile nepredvidivim smjerom kretanja kroz svemir;

otpuštanjem gravitacije, unutarnje sile zemljina kore, plašta i jezgra, mogle bi uzrokovati neviđene potrese i vulkanske erupcije…

Istinabog
gravitacija je temeljna sila
pa ne može jednostavno nestati
konačno
sa svog mjesta ne mrda već ravno 4,5 milijuna godina
pa je mogućnost njezino napuštanjem zemlje
tek tako
bez posebnog razloga
moguće minimalna.

Ali budući da vrag nikad ne spava,
kako narod kaže
to i ja
poput ostalih skeptika
otkad sam čula za tu
makar hipotetska mogućnosti
ne spavam.

​

Volim riječi i misli
mudre
mudrih ljudi
kao i narodske poslovice
izreke
sentencije
što se riječju spliću a mislima raspliću
pa su nalik i pjesmi i kolu
kako im i naziv kaže
vrzino
vilenjačko.

Usadile su se u moju dušu od najranijih dana
pa se ni ovdje ne mogu oteti
nekima poput:
Po jutru se dan poznaje
Kako siješ tako ćeš i žeti
Ko pod drugim jamu kopa sam u nju pada
Tko pjeva zlo ne misli
U radu je spas…

Volim i posuđenice
iz drugih jezika
latinizme
romantizme
germanizme
danas gotovo nezamjenljive
mada je i naših domaćih bezbroj –
dovoljno za nauk životu dostojnom čovjeka.

I ne skrivam da uh i sama splićem
te u skladu s vremenom i trenutkom
a sigurnosti radi i u celofan zamatam
poput ove
s niskom nepregledni imena kojih se tiče
apostrofiranih tom jednom
mojom
I evolucija je floskula – neki dinosaurusi i danas drmaju svijetom

______________________________________
* 1. mjesto na kojem vile plešu u kolu
* 2. pren. nešto što je teško razriješiti, metež, zbrka pojmova