U GRADU MOG DJETINJSTVA I MOJE MLADOSTI
Nova beogradska i ina mladost Srbije vratila je osmijeh na lice i generaciji mog djetinjstva i moje mladosti. Gotovo sudbinski, kao u mojoj pjesmi U GRADU MOG DJETINJSTVA I MOJE MLADOSTI, napisanoj uz prvi lipanjski prosvjed „Srbija protiv nasilja“ 2023., a objavljenoj u posljednjoj poetskoj zbirci NITI, SPONE, RELACIJE, tiskanoj u Beogradu, naklada Nova poetika, Beograd, 2024. Iz objektivnih razloga nisam mogla otići po svoje primjerke knjige, a sada nam se odlazak u Beograd ne savjetuje. No i jučer sam poštom primila par primjeraka pa evo i pjesme.
STI, napisanoj uz prvi lipanjski prosvjed „Srbija protiv nasilja“ 2023., a objavljenoj u posljednjoj poetskoj zbirci NITI, SPONE, RELACIJE, tiskanoj u Beogradu, naklada Nova poetika, Beograd, 2024. Iz objektivnih razloga nisam mogla otići po svoje primjerke knjige, a sada nam se odlazak u Beograd ne savjetuje. No i jučer sam poštom primila par primjeraka pa evo i pjesme.
Nasmiješena lica štovatelja pisane riječi najbolje govore o ugođaju promocije mojih triju ovogodišnjih knjiga, predstavljenih u srijedu, 16. listopada 2024. u ugodnom ambijentu zgrade Scheier u Čakovcu. 
Može se uzeti tek kao igra riječi, no sve ima smisla do besmisla, do apsurda, do stvari bez vrijednosti, do nemogućnosti da promijeniš stanje i otmeš se osjećaju nemoći,osjećaju stjeranog u slijepu ulicu, osjećaju gurnutog u labirint bez izlaza, osjećaju dirigenta bez orkestra ili obrnuto, daltoniste s paletom boja pred slikarskim platnom, ratara bez zemlje… Smisla ima samo izniklo sjeme, ljubav koju se čita u oku, vjera bez iluzija, pjesnička s dušom, empatija za razliku od bešćutnosti, poštenje naspram nepoštenja, sloga naspram nesloge, sreća naspram tuge, mir naspram rata – i ne treba duljiti, niz antonima predug je, zato se zaustavljam tek na pitanju smisla utjehe ili spokojstva duše okrenute životu bez smisla.
Konačno i u mojim rukama,
Možda se nećete složiti sa mnom, no osobno smatram da ne bi bilo pošteno da pjesnik ode prije nego ispiše i posljednji stih, kao ni slikar prije nego dovrši sliku, kako ih ne bi zaostale misli, neispisane ili neizrečeni riječi, odnosno neoslikana platna žuljala putem. Jer, štogod mislili, tek i pjesnik i slikar su posebna sorta – ljudska bića izvan okvira svakodnevice s nepresušivim izvorom riječi, vizura i slika pa ne bi bilo pošteno srezati im misli, skršiti pero ili polomiti kist te ih i prije vremena maknuti iz vlastite groteske, travestije, satire, patetike kojoj su posvećeni.