Promocija zbirke kratkih priča “PRAPOČETAK NIJE DALEKO”

Jučer, 22. listopada 2025. godine, u ugodnom ambijentu multimedijalne dvorane Knjižnice “Nikola Zrinski” Čakovec održana je promocija moje 17. knjige, zbirke kratkih priča, „Prapočetak nije daleko“. Predstavili su je nakladnik Robertino Bartolec, interpretacijom teksta prof. Anita Novak uz glazbeni ugođaj Nikol Klobučarić i prof. Damira Rodigera. Zahvaljujem im od srca, a zahvaljujem i Knjižnici „Nikola Zrinski“ Čakovec, brojnim prijateljima, osobito uvaženim gostima, gradonačelnici gđi Ljerki Cividini i županu g. Matiji Posavcu, sa suradnicima, gđom Petrom Strahija i g. Davidom Vugrinecom. Uvaženim gostima zahvaljujem i na toplim, poticajnim riječima, a u ime budućih čitatelja zahvaljujem Međimurskoj županiji što će knjiga doći i u sve međimurske škole i knjižnice te ustanove za smještaj starih i nemoćnih.

Sada, kada su se utisci malo slegli, neizostavna je i autorska zahvala medijima na zavidnoj pažnji promocije moje 17. knjige, zbirke kratkih priča, „Prapočetak nije daleko“. Iskazujem je: Županiji međimurskoj, medijskim kućama međimurski.hr., Međimurje press, Totalinfo, Kaj.hr, Međimurske novine i Reporter.hr iz čijih napisa tek par nasumično izabranih notica:

„Župan Matija Posavec i gradonačelnica Čakovca Ljerka Cividini čestitali su autorici na novoj knjizi te naglasili da je spisateljica Petrana Sabolek ušla u srca brojnih čitatelja iskrenošću i autentičnošću izraza, a svojim opusom posvećenim djeci, kao i brojnim radovima zastupljenima u školskoj literaturi, oblikovala mnoge naraštaje mladih.“

„Petrana Sabolek poznata je po neumornoj kreativnosti – između njezinih knjiga ne prođe mnogo vremena, jer piše s dubokom strašću i predanošću. Njezina djela odlikuju se iskrenošću, toplinom i autentičnim stilom, što je čitatelji prepoznaju i cijene. Posebno je poznata po literaturi za djecu, kojom je oblikovala generacije mladih umova, a njezini tekstovi često se nalaze u školskoj lektiri i obrazovnim programima.“

„…građa ovoga djela suočava čitatelja sa stvarnošću, snovima i vizijama, ali i suprotstavlja krhkost ljudske duše njezinoj snazi. Radi se o važnom djelu za opus P. Sabolek jer se uspješno, po prvi puta, okušala u formi kratke priče te stvorila zanimljivu i neuobičajenu nisku tekstova snažne pripovjedne sugestibilnosti. U knjizi od 192. stranice s četiri koncepcijski zasebna poglavlja radi se o omnibusu neuobičajene imaginacije i snažne pripovjedne sugestibilnosti, s motivima i likovima autentičnih životnih izazova.“

„Svojom novom knjigom, Sabolek ponovno pokazuje kako se snaga riječi i autentičnost umjetničkog izraza mogu ispreplesti u djelu koje nadahnjuje, potiče na promišljanje i ostavlja trajan trag u hrvatskoj književnosti.“

„Njezina prisutnost u kulturnom prostoru Međimurja i šire ostavlja neizbrisiv trag, a svaka nova knjiga potvrđuje njezinu posvećenost jeziku, umjetnosti i zajednici… Petrana Sabolek još jednom je pokazala da je njezina književna snaga u stalnom usponu, a njezin rad ostaje dragocjen dar hrvatskoj kulturi.“

U nastavku i djelomičan osvrt nakladnika na FB Modernist nakladništvo, pod naslovom „Predstavljena zbirka kratkih priča PETRANE SABOLEK “PRAPOČETAK NIJE DALEKO”:

„…samoj promociji društveni i umjetnički značaj svojom prisutnošću i uvodnim govorima pridodali su gradonačelnica Čakovca Ljerka Cividini te župan Međimurske županije Matija Posavec. A i sam program je bio u skladu s tim svečanim i značajnim ozračjem što su već samim glazbenim konceptom pokazali Damir Rodiger (električni piano) i Nikol Klobučarić (vokal) interpretirajući uglazbljene stihove Petrane Sabolek iz njezine ranije pjesničke zbirke, dvoknjižje, “Poetski flešbek” i “Pjesme iz apsurdistana” (također izdanja Modernist nakladništva). Anita Novak sugestivnim čitanjima odlomaka iz zbirke (iz sva četiri poglavlja: “Ogledalo duše”, Pamet na reset”, “Ispušteno iz vida”, “Putem bez kolosijeka”) publici je dočarala teme i motive priča, koje su zatim Petrana Sabolek i Robertino Bartolec (nakladnik i pisac pogovora) detaljno i potanko sagledali i s publikom podijelili, kako kroz zasebne eksplikacije vrijednosti knjige, tako i kroz formu intervjua koji je uslijedio.

(…) pečat autorske (rukopisne) prepoznatljivosti implementiran je u već prvu priču (“Opet kratka”) prvog poglavlja (“Ogledalo duše”). Naime, protagonistica je književnica i spočetka smo u tom tekstu pod plimnim vala književnih informacija. Poluautobiografski (inače u knjizi je upečatljivo izražena autoreferencijalna dimenzija) priča počinje gusto, snažno, po ključu literarnih referenci fascinantno, kritičkim ogledom na domaće kulturne prilike bez zadrške i presedana da bi nas potom Petrana Sabolek eluzivno (ostavljajući zasad na distanci ličnu biografsku podsvijest – adekvatnu pomoćnu ekipažu za umjetnički probitak “Opet kratke” – povukla na proustovski put romantičnih i senzualnih asocijacija ‘iz prošlosti.

(…) provodnim nitima i spojnicama na koje se vješaju mnogi raznoliki idejni blokovi Petrana Sabolek osmatra i spekulira između prošlog i sadašnjeg, ponuđenog i dobijenog, zamišljenog i ostvarenog, začetog i postalog, bliskosti i otuđenosti, očekivanog i zbivanog…

(…) Smislom za psihologizaciju i uistinu pomnom potrebom za detalje (čak i filmsku trilerizaciju, specijalno u pričama “Pošten lopov”, “Ifigenijin hram”, “Prozračna haljina i keloid”, blok „Pamet na reset“ ) postiže se napet učinak mentalnog vizualiziranja sekvenci kojima su spojeni udesi, kobi, vedrine i providnosti likova. Da, ova kolekcija je intrigantan kovitlac vođica i smjernica, međutim ništa ne opterećuje tekst suvišnim. Štoviše, kada se protagonistima spisateljski na nešto usredotoči, i to na prvu još djeluje banalno, upravo umijeće odabira na što će se staviti povećalo potenciranja – ostavlja najdublji mentalni trag na čitatelja. Docirati treba, ali istovremeno mašti ostavimo terena za biti svoja, da bi najzad znali ono sigurno najvažnije u tom sistematično uređenom korpusu kazivanja kakav nudi ciklus od trideset tri priče…”

Sljedeća adresa predstavljanja zbirke kratkih priča “Prapočetak nije daleko” – Društvo hrvatskih književnika, Trg bana Josipa Jelačića 7, Zagreb…

Knjiga je dostupna na www.modernist.hr te u Književnom salonu Korzo.

 

FINALE 13. NATJEČAJA ZA KRATKU PRIČU – SATIRU SLAVKO KOLAR

Počašćena sam uvrštenjem među deset finalista natječaja.

Finale 13. izdanja Natječaja za kratku priču – satiru Slavko Kolar, kao dio kulturno-književne manifestacije Dani Slavka Kolara, koji se održavaju od 2002. godine, a Natječaj je prvi put raspisan 2012. godine. Na ovogodišnji natječaj pristiglo je 90 priča, iz svih dijelova Hrvatske, regije i drugih zemalja gdje žive i rade autori koji pišu na hrvatskom jeziku.

Povjerenstvo u sastavu: Miroslav Mićanović, Hrvoje Kovačević, Branislav Oblučar, Slađan Lipovec I Vinka Jelić-Balta izabralo je sljedeće finaliste Natječaja za kratku priču satiru Slavko Kolar 2024:

  • Jukić, Oliver: Čovjek s crvenim plaštom
  • Krnjić, Stanko: Ćevapi
  • Krstić, Zoran: Biseri Europe
  • Ljubičić Iviček, Anita: Slatka dolina
  • Pelaić, Marin: Memento Dentis
  • Pešut, Dino: Stampedo
  • Radočaj, Danijel: 13%
  • Sabolek, Petrana: Pošten lopov
  • Surjak, Mario: Déjà vu
  • Živković, Alen: Tri Sokolova mjesta

PROMOCIJA KNJIGE “PRIČE ZA NAJ DJEČJE UHO”

Književni susret s djecom uvijek veseli, osobito kad je održan u krasnom ambijentu Knjižnica “Nikola Zrinski” Čakovec, u Mjesecu hrvatske knjige, uz sjajnu promotoricu tetu Blašku i mog nezamjenljivog suradnika, prof. Damira Rodigera, koji je glazbom i pjesmom savršeno povezao priče iz moje najnovije knjige „Priče za naj dječje uho“, nakladnika Hrvatsko društvo književnika za djecu i mlade. A to što su te priče čitali moji unuci Paula i Vedran Tošić svojim školskim prijateljima iz I. OŠ Čakovec, u pratnji učiteljica Tine Novoselc, Anite Vadas i Romane Holetić, učinilo je ovaj susret nezaboravnim. Hvala svima za ove današnje prelijepe trenutke u kojima sam istovremeno bila i književnica i baka!

TRI NOVE KNJIGE

Nasmiješena lica štovatelja pisane riječi najbolje govore o ugođaju promocije mojih triju ovogodišnjih knjiga, predstavljenih u srijedu, 16. listopada 2024. u ugodnom ambijentu zgrade Scheier u Čakovcu. 🤗
Riječ je o:
📖 zbirci priča, „Priče za naj dječje uho“, u nakladi Hrvatskog društva književnika za djecu i mlade, Klub prvih pisaca, Zagreb
📖 poetskoj zbirci „Niti, spone, relacije“, izdavača Nova poetika Beograd
📖 romana na kajkavskom međimurskom jeziku, „Moč življenja“, u nakladi Ogranka Matice hrvatske u Čakovcu.
Naoko nespojiva književna tematika itekako je spojiva. U fokusu svake je čovjek:
⭐️ za dječju dob, od uspavanke do spoznaje nečeg novog, pobrinulo se dvadeset i šest priča knjige „Priče za naj dječje uho“
⭐️ okrepljujuće štivo za dušu današnjeg čovjeka – ljubimca 21. stoljeća – kako je u pedeset i osam pjesama slobodnog stiha, ali i rime, redstavljen u knjizi „Niti, spone, relacije“
⭐️ budućim pokoljenjima, za spomen na teški život naših predaka iz sredine prošloga stoljeća, namijenjeno je osamnaest nepozobljenih zgodovina romana „Moč življenja“.
Hvala gradonačelnici, gđi. Ljerka Cividini na dolasku i pohvalnim riječima te predsjedniku Ogranka Matice hrvatske u Čakovcu, gdinu Zoran Turk, na pozdravnoj riječi i pokroviteljstvu promocije. ❤
Puno hvala i mojim gostima, gđi. Vesni Herman, učiteljici razredne nastave u OŠ Belica, na izmamljenoj suzi dramskim monologom Prve iz moje drame na kajkavskom jeziku „Štiri pajdašice“ kojom je 2017. na KAM-u u Prelogu ostvarila nominaciju za najbolju glavnu žensku ulogu. ❤
Puno hvala i Juliji Novak, odgojiteljici u Vrtiću Belica na dojmljivoj interpretaciji priče Tajna Lukina skladišta iz knjige „Priče za naj dječje uho“, a osobito je hvalevrijedan glazbeni doprinos prof. Damir Rodiger – prikladnim, zajednički stvorenim pjesmama, „Prehlađeni puž“, „Nazovimo stvari pravim imenom“ i „Otpri bloka, grlica“ dostojno nas je uveo u svijet svake od predstavljenih knjiga. ❤
Roman „Moč življenja“ može se nabaviti u Ogranak Matice hrvatske u Čakovcu kao i u Centar dr. Rudolfa Steinera u Donjem Kraljevcu.
Knjiga „Priče za naj dječje uho“ naručuje se putem službene stranice nakladnika, Hrvatsko društvo književnika za djecu i mlade, Klub prvih pisaca.
Sve tri pak u fondu su Knjižnice Petar Zrinski u Čakovcu, a možete ih u cijelosti pročitati i na mojoj internetskoj stranici www.petrana-sabolek.net.
+5
Prikaži analitiku i oglase

Promoviraj objavu
Sve reakcije:

Renata Lovrek, Krunoslav Mikulan i 30 drugih

SVI ZADOVOLJNI

Ne znam kako svijet izlazi na kraj s komarcima, muhama, smrdljivim martinima i ostalim predstavnicima manjih ili većih letećih čovječjih krvopija – ja ih ne mogu smisliti. Alergična sam na njih, zato i prikraćena za izravni pogled na ljepote rijeka, voda stajaćica, šumovitih krajolika uz koje se gnijezde. Razlog, dakle, opravdan da mi se ne može zamjeriti što sam u svakom trenutku spremna obrušiti se na svu tu leteću zvjerad kad mi se pokuša približiti.

Zasvrbi me ruka i na samu pomisao na njih, baš kao i sada dok s pristojne udaljenosti fiksiram jedan izdanak prilijepljen na unutarnje prozorsko okno. Mogao bi to biti i slon, moja kratkovidost ne uspijeva dokučiti tko je, što i nije važno, znat ću kad ga prilijepim lopaticom što mi je uvijek pri ruci.

Zaštita sprejevima je tak-tak, meni ni jedan ne pomaže, a tak-tak je i gravitacija – žgadija plazi i po staklu, snagom magneta ili naljepnica lijepi se posvuda, hoda stropom spretnije od akrobata na žici.

I baš kad sam krenula lopaticom k oknu –  neidentificirana napast je prhnula u zrak. Ne iznenađuje, nije mi zbrisala ni prvi ni posljednji put, no pobjeda će i opet biti moja, ja ću je i ovog puta dočekati.

Kažem naglas, sjednem i čekajući je da se pojavi, razmišljam.

Imaju te, leteće krvopije i sluh, i njuh, nanjuše opasnost na sto kilometara, kao što i ja nanjušim njih, a možda su im i oči kao u onih vanzemaljaca  što već tko zna koliko dugo krstare zemaljskim noćnim nebom prateći ili vrebajući Zemlju. Mnogi ne vjeruju u tu priču, no ja bih se i prema njoj držala one: Gdje ima dima ima i vatre. Dakle, ako je istina da postoje te da NL- ovi vrebaju Zemlju, misleći vjerojatno da nama, zemljanima, bolje ide, onda ih treba pustiti među nas pa neka se sami uvjere. U tom slučaju bi, a radi iste stvari, i oni morali pustili nas među svoje za što bih ja delegirala najveće suvremene ljudske krvopije. Ako se gospodi svidi, neka ostanu gore, svi na Zemlji zadovoljni, a ako pak krene po zlu, nama i opet nema problema – za njima na zemaljskom tlu ne bi imao tko žaliti baš kao što ni za ovim, mojim, privremeno odbjeglom, a upravo raščetvorenom lopaticom uplakanih neće biti.