{"id":1353,"date":"2021-09-29T13:21:19","date_gmt":"2021-09-29T13:21:19","guid":{"rendered":"https:\/\/petrana-sabolek.net\/?page_id=1353"},"modified":"2024-09-11T08:06:09","modified_gmt":"2024-09-11T08:06:09","slug":"stokajbre","status":"publish","type":"page","link":"https:\/\/petrana-sabolek.net\/index.php\/stokajbre\/","title":{"rendered":"\u0160tokajbre"},"content":{"rendered":"

[et_pb_section fb_built=”1″ admin_label=”Hero” _builder_version=”4.16″ background_color=”#FFFFFF” background_image=”https:\/\/petrana-sabolek.net\/wp-content\/uploads\/2021\/05\/coding-background-texture.jpg” background_blend=”overlay” custom_padding=”55px|0px|100px|0px||” animation_style=”slide” animation_direction=”top” animation_intensity_slide=”2%” da_disable_devices=”off|off|off” locked=”off” global_colors_info=”{}” da_is_popup=”off” da_exit_intent=”off” da_has_close=”on” da_alt_close=”off” da_dark_close=”off” da_not_modal=”on” da_is_singular=”off” da_with_loader=”off” da_has_shadow=”on”][et_pb_row column_structure=”1_4,3_4″ _builder_version=”4.16″ _module_preset=”default” global_colors_info=”{}”][et_pb_column type=”1_4″ _builder_version=”4.16″ _module_preset=”default” global_colors_info=”{}”][et_pb_image src=”https:\/\/petrana-sabolek.net\/wp-content\/uploads\/2021\/09\/stokajbre.png” title_text=”stokajbre” _builder_version=”4.16″ _module_preset=”default” global_colors_info=”{}”][\/et_pb_image][\/et_pb_column][et_pb_column type=”3_4″ _builder_version=”4.16″ _module_preset=”default” global_colors_info=”{}”][et_pb_text _builder_version=”4.16″ _module_preset=”default” header_font_size=”45px” global_colors_info=”{}”]<\/p>\n

“\u0160TOKAJBRE”<\/h1>\n

dramski tekstovi<\/h3>\n

[\/et_pb_text][et_pb_text _builder_version=”4.22.2″ _module_preset=”default” custom_padding=”5px|||||” hover_enabled=”0″ global_colors_info=”{}” sticky_enabled=”0″]<\/p>\n

Sinopsis<\/span><\/h3>\n

 <\/p>\n

Osamostaljenjem vlastitih dr\u017eava, dr\u017eavljani biv\u0161e, zajedni\u010dke, umnogome ostaju i dalje vezani rodbinskim, prijateljskim, poslovnim i inim vezama, pa ni danas nije mogu\u0107e u potpunosti izbje\u0107i me\u0111usobnu, osobitu jezi\u010dnu \u0161arolikost. A budu\u0107i da jezik i oplemenjuje, umjesto da ga se gu\u0161i, treba ga \u0161iriti, u kom smislu govore i ovi dramski tekstovi. Upu\u0107uje na to i sam naslov, \u201e\u0160toKajBre\u201c, jezi\u010dnom kovanicom u smislu licentia poetica. A rije\u010d je o \u0161est tekstova \u2013 dvjema komedijama (Gypsi magic studio i Kapitalac na gradele), dvjema satirama usmjerenima prema uvijek aktualnim dru\u0161tveno-politi\u010dkim zbivanjima (Gospo\u0111a mama i Admiralova djeca), a jednako su zanimljiva i preostala dva teksta, parodija na budu\u0107i \u017eivot \u010dovjeka, predstavljen kroz \u017eivot skladne termitske zajednice, Poljubac smrti u termitnjaku, te drama Pogled iz plakara, na temu obiteljskog nasilja, u osobitim uvjetima pandemije koronavirusa.<\/p>\n

[\/et_pb_text][et_pb_text _builder_version=”4.22.2″ _module_preset=”default” custom_padding=”5px|||||” global_colors_info=”{}”]<\/p>\n

Ogledni arak<\/span><\/h3>\n

 <\/p>\n

[\/et_pb_text][\/et_pb_column][\/et_pb_row][et_pb_row column_structure=”1_4,3_4″ _builder_version=”4.16″ _module_preset=”default” custom_padding=”9px|||||” global_colors_info=”{}”][et_pb_column type=”1_4″ _builder_version=”4.16″ _module_preset=”default” global_colors_info=”{}”][\/et_pb_column][et_pb_column type=”3_4″ _builder_version=”4.16″ _module_preset=”default” global_colors_info=”{}”][et_pb_text _builder_version=”4.16″ _module_preset=”default” custom_padding=”0px|||||” global_colors_info=”{}”]<\/p>\n

KAPITALAC NA GRADELE<\/h3>\n

(komedija, ulomak)<\/p>\n

 <\/p>\n

Glavni lik “Kapitalca na gradele”, imenjak glavnog lika istoimene najpoznatije komedije Marina Dr\u017ei\u0107a, “Dundo Maroje”, u ovoj komediji zavr\u0161i u omanjem gradi\u0107u sjeverozapadne Hrvatske gdje kao novope\u010deni predsjednik gradskog mjesnog odbora ne mo\u017ee izbje\u0107i tamo\u0161nja \u017eivotna doga\u0111anja. Izlu\u0111en ve\u0107 prvog radnog dana, stoji pokraj prozora ureda i telefonira, glasnim govorom, kao da vi\u010de. Za kompjutorom sjedi sekretarica Mala, \u017eva\u010de \u017evaka\u0107u gumu i netremice gledaju\u0107i u Dunda bez emocija prati njegov monolog.<\/em><\/p>\n

DUNDO:
Alo, jel’ to policija? Oli me \u010dujete? E, fala bogu da se neko javija. Zoven, evo, ve\u0107 po ure, a s druge strane samo automatska, ka mrtvo kljuse. I makar ja \u010dinim da je hitno, i da zove osobno (akcentiraju\u0107i)<\/em> pridsednik glavnoga gradskoga misnoga odbora… Molin? (zakratko, afirmativno klimaju\u0107i glavom)<\/em>: Naravno da san to ja! A ko nek bi se drugi javija na slu\u017ebeni telefon?… Ma razumim, jesan, novi san i naravski da se triba predstavit, zato, hajd, zapi\u0161i ime i prezime: Dundo, a prezime Maroje\u2026 da, da, jest, ve\u0107 san to \u010duja, ka oni poznati iz lektire, \u0107a ga ja ina\u010de ne poznan, a bojin se da ni on mene ne zna. I ne znan jesmo li u rodu, oli nismo\u2026 E, ne ka\u017een, mo\u017ee bit i da je umra, pokoj mu du\u0161i, ako jest, a i ja \u0107u, i to samo zaradi ove funkcije u ovo misto, di su svi ve\u0107 od rane zore popizdili! … Molin?… Ne, ne radu nered, dapa\u010de, nigdi ni \u017eive du\u0161e, nego su nered ve\u0107 napravili i sada samo zovu na telefon da mi se od ovoga fiksnoga desni u\u0161ni bubnji\u0107 ve\u0107 rastegnija ka babine ga\u0107e… Pa ne, ne, ne ka\u017een ja, imadu ljudi pravo i zvat, i znat, ali im ja ne znan odgovorit. Neznan za\u0161to se od jutra najednom ne mo\u017ee na ulicu ni nogon, ni auton, ni livo, ni desno, i zaradi \u010dega je zakr\u010deno cilo misto! Ja san ti, du\u0161o moja, Dalmatinac, a ovi ovdi, neki \u010dudan svit, iznijeli no\u0107as na ulicu sve \u0161to im se na\u0161lo pod rukon i slamu, i perje, i kukuruzovinu, i kestenje, i jabuke, i neke letve, ma, govorin ti tako kako vidin kroz prozor iz svojega ureda, ispod kojeg, eno, stoju, i \u0161tednjak i komode, i oni, papir, ajme, gospe ti, izrezali ga na oni, reza\u010d, pa ga ima vi\u0161e od dvi tone!… Molin?… E, to ti se i ja pitan! Pitan se i di su sve to na\u0161li i kako \u0107edu sutra sve to vratit u ku\u0107u kad se sve lipo zalipija za oni, med, \u0107a su ga metli ispod, pa se ulice sjaju i svitle ka more u bonaci\u2026 E, istina je, najva\u017enije pitanje i jest kako \u0107edu na kraju sve to po\u010distit kad ovi, Me\u0111u-morje nije ka na\u0161e, doli, da se digne valima i burom te sve lipo otkanta ravno na pu\u010dinu… Molin?… Pa naravno da sam zva i komunalce, njih san zapravo prve zva, ali su i oni mene otkantali, od prve…. Za\u0161to? Zato jer san se ja zeznija. Na prvu san mislija da je ri\u010d o neki njiovi kongres, \u0107a bi ga ovi doma\u0107i tribali odr\u017eat u ozra\u010dju, da re\u010demo, ka \u0161ta je ovi nered kakav njima i triba za onu vi\u017ebu “Ni\u0161ta nas ne smi iznenadit”, ali, ka\u017een, zeznija sam se, jer nije bila vi\u017eba pa zato nima ni\u0161ta niti od \u010di\u0161\u0107enje na taj ra\u010dun. I jo\u0161 san zapravo dobija i po nosu jer ka\u017eedu da kako se mo\u017ee tra\u017eit od obi\u010dnoga svita da se dr\u017eu reda kad im ni pridsjednik misnoga odbora, a to san ti sada ja, ne zna da oni ve\u0107 deset godina \u010distidu po iston rasporedu: u ponediljak kabasto, u utorak, oni, PVC, u sridu staklo, pa papir, i tako redon, uglavnon, podvukli su, da oni (akcentiraju\u0107i)<\/em> s izvanrednin odvozom neregularnoga otpada nimadu ni\u0161ta i da zato onaj ko je zasmradija neka lipo i odsmradi, a, ja, ako tomu smradu ne znan ime, onda neka lipo zovem policiju!… Jest, tako je. I zato san ja sada zva vas!… Molin?… Svedoke?! Kakve svjedoke?… Ajme, Gospe ti mile, \u017eeno, Bo\u017eja, \u0161injora, oli \u0161injorina, ne znan koja si, i ima\u0161 li ti uop\u0107e pojma di \u017eivi\u0161? I u koju si dr\u017eavu?! I ima\u0161 li ti pojma, \u017eeno, da je i u na\u0161u dr\u017eavu, a Bog mi je svedok, jo\u0161 uvik i u svemu samo Bog svjedok!?… Alooo! Alooo!!! Alooo!!!! \u2026 (sam sebi)<\/em>: Asti, kulture, Gospe ti mile, spustija mi slu\u0161alicu! I \u0107a mi je sada za \u010dinit, Mala? (Kraj ulomka)<\/p>\n

[\/et_pb_text][\/et_pb_column][\/et_pb_row][et_pb_row column_structure=”1_4,3_4″ _builder_version=”4.16″ _module_preset=”default” custom_padding=”9px|||||” global_colors_info=”{}”][et_pb_column type=”1_4″ _builder_version=”4.16″ _module_preset=”default” global_colors_info=”{}”][\/et_pb_column][et_pb_column type=”3_4″ _builder_version=”4.16″ _module_preset=”default” global_colors_info=”{}”][et_pb_text _builder_version=”4.16″ _module_preset=”default” custom_padding=”0px|||||” global_colors_info=”{}”]<\/p>\n

<\/h3>\n

<\/h3>\n

ADMIRALOVA DJECA<\/h3>\n

(satira, ulomak)<\/p>\n

 <\/p>\n

Jutro je. Otac, Mati, te sin i k\u0107er, Goran i Ana, ulaze u dnevnu sobu i zapo\u010dinju dan uobi\u010dajenom \u017eivotnom rutinom. Otac pali TV i sjeda na fotelju ispred prijemnika; Majka kuha kavu; Ana, na strunja\u010di radi stre\u010ding i vje\u017ebe joge; Goran, glumac, uvje\u017ebavaju\u0107i tekst u ruci, hoda stanom gore-dolje. Nastavak osobnih teku\u0107ih poslova ne remeti konverzaciju koja slijedi.<\/em><\/p>\n

GORAN:
(Teatralno.)<\/em> “Mi morir, se non aver la signora; mi \u0161tar malanconico; mi non poter mangiar. Tu mangiar presto, antar la signora, prometter ducati mille, do mila. Meglio spender ducati che perder vita\u2026 Ubi me kad mi to re\u010de\u2026”*<\/p>\n

OTAC:
(Zapiljen u TV prijemnik, Goranu, preko ramena.)<\/em> Mo\u017ee li ti\u0161e, Hamlete? Ni\u0161ta ne \u010dujem.<\/p>\n

GORAN:
Nije Hamlet, nego Pomet! Dundo Maroje, Marin Dr\u017ei\u0107.<\/p>\n

OTAC:
(Naoko nehajno, zapiljen kao prije.)<\/em> Pa zar ih ti sve troje, ili \u010detvoro glumi\u0161?<\/p>\n

GORAN:
Ovo je Pometov monolog, tata, iz Dunda Maroja, zar si ve\u0107 zaboravio?<\/p>\n

OTAC:
E, pa tako reci. Zna\u0161 da mi talijanski vi\u0161e ne ide.<\/p>\n

GORAN:
Oh, pa ni Pomet se ba\u0161 nije mogao pohvaliti. Ali se snalazio. Slu\u0161aj prijevod \u0161to je zapravo rekao: “Ja umrijeti ako ne dobijem gospu, ja biti tu\u017ean; ja ne mo\u0107i jesti. Ti brzo jesti, i\u0107i u gospa, obe\u0107ati tisu\u0107u dukata, dvije tisu\u0107e! Bolje potro\u0161iti dukate nego izgubiti \u017eivot\u2026<\/p>\n

OTAC:
E, pa ba\u0161 dobro natuca, no najva\u017enije je da se shva\u0107a \u0161to je rekao.<\/p>\n

MAJKA:
Da. I ja sam shvatila, mada bi mo\u017eda bilo bolje da nisam.<\/p>\n

GORAN:
A u \u010demu je problem?<\/p>\n

MAJKA:
U dvije tisu\u0107e. Kod Talijana isto kao i kod Turaka.<\/p>\n

OTAC:
Dukata, \u017eeno, ne kuna, ne lira, ne eura!<\/p>\n

MAJKA:
Valuta nije va\u017ena, va\u017eno je samo ono malo balkanskog kopna izme\u0111u. Mislim, na Italiju i Tursku.<\/p>\n

GORAN:
O \u010demu pri\u010da\u0161, majko?<\/p>\n

ANA:
Dobro pitanje, ni ja ne razumijem spiku.<\/p>\n

MAJKA:
Govorim o vrijednosti \u017eene.<\/p>\n

OTAC:
(Podsmje\u0161ljivo.)<\/em> E, pa, danas \u0107e\u0161 ti vidjeti tu vrijednost, draga moja. Danas \u0107e je Jagiz, upamti \u0161to sam ti ja rekao, priklati kao pile. Kao doma\u0107u koko\u0161, ili krma\u010du. \u010cim otvori usta – gotova je.<\/p>\n

MAJKA:
Ali, Ed\u017ee ih ne\u0107e otvoriti! Ed\u017ee ne\u0107e izdati Fazilet. Ne samo zato \u0161to joj je mater ve\u0107 i zato \u0161to Fazilet nije ni\u0161ta kriva.<\/p>\n

OTAC:
Nije u pitanju krivica, \u017eeno, nego \u010dast, a mo\u017eda su u igri i one dvije tisu\u0107e dukata. Ista pri\u010da kao i kod onog, Talijana.<\/p>\n

GORAN:
Dunda Maroja ili Marina Dr\u017ei\u0107a? Nisu Talijani, tata, Dr\u017ei\u0107 je na\u0161 \u010dovjek, Dubrov\u010danin.<\/p>\n

ANA:
Ne trudi se braco, starci su nam ionako u drugom filmu.<\/p>\n

MAJKA:
Nije film nego serija.<\/p>\n

ANA:
Tipujem na tursku.<\/p>\n

MAJKA:
(Preko ramena, obja\u0161njavaju\u0107i.)<\/em> “Fazilet i njene k\u0107eri”. \u0160kolska lekcija na temu uva\u017eavanja i po\u0161tovanja \u017eene. Kao stvorena za na\u0161e balkanske prilike u kojima je \u017eena, na\u017ealost, jo\u0161 uvijek samo – molto miseria!<\/p>\n

OTAC:
Molto miseria?! Je li? A \u0161to tebi fali?<\/p>\n

MAJKA:
Za po\u010detak samo malo pristojna mirovina.<\/p>\n

OTAC:
Ne zagovaram dr\u017eavu, i moja bi mogla biti ve\u0107a, ali postoji zakonska skala po kojoj se tvoja ni po sta\u017eu, ni po visini pla\u0107e ne mo\u017ee mjeriti s mojom, a moja je svejedno ve\u0107a tek za koju zericu.<\/p>\n

MAJKA:
(Sarkasti\u010dno.)<\/em> Pa takva je skala. Ne?<\/p>\n

OTAC:
(Nevoljko, procijedi.)<\/em> Da, takva je skala.<\/p>\n

MAJKA:
A \u0161to se minimalca ti\u010de, ja sam njime \u010ditav svoj radni vijek kreditirala dr\u017eavu. Da, to\u010dno tako, kre-di-ti-ra-la! I umjesto da mi ona, sada, tu moju “apana\u017eu”, pozajmicu, kredit, zovi to kao god ho\u0107e\u0161, po\u0161teno vrati, \u010dak s kamatama, kako zajmu i prili\u010di, ona meni, pozivom na tvoju skalu \u0161alje to \u0161to mi \u0161alje. Mizeriju zvanu mirovina.<\/p>\n

OTAC:
Ima i manjih od tvoje pa ljudi \u0161ute.<\/p>\n

MAJKA:
A zar ja ne \u0161utim? A \u0161utjela bih i dalje, no od ju\u010der mi to moral vi\u0161e ne dopu\u0161ta.<\/p>\n

OTAC:
A \u0161to ti se to ju\u010der dogodilo?<\/p>\n

MAJKA:
Meni, ni\u0161ta, ali njemu jest. Ta se lopu\u017ea domogla i ministarske fotelje!<\/p>\n

OTAC:
Nije jedini.<\/p>\n

MAJKA:
Na\u017ealost, no vi\u0161e ne\u0107emo \u0161utjeti.<\/p>\n

OTAC:
Mi?<\/p>\n

MAJKA:
Ti ne mora\u0161. Ti i dalje \u010du\u010di gdje jesi, rje\u0161avaj ukr\u0161tene i prati politiku na TV-u. I bez tebe nas ima dovoljno. Ravno \u0161est tisu\u0107a. Tri tisu\u0107e nas, radnika, a ostalo su \u010dlanovi na\u0161ih obitelji. S djecom, sva ve\u0107 punoljetna s pravom na odlu\u010divanje.<\/p>\n

OTAC:
A, \u0107orava posla\u2026 demonstracije\u2026 Zaboravljate da su dizali glas i drugi pa svejedno “luk i voda”. Onima gore ni dlaka s glave dok ovi, \u0161to su \u0161trajkali, samo do kraja prolupali sa \u017eivcima. Zato ne znam \u0161to o\u010dekujete vi, nakon dvadeset godina.<\/p>\n

MAJKA:
Radi se o novoj prilici.<\/p>\n

OTAC:
Da, a to je?<\/p>\n

MAJKA:
Sukob interesa.<\/p>\n

OTAC:
Ma \u010diji sukob interesa, \u017eeno bo\u017eja, o \u010demu pri\u010da\u0161?<\/p>\n

MAJKA:
O novope\u010denom ministru. Taj je beski\u010dmenjak za jednu kunu, dakle, krajnje besramno kupio na\u0161u tvornicu te bez da je i okom trepnuo stjerao nas \u0161est tisu\u0107e du\u0161a na ulicu glupoj dr\u017eavi na grba\u010du.<\/p>\n

OTAC:
Ponavljam ti, \u017eeno, dogodilo se prije dvadeset godina kada sukob interesa jo\u0161 nije postojao.<\/p>\n

MAJKA:
Ali danas postoji. \u0160tovi\u0161e, sad su ve\u0107 u igri i admiralova deca.<\/p>\n

OTAC:
Admiralova djeca? Ma kojega admirala? Pa bar sam ih ja sve znao\u2026<\/p>\n

MAJKA:
(Nestrpljivo.)<\/em> U\u0161uti, \u010dovje\u010de. Nije rije\u010d o tvojim admiralima s pitajboga koliko zvjezdica na epoletama na ramenu nego o zvjezdicama \u0161to se prostrle niz obalu da ih danas, eno, ve\u0107 od Iste do Boke Kotorske.<\/p>\n

ANA:
Hoteli tata.<\/p>\n

OTAC:
Da, hoteli, ku\u017eim, i \u0161to bi sada trebalo? Ru\u0161iti hotele? Pa to je jedina grana na kojoj dr\u017eava jo\u0161 uvijek koliko-toliko sjedi.<\/p>\n

MAJKA:
Ne spominji dr\u017eavu, ne zanima me. Sve ovo je ionako njeno maslo. Gurnula je pod led cijelo gospodarstvo uklju\u010duju\u0107i i na\u0161u tvornicu. I zato \u0107emo mi pustiti njega da sam sebe sru\u0161i. Treba mu smo jo\u0161 jedan korak.<\/p>\n

ANA:
(Punih usta, \u017eva\u010de jabuku.)<\/em> Ku\u017eim. I Bog blagoslovio istra\u017eiva\u010dko novinarstvo. Izbacuje na povr\u0161inu svu sramotu dr\u017eave pa joj ve\u0107 i ova pod rukom. Prijateljica iz istra\u017eiva\u010dkog \u0161apnula mi je u povjerenju da se kod ovoga \u010deka jo\u0161 samo da popuni svoju imovinsku “burmuticu” te sam sebe upeca kao ribu ba\u0161 na “Admiralu”. Jo\u0161 uvijek ga nema u knjigama. Samo teren. Doma\u0107a oranica. I \u0161to je najgore, ve\u0107 petnaest godina se pravi blesav pa “naivno” porez pla\u0107a na oranicu, a ne “Admiral”. Pitanje je samo ho\u0107e li dr\u017eava poku\u0161ati barem na njemu ispo\u0161tovati pravdu umjesto \u0161to pla\u0107a suce da joj pune prora\u010dun s 12,45 kn nepla\u0107ene TV pretplate kako je ju\u010der pisalo u novinama i to naplatom o starice od 80 godina.<\/p>\n

GORAN:
Pa ministra treba za\u0161titi. Zar ne, tata? (Sarkasti\u010dno.)<\/em> To je nama va\u0161a borba dala.<\/p>\n

OTAC:
Ja ne pori\u010dem stvarnost, mada priznajem da se za ovakvu nisam borio. Borio sam se za vlastitu dr\u017eavu, i prvu i drugu, i kod obadvije za slobodnu, pravdu, jednakost, demokraciju. I to kroz dva rata! Drugi, svjetski, iz kojeg imam i partizansku spomenicu, a i ovaj, devedesetih, domovinski.<\/p>\n

GORAN:
Izvini, tata, no ba\u0161 se i nema\u0161 \u010dime pohvaliti. Partizansku si morao ve\u0107 odavna spaliti jer si radi nje postao komunjara, a za ovaj drugi nisi \u010dak ni spomenicu dobio.<\/p>\n

ANA:
Ha, ha, ha (Sarkasti\u010dan smijeh.)<\/em> Istina, tata. I mogu\u0107e je da si se u oba rata zapravo borio za krivu stvar. Zamjena teza. Zanijelo te domoljublje, a na kraju ispalo da i nije bila stvar u domovini. Trebalo se boriti za lovu i pozicije. (Kraj ulomka.)<\/p>\n

———————————————————-
*Marin Dr\u017ei\u0107 \/ Novela od Stanca – Dundo Maroje, \u0160kolska knjiga Zagreb, 1989., priredio dr. Frano \u0106ale<\/p>\n

[\/et_pb_text][\/et_pb_column][\/et_pb_row][\/et_pb_section]<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

“\u0160TOKAJBRE” dramski tekstoviSinopsis   Osamostaljenjem vlastitih dr\u017eava, dr\u017eavljani biv\u0161e, zajedni\u010dke, umnogome ostaju i dalje vezani rodbinskim, prijateljskim, poslovnim i inim vezama, pa ni danas nije mogu\u0107e u potpunosti izbje\u0107i me\u0111usobnu, osobitu jezi\u010dnu \u0161arolikost. A budu\u0107i da jezik i oplemenjuje, umjesto da ga se gu\u0161i, treba ga \u0161iriti, u kom smislu govore i ovi dramski tekstovi. […]<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"parent":0,"menu_order":0,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","template":"","meta":{"_et_pb_use_builder":"on","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","footnotes":""},"class_list":["post-1353","page","type-page","status-publish","hentry"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/petrana-sabolek.net\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/pages\/1353","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/petrana-sabolek.net\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/pages"}],"about":[{"href":"https:\/\/petrana-sabolek.net\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/types\/page"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/petrana-sabolek.net\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/petrana-sabolek.net\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=1353"}],"version-history":[{"count":6,"href":"https:\/\/petrana-sabolek.net\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/pages\/1353\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":4255,"href":"https:\/\/petrana-sabolek.net\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/pages\/1353\/revisions\/4255"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/petrana-sabolek.net\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=1353"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}