{"id":1012,"date":"2022-03-19T08:18:14","date_gmt":"2022-03-19T08:18:14","guid":{"rendered":"https:\/\/petrana-sabolek.net\/?p=1012"},"modified":"2023-03-02T18:14:33","modified_gmt":"2023-03-02T18:14:33","slug":"htio-bih-biti-kornjaca","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/petrana-sabolek.net\/index.php\/2022\/03\/19\/htio-bih-biti-kornjaca\/","title":{"rendered":"“HTIO BIH BITI KORNJA\u010cA”, INTERVJU S JEDNIM OD NAJMLA\u0110IH STRADALNIKA DOMOVINSKOG RATA, IZ 1991."},"content":{"rendered":"

Rat u Ukrajini ne prestaje, a opasnost da eskalira te dopre \u010dak i do nas, lebdi u zraku. \u017divot u ratnom okru\u017eenju, tiojekom domovinskog rata u Hrvatskoj, mene je, sre\u0107om, samo okrznulo, no sje\u0107anja su ostala. Jedno, nezaboravno, prenosim iz informativnog glasila Medicinskog centra \u010cakovec, “HERKUL”, br. 1\/1991., dakle, iz vremena kada je \u010dakove\u010dka bolnica, kao pozadinska, preuzimala na sekundarno medicinsko zbrinjavanje stradalnike domovinskog rata primarno zbrinute u zagreba\u010dkim bolnicama i kada sam ja kao tada\u0161nja pravnica bolnice bila zadu\u017eena\u00a0 i za ure\u0111ivanje “HERKUL”, \u010dijih osam brojeva je u cijelosti predstavljeno i na ovoj www stranici.<\/p>\n

 <\/p>\n

\"\"<\/a>Kre\u0161imir, plavokosi osmogodi\u0161nji Vinkov\u010danin na privremenom oporavku u \u010dakove\u010dkoj bolnici naoko bezbri\u017eno le\u017ei u svojoj bolesni\u010dkoj postelji. Okru\u017een s bezbroj poklona, dobivenih od nepoznatih ljudi koji stalno dolaze da ga posjete, pri\u010da svoju pri\u010du uz osmijeh \u0161to odaje nevjericu da je ne\u0161to takvo danas jo\u0161 uvijek mogu\u0107e.
\nS rukama u gipsu, desnom do lakta, a lijevom ne\u0161to ni\u017ee, neumorno lista svoju najnoviju slikovnicu o Alibabi i \u010detrdeset hajduka. Ta dje\u010dja zaigranost raspr\u0161uje zebnju pa gledaju\u0107i ga mudro zaklju\u010dujem: \u201cEto, \u0161to su djeca, njima ni\u0161ta nije stra\u0161no, \u010dak ni gips \u0161to umjesto bespomo\u0107ne Kre\u0161imirove noge izviruje ispod njegovog nemirnog pokriva\u010da.\u201d Povode\u0107i se za dje\u010dakovom mirno\u0107om pitam:
\n\u2013 \u0160to ti je s nogom?
\n\u2013 Ni\u0161ta, udarila mina. \u2013 odgovara on ne trep\u0107u\u0107i, kao da je mina uobi\u010dajena stvar.
\n\u2013 Kako, udarila? \u2013 pitam glupo.
\n\u2013 Pa, lijepo, dok sam bio na ulici ona udarila i onda su se oni njeni komadi\u0107i, geleri, raspr\u0161ili i tako\u2026 ustvari oni su me udarili\u2026 \u2013 odgovara Kre\u0161imir, jednako nehajno.
\n\u2013 A \u0161to si radio na ulici?
\n\u2013 Ni\u0161ta, onako, razgovarao s gardistom. \u2013 glasi odgovor. \u0160to je bilo s gardistom ne pitam, ne usu\u0111ujem se. Ali Kre\u0161imir, kao da mi \u010dita misli, odgovara i bez pitanja:
\n\u2013 On je, jadan, poginuo.<\/p>\n

Gutam knedlu i tiho, gotovo bez glasa nastavljam pitanjem:
\n\u2013 A gdje su ti bili roditelji?
\n\u2013 A gdje bi bili? Radili su. Otac je hranio svinje, a majka \u2026 Ne znam, valjda ne\u0161to po ku\u0107i. \u2013 odgovara dijete kao da mi \u017eeli re\u0107i da i u ratu treba raditi.<\/p>\n

Obaram pogled ispri\u010davaju\u0107i se tim nesretnim ljudima \u0161to sam ih u svojim mislima, ne vode\u0107i ra\u010duna o surovoj \u017eivotnoj svakodnevici brzopleto i nesmotreno optu\u017eila za roditeljsku nebrigu.
\nMoje uskovitlane misli, u kojima \u010ditam vlastitu nesposobnost \u017eivljenja u takvim uvjetima, sre\u0107om prekida Kre\u0161imir.<\/p>\n

\u2013 Teta, da li se mo\u017ee tu negdje kupiti ono odijelo \u0161to kad obu\u010de\u0161 bude\u0161 kornja\u010da?
\n\u2013 Kornja\u010da? \u2013 ponavljam upitno i zapo\u010dinje moja sumnja u \u201cAlibabine\u201d sposobnosti. Iza listova slikovnice \u0161to ih je Kre\u0161imir neprekidno okretao stvaraju\u0107i dojam zaboravljenih ratnih stradanja te ponovnu uspostavu dje\u010djeg mira, a za \u0161to sam ja zaslu\u017enim smatrala \u201cAlibabu\u201d, skrivalo se tek dje\u010dakovo tra\u017eenje uspje\u0161nog puta k izgubljenoj sigurnosti.
\n\u2013 Za\u0161to ba\u0161 kornja\u010da, za\u0161to ne ptica ili medo, ili neka druga \u017eivotinja koja ne mora nositi te\u0161ki kornja\u010din oklop? \u2013 pitam oprezno \u017eele\u0107i da Kre\u0161imirov odgovor ne potvrdi moje slutnje.
\n\u2013 Zato \u0161to je ona najja\u010da! Najja\u010da od svih! \u2013 odgovara on i nastavlja. \u2013 Zna\u0161, oni ti u Zagrebu nemaju ni\u0161ta na televiziji, samo rat, pa ti onda ja okrenem Beograd! Ma ne bi\u2019 ja nji\u2019 okretao, ja bi\u2019 im najradije opsovao, ali oni imaju crti\u0107e! Imaju ti onaj, zna\u0161, u kojemu ti oni, stra\u0161ni aligatori juru kornja\u010de! Juru ih i juru, a one bje\u017eu!\u2026 Ma ne mogu ti oni, aligatori, njima, kornja\u010dama, ni\u0161ta! One ti imaju oklop! Ali dogodi se ponekad da neku i uhvate i onda je pojedu, a to ti meni bude \u017eao\u2026 bude mi tako te\u0161ko\u2026
\n\u2013 Ti bi, zna\u010di, htio postati kornja\u010da? \u2013 pitam jo\u0161 opreznije nesretna zbog ostvarenja svojih slutnji, nesretna zbog toga \u0161to \u201cAlibaba\u201d nije uspio ostvariti cilj radi kojeg su ga dobri nepoznati ljudi darovali Kre\u0161imiru.
\n\u2013 Aha. \u2013 odgovara on bez dvoumljenja.<\/p>\n

Napu\u0161tam njegovu sobu crvena u licu kao sva ljudska krv prolivena u ovom suludom ratu. Crvena od srama u ime svih ljudskih aligatora zbog kojih je Kre\u0161imir izgubio povjerenje u odrasle pa svoju sigurnost tra\u017ei u kornja\u010dinom oklopu. Dijete je u pravu. Ni ja vi\u0161e ne vjerujem u razum i zato svim srcem \u017eelim da on i sva druga mala i velika nedu\u017ena i bespomo\u0107na bi\u0107a postanu kornja\u010de. Naravno, ne zauvijek, samo privremeno, dok traju vremena aligatora.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Rat u Ukrajini ne prestaje, a opasnost da eskalira te dopre \u010dak i do nas, lebdi u zraku. \u017divot u ratnom okru\u017eenju, tiojekom domovinskog rata u Hrvatskoj, mene je, sre\u0107om, samo okrznulo, no sje\u0107anja su ostala. Jedno, nezaboravno, prenosim iz informativnog glasila Medicinskog centra \u010cakovec, “HERKUL”, br. 1\/1991., dakle, iz vremena kada je \u010dakove\u010dka bolnica, […]<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":1771,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"gallery","meta":{"_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","footnotes":""},"categories":[7,4],"tags":[],"class_list":["post-1012","post","type-post","status-publish","format-gallery","has-post-thumbnail","hentry","category-blog","category-proza","post_format-post-format-gallery"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/petrana-sabolek.net\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/1012","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/petrana-sabolek.net\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/petrana-sabolek.net\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/petrana-sabolek.net\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/petrana-sabolek.net\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=1012"}],"version-history":[{"count":18,"href":"https:\/\/petrana-sabolek.net\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/1012\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":3576,"href":"https:\/\/petrana-sabolek.net\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/1012\/revisions\/3576"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/petrana-sabolek.net\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/media\/1771"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/petrana-sabolek.net\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=1012"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/petrana-sabolek.net\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=1012"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/petrana-sabolek.net\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=1012"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}