![\"\"](\"https:\/\/petrana-sabolek.net\/wp-content\/uploads\/2022\/04\/0b6dacfad108aa935d383cfd5169766b-black-photography-classic-photography-1.jpg\")
Kako je mogu\u0107e da se nekima \u010dak i suludi\u00a0 snovi ostvare dok nekima ni najbolje \u017eivotne namjere ne prolaze. Ili, druga\u010dije postavljeno pitanje:\u00a0 \u010dime su uvjetovani usponi i padovi, putevi i stranputice \u0161to odvode na pravu ili na krivu stranu?<\/p>\n
U vidu odgovora sugeriramo si ve\u0107 postavljene floskule, da je \u017eivotna krivulja unaprijed zapisana, npr. u zvijezdama, a narod se poziva i na bo\u017eju volju, na prst sudbine, na dobru ili lo\u0161u karmu, odnosno, sre\u0107u ili nesre\u0107u. Zbrojimo li sve to neospornim ostaje samo jedno da je adresa na\u0161eg \u017eivotnog dobrotvora ili zlotvora jo\u0161 uvijek nepoznata.<\/p>\n
No, ruku na srce, neospornim ostaje i da smo si nerijetko i u koje\u010demu i sami zamutili \u201evodu\u201c i da si ju, \u0161tovi\u0161e, i dalje mutimo. Zato i pitanje \u0161to bismo poduzeli da nam je adresa sudbine ipak poznata ili da nam je u ruci poluga za put u rikverc, znamo li \u0161to bismo promijenili u vlastitom \u017eivotu? Bi li se radilo o tek dvije-tri stvari ili bi popis bio kao za pove\u0107u kupnju u du\u0107anu? Osim toga, bismo li bili spremni uhvatiti se u ko\u0161tac s vlastitom osobnosti, pro\u010deprkati po svojoj vlastitosti te izvu\u0107i iz svog sebstva vrelo onog \u0161to nam oduzima sre\u0107u?<\/p>\n
Smisao navedenog pak poku\u0161at \u0107u ilustrirati na vlastitom primjeru. Dakle, bi li danas i u kojoj mjeri bila uspje\u0161nija kao balerina, da mi se je ostvario prvotni san, kao \u0161to nije budu\u0107i da sam za ples na \u0161picama ve\u0107 i sa sedam godina bila prestara, ili, da sam postala doktorica, od \u010dega sam odustala ve\u0107 nakon prvog va\u0111enja krvi, \u010dim sam ugledala vlastitu, ili, da sam do\u0161la do zvanja psihologa, na koji upis sam zakasnila pa kako ne bih izgubila godinu okrenula se jedinom fakultetu s neograni\u010denim brojem bruco\u0161a, shvativ\u0161i razlog neograni\u010denosti\u00a0 tek pri upisu na drugu godinu, za koju je od dvije tisu\u0107e s prve, prag pro\u0161lo tek nas sto osamdeset.<\/p>\n
I tako sam, stjecajem okolnosti, dakle, izborom u nu\u017edi, po onoj, \u201edaj \u0161to da\u0161\u201c, postala pravnica. No, i pre\u017eivjela sam. Prevalila ili izdr\u017eala \u010ditav radni vijek, odradila i tu \u017eivotnu etapu, jedinu u \u017eivotu \u010dovjeka za ostvarenje mirovine. I, \u0161to je najzaniml\u010djivije, iz dana\u0161nje perspektive, doista ne znam \u0161to bih s onom polugom za rikverc, da sam ju imala, odnosno, s kakvim bih zahtjevom i uz koju argumentaciju pokucala na vrata sudbine, da sam naletjela na njenu adresu.<\/p>\n
Pitanje, doista, filozofsko, utoliko zanimljivije ako mu se pridoda jo\u0161 jednu \u017eivotnu etapu, nastalu jo\u0161 jednim usputnim stjecajem okolnosti, s naglaskom da danas i ona broji ve\u0107 trideset godina. Naravno, rije\u010d je o – spisateljstvu. \u201eTante za tante\u201c, rekao bi \u0161aljiv\u010dina, kao \u0161to i ja ka\u017eem, ali ne u smislu prijevoda, milo za drago, ve\u0107 rije\u010dima vlastitog \u017eivotnog mudroslovlja, jedno za drugo, dakle, nadomjestak za mir du\u0161e.<\/p>\n
<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"
Kako je mogu\u0107e da se nekima \u010dak i suludi\u00a0 snovi ostvare dok nekima ni najbolje \u017eivotne namjere ne prolaze. Ili, druga\u010dije postavljeno pitanje:\u00a0 \u010dime su uvjetovani usponi i padovi, putevi i stranputice \u0161to odvode na pravu ili na krivu stranu? U vidu odgovora sugeriramo si ve\u0107 postavljene floskule, da je \u017eivotna krivulja unaprijed zapisana, npr. […]<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":2632,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"gallery","meta":{"_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","footnotes":""},"categories":[7,4],"tags":[],"class_list":["post-1958","post","type-post","status-publish","format-gallery","has-post-thumbnail","hentry","category-blog","category-proza","post_format-post-format-gallery"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/petrana-sabolek.net\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/1958","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/petrana-sabolek.net\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/petrana-sabolek.net\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/petrana-sabolek.net\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/petrana-sabolek.net\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=1958"}],"version-history":[{"count":21,"href":"https:\/\/petrana-sabolek.net\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/1958\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":2633,"href":"https:\/\/petrana-sabolek.net\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/1958\/revisions\/2633"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/petrana-sabolek.net\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/media\/2632"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/petrana-sabolek.net\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=1958"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/petrana-sabolek.net\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=1958"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/petrana-sabolek.net\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=1958"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}