{"id":2096,"date":"2022-03-18T16:01:19","date_gmt":"2022-03-18T16:01:19","guid":{"rendered":"https:\/\/petrana-sabolek.net\/?p=2096"},"modified":"2022-03-18T16:06:33","modified_gmt":"2022-03-18T16:06:33","slug":"na-temu-spisateljstva","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/petrana-sabolek.net\/index.php\/2022\/03\/18\/na-temu-spisateljstva\/","title":{"rendered":"NA TEMU SPISATELJSTVA"},"content":{"rendered":"<p><img loading=\"lazy\" decoding=\"async\" class=\"size-medium wp-image-2353 alignleft\" src=\"https:\/\/petrana-sabolek.net\/wp-content\/uploads\/2022\/03\/Skeniranje_20160424-47-300x285.jpg\" alt=\"\" width=\"300\" height=\"285\" \/>Tema naoko neva\u017ena, u svakom slu\u010daju pre\u0161iroka za bilo kakvo raslojavanje na ovom mjestu. Stoga ovdje samo nekoliko osobnih zapa\u017eanja koja zapo\u010dinjem \u010dinjenicom da koliko pisaca, spisatelja, knji\u017eevnika, naziv je neva\u017ean, toliko i pri\u010da o po\u010detcima njihovog spisateljskog puta. O toj temi najvi\u0161e propituju najmla\u0111i; na susretima s piscima najva\u017enije im je doznati kako se postaje piscem. Novinarima pak je zanimljiviji autorski knji\u017eevni opus, objavljeni naslovi, gotovi rukopisi, novi planovi i sl., dok u tre\u0107u grupu svrstavam nove, jo\u0161 pritajene pisce \u010diji se interes vezuje isklju\u010divo za na\u010din dolaska do vlastite knjige. Me\u0111utim, to traje samo dok i ne do\u0111u do te, prve, nakon \u010dega se redovito zareknu da im je to i posljednja. Kao \u0161to sam se i ja zarekla, pa porekla, ocijeniv\u0161i, a kako i danas mislim. da je u postupku nastajanja knjige najzanimljiviji, a mo\u017eda i najjednostavniji dio upravo pisanje. No ono ne rje\u0161ava stvar\u00a0 jer sporednih sitnica, neizostavnih za izradu kvalitetne knjige, u uredni\u010dkom smislu, u pogledu oblikovanja, tiska, itd., nerijetko bude toliko da i prekaljenom autoru poneka ponekad promakne.<\/p>\n<p>I budu\u0107i da stvar nije jednoobrazna, pisac, knji\u017eevnik, spisatelj o ovoj temi govori uglavnom iz vlastitog ugla. Okosnicu \u010dine osobni afinitet, unutarnji i vanjski faktori, sredina i vrijeme kojemu je suvremenik, a nije nezanimljiva ni \u010dinjenica da na pitanje: je li ikad ostao bez motivacije, demoralizirao se, posumnjao u sebe, odlu\u010dio \u010dak i prestati pisati svaki odgovara afirmativno. Dakle, nije lako, no pisca u du\u0161i te\u0161ko je pokolebati. Svaku barijeru ili obeshrabrenje uzima samo kao kratkotrajnu, usputnu etapu do vremena kada \u0107e mu se opet poslo\u017eiti zvijezde, poklopiti karte, nasmije\u0161iti mu se sudbina ili sre\u0107a, dakako, u vidu nekog izdava\u010da ili urednika spremnog da mu i novo ponu\u0111eni rukopis ukori\u010di.<\/p>\n<p>No, takvih, \u017eeljenih zvijezda, na dana\u0161njem doma\u0107em nebu sve je manje. Bri\u0161e ih doma\u0107a izdava\u010dka politika smanjenjem broja izdava\u010dkih ku\u0107a za nakladni\u010dku djelatnost na teret prora\u010dunskih sredstva. Tako \u0107e ostale, uglavnom provincijske izdava\u010de, progutati zakon tr\u017ei\u0161ta, sistemom, ponuda-potra\u017enja, a njihova sudbina, klju\u010da u bravu, slijedit \u0107e i ve\u0107ini provincijskih pisaca. Jer, ne la\u017ee narodna koja ka\u017ee: &#8220;Tko bli\u017ee pe\u0107i, bolje se grije&#8221;, a koju apostrofiram u kontekstu \u0161anse provincijskog pisca na izdavanje knjige kod budu\u0107ih (tako\u0111er reduciranih) izdava\u010da u metropoli.<\/p>\n<p>A neizbje\u017enost reduciranja pravda se premalim hrvatskim govornim podru\u010djem, pora\u017eavaju\u0107em stupnju \u010ditanosti, osobito neospornom hiperprodukcijom doma\u0107ih autora i njihovih djela. No ako je i reduciranje autora faktor reduciranja postavlja se pitanje opravdanosti tzv. \u201epoticanja knji\u017eevnog stvarala\u0161tva\u201c dugogodi\u0161njim enormnim kreditiranjem pojedinaca za izradu djela za koja nije postavljen ni jedan jedini uvjetni valorizacijski kriterij, a sva su tako\u0111er na teret onih istih prora\u010dunskih sredstava?!<\/p>\n<p>Ne podvla\u010dim ovo zbog sebe, meni, sre\u0107om, i danas jedna knjiga pokriva drugu. A i da ne bi bilo zabune te knjige su uglavnom sve \u0161to sam na ra\u010dun svog spisateljstva dosad ostvarila. Za autorski honorar me nikad nitko nije pitao, jo\u0161 manje da bi mi ga ponudio, ponajmanje u vidu gore spomenutog \u201epoticanja knji\u017eevnog stvarala\u0161tva\u201c, iako su i moja mnoga djela dio \u0161kolskog izdava\u0161tva.<\/p>\n<p>A kad sam se ve\u0107 dotakla autorskog honorara ili naknade za kori\u0161tenje autorskog djela moram re\u0107i da je to zapravo samo dio autorskog prava. Dakako, onaj kroz koji je najvidljivije njegovo kr\u0161enje, u odnosu na ve\u0107inu, za razliku od manjinskog broja, u koji ulaze pisci \u201es perom&#8221; sretnije ruke, prema kojima se propisi o za\u0161titi autorskih prava uredno po\u0161tuju, urednim ispla\u0107ivanjem upravo tih, autorskih honorara, odnosno, naknada.<\/p>\n<p>I dok ostaje neupitna va\u017enost ili nu\u017enost autorskih djela za \u0161kolske \u010ditanke i radne bilje\u017enice dotle ve\u0107ina doma\u0107ih autora i ne zna u kojim \u0161kolskim izdanjima su njihove pjesme ili pri\u010de posijane. Mo\u017eda koji za poneku\u00a0 ponekad i dozna, putem prijatelja, u\u010ditelja ili knji\u017eni\u010dara, no, ipak, ve\u0107inu revoltira i sama koli\u010dina bahatosti izdava\u010da u smislu da se autor, ne znaju\u0107i za objavu svoga djela njome ne mo\u017ee \u010dak niti pohvaliti.<\/p>\n<p>I zato su pisci postali odlu\u010dni da tu\u017ebom prema izdava\u010dima, dakle, sudskim putem kona\u010dno izbore za\u0161titu tog svog autorskog prava. Ina\u010de, zakonom je ve\u0107 za\u0161ti\u0107eno, ali, samo deklaratorno, \u0161to prakti\u010dki zna\u010di da je, bez\u00a0 mehanizma kontrole i sankcija za njegovo kr\u0161enje, jo\u0161 uvijek samo mrtvo slovo na papiru. I zato i jest krajnji cilj ove najnovije medijske hajke, \u0161to su je upravo pisci podigli, vra\u0107anje digniteta autorskom radu, bez kojeg se o\u010dito ne mo\u017ee, osim na dosada\u0161nji na\u010din, gotovo sramnim ignoriranjem autora iskori\u0161tavaju\u0107i njegovo djelo, bespravno i isklju\u010divo za ra\u010dun izdava\u010da.<\/p>\n<p>A u kontekstu svega spomenutog vra\u0107am se sebi i svojoj prvoj knjizi, poetskoj zbirci za djecu \u201eMjesec u krevetu\u201c. Izdana je 1990., godine, tik pred izbijanje domovinskog rata, zahvaljuju\u0107i nekolicini nezaboravnih ljudi \u010dijom zaslugom su se eto i meni tada bile poslo\u017eile zvijezde. Zahvaljujem, stoga i sada, ovdje:\u00a0 Ljerki Tkal\u010dec, u\u010diteljici iz Nedeli\u0161\u0107a, kojoj je rukopis prvoj dospio u ruke te je samoinicijativno i potaknula njegovo izdavanje, potom Borisu Lisjaku, ilustratoru onda\u0161nje izdava\u010dke ku\u0107e TIZ Zrinski \u010cakovec koji je knjigu ilustrirao te Nadi Cesar, iz Murskog Sredi\u0161\u0107a, tada\u0161njoj predsjednici Samoupravne interesne zajednice kulture Op\u0107ine \u010cakovec \u010dijim subvencioniranjem je zbirka i tiskana. Zahvalna sam i na recenzentskom mi\u0161ljenju prof. Ernestu Fi\u0161eru, kao uredniku knjige te dr. Miri Kermek-Sredanovi\u0107, temeljem kojih su Prosvjetni savjetnici za pred\u0161kolski odgoj Zavoda za \u0161kolstvo pri Ministrastvu prosvjete Republike Hrvatske odgovaraju\u0107om Suglasno\u0161\u0107u o kvaliteti knjige dopustili njeno tiskanje. Bez takve suglasnosti, naime, knjiga za djecu, u ono vrijeme, nije mogla u tisak.<\/p>\n<p>I, jo\u0161 ne\u0161to, nespomenuto, a ni\u0161ta manje va\u017eno, meni, kao tada mladom piscu. Rije\u010d je o prvoj, a usu\u0111ujem se re\u0107i i jedinoj spisateljskoj uputi, dobivenoj s &#8220;Mjesecom u krevetu&#8221; od prof. Ernesta Fi\u0161era. Rekao je da\u00a0 pri svakom obra\u0107anju \u010ditatelju moram imati pred sobom upravo njega, tog \u010ditatelja kojemu se obra\u0107am, a obratiti mu se moram jasnom i nedvosmislenom porukom, bez farbanja i moraliziranja, dakle, iskrenom rije\u010di i svakako bez nepotrebnog ili suvi\u0161nog balasta. Sve ostalo, naglasio je, stvar je osobnog truda i rada na ve\u0107em poznavanju knji\u017eevnosti, jezikoslovlja i knji\u017eevnog stvarala\u0161tva, uop\u0161te.<\/p>\n<p>Re\u010deno &#8211; zapam\u0107eno i pridr\u017eavam ga se i danas. I, \u0161tovi\u0161e, \u010dak ni nakon, sad ve\u0107 30-godi\u0161njeg spisateljskog \u201esta\u017ea\u201c, spomenutom nauku, nemam veliko \u0161to ni dodati ni oduzeti. I zato, kako sam ga tada primila tako ga i sama\u00a0 s ponosom prenosim dalje.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"<p>Tema naoko neva\u017ena, u svakom slu\u010daju pre\u0161iroka za bilo kakvo raslojavanje na ovom mjestu. Stoga ovdje samo nekoliko osobnih zapa\u017eanja koja zapo\u010dinjem \u010dinjenicom da koliko pisaca, spisatelja, knji\u017eevnika, naziv je neva\u017ean, toliko i pri\u010da o po\u010detcima njihovog spisateljskog puta. O toj temi najvi\u0161e propituju najmla\u0111i; na susretima s piscima najva\u017enije im je doznati kako se [&hellip;]<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":2244,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"gallery","meta":{"_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","footnotes":""},"categories":[7,4],"tags":[],"class_list":["post-2096","post","type-post","status-publish","format-gallery","has-post-thumbnail","hentry","category-blog","category-proza","post_format-post-format-gallery"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/petrana-sabolek.net\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/2096","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/petrana-sabolek.net\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/petrana-sabolek.net\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/petrana-sabolek.net\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/petrana-sabolek.net\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=2096"}],"version-history":[{"count":48,"href":"https:\/\/petrana-sabolek.net\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/2096\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":2384,"href":"https:\/\/petrana-sabolek.net\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/2096\/revisions\/2384"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/petrana-sabolek.net\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/media\/2244"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/petrana-sabolek.net\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=2096"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/petrana-sabolek.net\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=2096"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/petrana-sabolek.net\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=2096"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}