![\"\"](\"https:\/\/petrana-sabolek.net\/wp-content\/uploads\/2022\/04\/e843f94e893961355438bf49da32c73b_view_article_new-300x160.jpg\")
<\/p>\n<\/p>\n
\u010citati s razumijevanjem bio je neumorni nalog moje prve u\u010diteljice pa ja i danas va\u017eem svaku pro\u010ditanu. I zato neka mi ne bude zamjereno ako ispadne da cjepidla\u010dim, no iako sam i sama pjesnik, ja, nikako da doku\u010dim \u0161to se htjelo re\u0107i, izre\u010denim:\u00a0 \u201eusta su da se jede<\/em>\u201c, \u201eruke su da se grle<\/em>\u201c, \u201ekad ki\u0161a ki\u0161i kisnu mi\u0161i<\/em>\u201c, \u201esnijeg slu\u017ei za snjegovi\u0107a, san je zato da se spava, jaje slu\u017ei za pili\u0107a, a \u0161e\u0161iru slu\u017ei glava<\/em>\u201c, \u201eigrajmo se iz malena do zelena. Igrajmo se razigrano \u2013 odmotano, nikad, nikad, izigrano<\/em>\u201c, itd.<\/p>\n Naravno da moje nerazumijevanje nije od zna\u010daja,\u00a0 va\u017eno je naglasiti da pisci ne odlu\u010duju o tome ho\u0107e li ih se i kojim autorskim djelom na\u0107i u nekoj \u010ditanki, ud\u017ebeniku, radnoj bilje\u017enici, vje\u017ebenici, radnom ili ispitnom listi\u0107u ili drugoj tiskovini. Pisci nemaju nikakav upliv na \u0161kolsku literaturu i ne mo\u017ee ih se prozivati u kontekstu odgovaraju\u0107ih prosvjetno-pedago\u0161kih preferencija Ministarstva znanosti i obrazovanja (u daljem tekstu: MZO).<\/p>\n Pisci su, usu\u0111ujem se re\u0107i, samo veliki zaljubljenici u svoju igru rije\u010dima koja se pod nazivom autorskog prava izborila i za zakonsku za\u0161titu. Gornji ulomci, pak, dijelovi su \u0161kolske literature za hrvatski jezik osnovno\u0161kolaca, ve\u0107inom iz va\u017ee\u0107eg Kataloga<\/em>\u00a0odobrenih ud\u017ebenika<\/em>\u00a0za\u00a0osnovnu \u0161kolu, gimnazije i srednje strukovne \u0161kole<\/em> MZO, za \u0161k. god. 2021. \/22.<\/p>\n No za\u0161tita autorskog prava pisaca u Lijepoj na\u0161oj jo\u0161 uvijek je samo mrtvo slovo na papiru. Nakladnici ju i danas kr\u0161e, a to zna\u010di da svoja \u0161kolska izdanja godinama grade na autorskim djelima te ih tiskaju i reproduciraju bez dozvole i znanja autora kao i bez obvezne autorske naknade, budu\u0107i da je se autor, prema slovu zakona, ne mo\u017ee odre\u0107i.<\/p>\n I sre\u0107om po ve\u0107inu, nekolicina pisaca se ba\u0161 nedugo oglasila javnom prijetnjom da \u0107e za\u0161titu svog autorskog prava zatra\u017eiti sudskim putem. Prijetnja dovoljno mo\u0107na da je i bez ve\u0107e medijske pra\u0161ine trgnula nakladnike. Shvativ\u0161i da bi mogli ostati bez svoje zlatne koke (\u010ditaj: pisaca) istog \u010dasa su se javili autorima s ponudom za nagodbu.<\/p>\n No i nagodba je lov u mutnom. Odnosila bi se samo na autorska djela iz va\u017ee\u0107ih izdanja, dakle, za \u0161k. god. 2021.\/ 22., dok se objave iz prija\u0161njih izdanja ne bi spominjalo. Ne bi ih se proglasilo zastarjelima budu\u0107i da autorska prava prema hrvatskim propisima zastarijevaju po isteku 70 godina od smrti autora, slijedom \u010dega ni najstarija objava ne bi bila u zastari: imala bi tek 31 godinu, kao i na\u0161a domovina s kojom ova pri\u010da i zapo\u010dinje. No ne bi stajao ni izgovor da je rije\u010d o izdanjima koja dono\u0161enjem novog Kataloga postaju neva\u017ee\u0107a. Ovo pak stoga \u0161to su nakladnici svojedobno i njihovo reproduciranje uprihodili i to uve\u0107ano za isnos neispla\u0107enih naknada autorima.<\/p>\n Nije na meni pa ni ne otvaram pitanje potrebe za permanentno novim izdanjima na istu temu, osnova hrvatskog jezika, kao da se temelj tom jeziku od stolje\u0107a sedmog do danas jo\u0161 nije dovoljno u\u010dvrstio pa ga treba i danas, svako malo dogra\u0111ivati, dora\u0111ivati, frizirati, peglati\u2026 Ka\u017eem ovo iz roditeljskog ugla \u010diji d\u017eepovi su ina\u010de sve prazniji, a za sve te\u017eu \u0161kolsku torbu, na le\u0111ima prva\u0161i\u0107a, te s tim u svezi i zdravstvenu opasnost za jo\u0161 nedovoljnu \u010dvrstu kralje\u017enicu sedmogodi\u0161njaka, nitko vi\u0161e i ne pita, niti di\u017ee glas. Narod se dosad ve\u0107 umorio od uzaludnog aludiranja pa se i odgovorni kona\u010dno odahnuv\u0161i prekrili – \u0161utnjom.<\/p>\n I na kraju se opet vra\u0107am piscima. I to pove\u0107om samokritikom kako se ne bi i sa spomenutom medijskom prijetnjom dogodilo: trla baba lan.<\/p>\n Pitanje je, naime, tko je nama piscima kriv \u0161to uporno ostajemo zatvoreni u vlastitim dvori\u0161tima, da ne ka\u017eem dru\u0161tvima: DHK, HDP, HDKDM, itd., a koja se do danas nisu na\u0161la ponukanima da zajedni\u010dkim naporom naprave bar jedan korak u korist na\u0161eg, spisateljskog digniteta?! Pitanje je za\u0161to nas ne udru\u017ee i povedu putem glazbenika, novinara, odvjetnika i brojnih drugih strukovnih grupacija koja su ve\u0107 odavno regulirale pitanja vezana za ostvarenje svog, zakonom jednako proklamiranog autorskog prava?! Pitanje je i to, \u0161to ta Dru\u0161tva zapravo rade za nas; \u010dime su nas zadu\u017eila za lojalnost koju im iskazujemo dugogodi\u0161njim \u010dlanstvom ako nisu u stanju zajedni\u010dkim snagama definirati prava doma\u0107ih pisaca, postavljanjem vrijednosnih parametara za njihovo ostvarivanje i za\u0161titu?!<\/p>\n I, bilo kako bilo, tek, da se ona prijetnja nije dogodila ja danas ne bih bila u posjedu popisa svojih djela objavljenih makar u va\u017ee\u0107oj \u0161kolskoj literaturi niti bih se oglasila ovim promi\u0161ljanjem, a jo\u0161 manje da bih do\u0161la u posjed literature koja me je podsjetila na moju prvu u\u010diteljicu i njeno \u010ditanje s razumijevanjem, a radi kojeg ja jo\u0161 uvijek dumam nad onim, citiranim, ne bih li im kona\u010dno doku\u010dila svrhu.<\/p>\n <\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" \u010citati s razumijevanjem bio je neumorni nalog moje prve u\u010diteljice pa ja i danas va\u017eem svaku pro\u010ditanu. I zato neka mi ne bude zamjereno ako ispadne da cjepidla\u010dim, no iako sam i sama pjesnik, ja, nikako da doku\u010dim \u0161to se htjelo re\u0107i, izre\u010denim:\u00a0 \u201eusta su da se jede\u201c, \u201eruke su da se grle\u201c, \u201ekad ki\u0161a […]<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":2552,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"gallery","meta":{"_et_pb_use_builder":"off","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","footnotes":""},"categories":[7,4],"tags":[],"class_list":["post-2551","post","type-post","status-publish","format-gallery","has-post-thumbnail","hentry","category-blog","category-proza","post_format-post-format-gallery"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/petrana-sabolek.net\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/2551","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/petrana-sabolek.net\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/petrana-sabolek.net\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/petrana-sabolek.net\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/petrana-sabolek.net\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=2551"}],"version-history":[{"count":31,"href":"https:\/\/petrana-sabolek.net\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/2551\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":2585,"href":"https:\/\/petrana-sabolek.net\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/2551\/revisions\/2585"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/petrana-sabolek.net\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/media\/2552"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/petrana-sabolek.net\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=2551"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/petrana-sabolek.net\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=2551"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/petrana-sabolek.net\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=2551"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}