{"id":3103,"date":"2022-07-31T14:35:18","date_gmt":"2022-07-31T14:35:18","guid":{"rendered":"https:\/\/petrana-sabolek.net\/?p=3103"},"modified":"2023-03-02T13:30:42","modified_gmt":"2023-03-02T13:30:42","slug":"lijena-kraljica","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/petrana-sabolek.net\/index.php\/2022\/07\/31\/lijena-kraljica\/","title":{"rendered":"“LIJENA KRALJICA”, PRI\u010cA IZ RUKOPISA “PRI\u010cE ZA NAJ DJE\u010cJE UHO”"},"content":{"rendered":"

\"\"\u017divjela jednom jedna kraljica lijena kao trut. Nije joj se dalo hodati, nije joj se dalo sjediti, stajanje joj nisi smio niti spomenuti i zato je jednog dana odlu\u010dila da vi\u0161e uop\u0107e ne\u0107e ustajati iz kreveta. U krevetu \u0107e je sluge hraniti, kupati i presvla\u010diti, glumci \u0107e pred njenim krevetom izvodili predstave, a plesa\u010di plesati. Kraljica \u0107e iz svog kreveta dijeliti zapovijedi i udjeljivati milost, a kako bi vidjela koliko je njen narod radi\u0161an defilirat \u0107e pred njenim krevetom i slikari, i urari, i zlatari, i postolari, jedan za drugim, svaki sa svojom rukotvorinom u ruci.<\/p>\n

I kako se kraljici nije smjelo protusloviti to je u kraljevske dvore najednom nahrupilo \u010ditavo kraljevstvo. Marljiv narod, \u010dekaju\u0107i prijem kod kraljice, kako bi joj pokazali \u0161to su napravili, posve je okupirao kraljevski dvor. Pa dok bi no\u0107u spavali po hodnicima i stubi\u0161tima pala\u010de ili gu\u017evali zelene travnjake prelijepog kraljevskog vrta dotle bi danju, motaju\u0107i se sve posvuda, neprekidno bili jedni drugima na putu. Osobito su bili na smetnji brojnim kralji\u010dinim slugama \u0161to su ispunjavaju\u0107i svakojake zahtjeve svoje hirovite kraljice neumorno jurili \u010das ovamo, \u010das onamo. No nisu jurili dugo. Samo do trenutka kad vi\u0161e nije imao tko juriti, kad je i posljednji sluga bio posve spao s nogu od umora.<\/p>\n

A kad se to dogodilo kraljevstvom je krenula neugodna pri\u010da. Govorilo se da je kraljevska pala\u010da stra\u0161no neuredna, osobito da je prljava kralji\u010dina soba, naro\u010dito njen krevet iz kojeg kraljica, ra\u0161\u010dupana i neure\u0111ena od jutra vi\u010de, psuje i kara te poput vje\u0161tice prijete\u0107i ma\u0161e kraljevskim \u0161tapom.<\/p>\n

Pri\u010da je na\u017ealost bila istinita i bacila je u o\u010daj \u010ditav dvor. Osobito glavnog podanika dvora. Nemo\u0107an, \u010ditave je dane zabrinuto hodao gore-dolje, ruku prekri\u017eenih na le\u0111ima.<\/p>\n

Znao je podanik sve potankosti o za\u0161titi kraljevstva, no kako ga za\u0161titi i od same kraljice, e, tome se uistinu nikako nije uspijevao dosjetiti. Brojni dvorski savjetnici nisu bili od pomo\u0107i. Iako slo\u017eni da kraljicu treba \u0161to prije di\u0107i iz kreveta nijedan nije znao kako to u\u010diniti. Svaki nasilan poku\u0161aj sigurno bi zavr\u0161io bacanjem u tamnicu, a i svi ostali odavna su se pokazali bezuspje\u0161nima.<\/p>\n

\u010cak i la\u017ene uzbune \u0161to su ih dvorski savjetnici svakodnevno osobno izvodili. Da bi ih kraljica bolje \u010dula ispod njenih bi prozora vikali pani\u010dnim glasom da kraljevstvo gori, da nadire neprijateljska vojska, da je narod te\u0161ko obolio, da je kraljevska riznica oplja\u010dkana\u2026<\/p>\n

No, vikali su uzalud jer bi se kraljica nakon svake takve uzbune jo\u0161 ja\u010de utaborila u svom krevetu odakle bi i ona vikala glasno da se i preko granica kraljevstva \u010dulo kako su oko nje sve sami nesposobnjakovi\u0107i i lijen\u010dine te da stoga i nije \u010dudo \u0161to kraljevstvo gori, \u0161to neprijateljska vojska nadire, \u0161to je narod te\u0161ko obolio, \u0161to je kraljevska riznica oplja\u010dkana\u2026<\/p>\n

\u201eNemo\u0107ni smo, nemo\u0107ni!\u201c kr\u0161ili su ruke zdvojni savjetnici te jedan za drugim redom odstupali.<\/p>\n

\u201eNemam ni ja vi\u0161e \u0161to \u010dekati.\u201c ustvrdio je na kraju i glavni podanik dvora te se i sam spremio za odlazak. Spakirao je kofere i ve\u0107 je bio i klju\u010d u bravu stavio kad ga nenadano povu\u010de za nogavicu jedan debeli brkati mi\u0161onja.<\/p>\n

\u201eJa sam glavni mi\u0161 u kraljevstvu i tra\u017eim hitan razgovor. Po mogu\u0107nosti s glavnim podanikom dvora.\u201c predstavio se mi\u0161.<\/p>\n

\u201eJa sam taj\u201c, neljubazno uzvrati glavni podanik dvora pa kimnuv\u0161i glavom u pravcu kofera doda, \u201ereci brzo \u0161to ima\u0161, vidi\u0161 da odlazim.\u201c<\/p>\n

\u201eVidim, no mislim da imam rje\u0161enje.\u201c re\u010de zna\u010dajno te nastavi povjerljivo na uho glavnom podaniku. \u201eJa, i moji mi\u0161evi, di\u0107i \u0107emo kraljicu iz kreveta ukoliko je istina ono \u0161to se pri\u010da da u njenom krevetu ima toliko mrvica da bi se njima mogli nahraniti svi mi\u0161evi na\u0161eg kraljevstva.\u201c<\/p>\n

\u201eIstina je, na\u017ealost, \u010dak i susjednog.\u201c s uzdahom je priznao glavni podanik dvora.<\/p>\n

\u201eDobro, ako je tako, onda, molim, u\u0111imo, \u017eelim pregovarati.\u201c uzvratio je mi\u0161, a i glavni podanik dvora, zainteresiran, okrenuo se na peti i ponovo u\u0161ao u dvor. Premjestio je klju\u010d iz vanjske brave u unutarnju te tri puta zaklju\u010dao vrata na koja je stavio \u010dak i upozorenje: “Hitni pregovori – ne smetaj!”<\/p>\n

Naravno da nitko nije smetao, osim toga ni pregovori nisu bili lagani. Trajali su puna tri dana tako da je narod iskreno odahnuo kada su se \u010detvrtog vrata dvora kona\u010dno otvorila i u dovratku se pojavili pregovara\u010di s najnovijom kraljevskom poveljom u ruci.<\/p>\n

Znati\u017eeljno su slu\u0161ali \u0161to u njoj pi\u0161e, a u njoj je pisalo: “Ukoliko mi\u0161evi dignu kraljicu iz kreveta u ovom \u0107e kraljevstvu dovijeka \u017eivjeti pod posebnom za\u0161titom dvora.”<\/p>\n

\u201ePod posebnom za\u0161titom dvora?!\u201c s nevjericom je zaplju\u0161talo me\u0111u presretnim mi\u0161evima. \u017divjeli bi, dakle, bez ma\u010daka u blizini, kako se ina\u010de \u017eivi i u kralji\u010dinom dvoru iz kojeg je kraljica, kako joj ne bi no\u0107nim mijaukanjem remetile san, ve\u0107 odavna dala izbaciti na ulicu sve dvorske ma\u010dke.<\/p>\n

\u201e\u0160to je to?\u201c nezainteresirano je zapitala kraljica glavnog podanika dvora kada je stao pred njen krevet s molbom da stavi potpis na povelju. “Ah, ne\u0161to o mi\u0161evima.\u201c rekla je posprdno pa nakon \u0161to je potpisala okrenula se na drugu stranu i zaspala.<\/p>\n

I budu\u0107i da je \u017eivot bez ma\u010daka zna\u010dio ostvarenje svih mi\u0161jih snova to su se istog \u010dasa digli na noge mi\u0161evi cijelog kraljevstva. Pod okriljem mraka, u koloni jedan po jedan, na vrhovima prstiju, poletno poput baletana, be\u0161umno su krenuli put kralji\u010dinih dvora.<\/p>\n

Naravno da je kraljica u to vrijeme ve\u0107 \u010dvrsto spavala. I naravno da joj ni u snu nije bila mi\u0161ja urota, okupacija horde sivih dugo-repi\u0107a \u0161to su svoju kraljicu, \u010dim su stigli do njenog kreveta, po\u010deli okretati i lijevo, i desno, vrtjeti je na njem kao zeca na ra\u017enju kako bi pokupili ispod nje sve mrvice kruha, kola\u010da, mesa, sireva…<\/p>\n

Nimalo jednostavna akcija, mora se priznati, jer da se kraljicu pri tom probudilo oti\u0161la bi svima glava, zato su mi\u0161evi bili i vi\u0161e nego oprezni. A kada pak je sve bilo gotovo, vrijedna horda, sita kao nikada u \u017eivotu te mrtva od umora izvali se na najbli\u017ee mjesto, na kralji\u010din krevet, gdje su mi\u0161evi, skutreni uz svoju kraljicu, pod njenim toplim pokriva\u010dem, istoga trena i sami pozaspali \u010dvrsto poput kraljice.<\/p>\n

Spavali su tako \u010ditavu no\u0107. Kao i ostatak dvora na kojem ionako nitko do svitanja nije smio ni oko otvoriti. Svi su morali \u010dekati jutro, a \u0161to je prema izri\u010ditoj kralji\u010dinoj naredbi stizalo s dolaskom\u00a0 njezine sobarice.<\/p>\n

Tiha bi djevojka, naime, u\u0161la u kralji\u010dinu sobu i sna\u017enim zamahom desne ruke razgrnula s kraljevskih prozora kraljevske zastore, a istodobno, jo\u0161 sna\u017enijim zamahom lijeve, strgnula s usnule kraljice kraljevski pokriva\u010d.<\/p>\n

I naravno da je tako bilo i toga jutra. Sobarica je i tad postupila kako je nare\u0111eno, no budu\u0107i da se toga \u010dasa u kralji\u010dinoj sobi, uz o\u010dekivani par kralji\u010dinih o\u010diju otvorilo jo\u0161 i milijun pari neo\u010dekivanih sivih mi\u0161jih o\u010diju to je ustra\u0161ena kraljica isko\u010dila iz svog kreveta br\u017ee i od srne te uz svoju sobaricu urnebesnom cikom i vriskom dala se u nezaustavljivi bijeg kroz pala\u010du.<\/p>\n

Za njima, pak, u bijeg iz pala\u010de dali su se i svi drugi zate\u010deni na dvoru. Ponajprije ona horda nenadano probu\u0111enih, a jednako ustra\u0161enih sivih mi\u0161eva \u0161to su poput kraljice i sami po\u010deli pani\u010dno iskakati odasvud. Osobito iz izgu\u017evanih nabora kralji\u010dinih posteljnih plahti, iz njenih jastuka i pokriva\u010da, iz njene no\u0107ne haljine i kape za spavanje, naro\u010dito iz kralji\u010dine duge ra\u0161\u010dupane kose u kojoj su se s mirom gnijezdili \u010ditavu no\u0107. Suludim trkom i sami su se raspr\u0161ili preko sve\u010danih sala i dvorana te brojnih dvorskih hodnika i stubi\u0161ta do nepreglednih vrtnih staza i travnjaka. Jurili su glavom bez obzira ba\u0161 kao \u0161to su jurile kraljica i njena sobarica, a i sav ostali narod kojem je toga jutra pete opasno potpra\u0161ila ne\u010duvena cika i vriska iz kralji\u010dine sobe.<\/p>\n

A kada pak se sve razbje\u017ealo i kada su dvori ponovo utonuli u davno zaboravljeni mir \u017eivot je krenuo starim tijekom. Polegla trava u kraljevskom perivoju ponovno je u vis digla vlati pa je \u010ditav vrt ponovo zazelenio. Mirisna svje\u017eina cvije\u0107a i drve\u0107a ponovno je ispunila zrak, a\u00a0 ugledav\u0161i zelenilo i cvije\u0107e ptice su se opet sjatile ponad dvora. Pjesmom su dozivali biv\u0161e sluge \u0161to su se istom i sami sjatili k dvoru gdje su se samovoljno, bez prijetnji i naredbi prihvatili posla. U miru i ti\u0161ini, bez nepotrebne halabuke, s veseljem su maljali sobe, prali podove, \u010distili ormare i ladice, la\u0161tili zlatno i srebrno posu\u0111e, ure\u0111ivali staze i nasade, sad ve\u0107 ponovo prelijepo ure\u0111enog kraljevskog vrta. Radili su zapravo i brojne druge poslove sve dok dvori opet nisu bljesnuli starim, odavno nevi\u0111enim sjajem.<\/p>\n

Naravno da kraljica o svemu tome nije imala pojma. Usplahirena od straha i onemo\u0107ala od tr\u010danja skutrila se bila uz visoke zidine svoga kraljevstva \u0161to su joj se u bijegu pred mi\u0161evima isprije\u010dile na putu. Stajala bi pod njima i danas da je nisu prona\u0161li neki dobri ljudi te je ugostili u svom domu dok se ne odmori i oporavi.<\/p>\n

A kad pak su na kraju prepoznali u njoj svoju kraljicu krenu\u0161e s njom i u dvor, vratiti je ku\u0107i. Putem su je \u010dak i zabavljali, pri\u010daju\u0107i joj o sebi, svom \u017eivotu, ljepotama njenoga kraljevstva. Kraljica ih je slu\u0161ala pozorno, ali \u0161utke, bez rije\u010di, nijemo promatraju\u0107i krajolik u prolazu. Progovorila je tek na kraju puta molbom da je okupljeni narod pri\u010deka u sve\u010danoj kraljevskoj dvorani.<\/p>\n

I narod je \u010dekao. Tako\u0111er bez rije\u010di, no s neskrivenom zebnjom jer di\u0107i kraljicu iz kreveta i to mi\u0161jom okupacijom ba\u0161 i nije bio \u010din dostojan hvale.<\/p>\n

No da strahu nije bilo mjesta pokazalo se zakratko, \u010dim se pokazala i sama kraljica. U \u010dasu, dakle, kad je u dovratku vrata zablistala ozarenim licem i \u010darobnom ljepotom kojoj se sada iskreno divilo \u010ditavo kraljevstvo.<\/p>\n

Lelujali su oko kraljice bogati nabori bijele krinoline od samih zlatnih niti istkani, a s glave, sred besprijekorno o\u010de\u0161ljane crne kose, caklila se briljantna kruna.<\/p>\n

\u201eNikad vi\u0161e u neprovjetren krevet, nikad vi\u0161e u krevet pun mrvica, nikad vi\u0161e bez ma\u010daka na dvoru!\u201c uskliknula je kraljica kad se ponovno na\u0161la na kraljevskom tronu.<\/p>\n

No glavni podanik dvora istom se zna\u010dajno naka\u0161lja i diskretno je upozori \u0161apnuv\u0161i joj na uho: \u201eOprostite, \u0161tovana kraljice, ali ono s ma\u010dkama ne\u0107e i\u0107i. Podsje\u0107am vas na posljednju kraljevsku povelju prema kojoj su svi mi\u0161evi va\u0161eg kraljevstva od danas za\u0161ti\u0107ena vrsta.\u201c<\/p>\n

\u201eOh, da, imate pravo, to s mi\u0161evima sam posve smetnula s uma.\u201c zacvrkutala je kraljica te bez ikakvog daljnjeg pitanja nastavila tonom od kojeg se svako uho u dvorani topilo od miline.<\/p>\n

\u201eNisam ni sanjala da imam tako lijepo kraljevstvo i tako dobre i vrijedne ljude. Ali sada kada to znam obe\u0107avam da \u0107e odsada sve biti druga\u010dije.\u201c<\/p>\n

\u201e\u017divjela kraljica! \u017divjela kraljica!\u201c prolomilo se istom toliko glasno da se i preko granica kraljevstva \u010dulo kako sretan narod slavi svoju novu-staru kraljicu.<\/p>\n

A glavni podanik dvora i najbrkatiji mi\u0161 u kraljevstvu \u0161eretski namignuv\u0161i jedan drugom, istom se prvi pokloni\u0161e kraljici, onako kako i prili\u010di, duboko do zemlje.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

\u017divjela jednom jedna kraljica lijena kao trut. Nije joj se dalo hodati, nije joj se dalo sjediti, stajanje joj nisi smio niti spomenuti i zato je jednog dana odlu\u010dila da vi\u0161e uop\u0107e ne\u0107e ustajati iz kreveta. U krevetu \u0107e je sluge hraniti, kupati i presvla\u010diti, glumci \u0107e pred njenim krevetom izvodili predstave, a plesa\u010di plesati. […]<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":3105,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"gallery","meta":{"_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","footnotes":""},"categories":[7,11,4],"tags":[],"class_list":["post-3103","post","type-post","status-publish","format-gallery","has-post-thumbnail","hentry","category-blog","category-djecji_blok","category-proza","post_format-post-format-gallery"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/petrana-sabolek.net\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/3103","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/petrana-sabolek.net\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/petrana-sabolek.net\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/petrana-sabolek.net\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/petrana-sabolek.net\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=3103"}],"version-history":[{"count":10,"href":"https:\/\/petrana-sabolek.net\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/3103\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":3532,"href":"https:\/\/petrana-sabolek.net\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/3103\/revisions\/3532"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/petrana-sabolek.net\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/media\/3105"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/petrana-sabolek.net\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=3103"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/petrana-sabolek.net\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=3103"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/petrana-sabolek.net\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=3103"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}