![\"\"](\"https:\/\/petrana-sabolek.net\/wp-content\/uploads\/2022\/08\/Medunarodni_dan_djecjih_prava-760x525-1.jpg\")
\nVrijeme je zbilja bilo \u010dudno. Ni toplo ni hladno ni suho ni ki\u0161no, \u010das je puhao mrzli sjeverac, a \u010das bi bez vjetra bivalo prevru\u0107e. Varljivo vrijeme, govorili su odrasli, tu\u017ee\u0107i se da ih boli i ovo i ono, a tu\u017eili se i na djecu, da se pona\u0161aju kao i vrijeme, prevrtljivo i neprimjereno.<\/p>\n
I bili su u pravu. Dru\u0161tvo iz ulice nekad bi se igralo uz smijeh i ciku, veselo tr\u010dkaraju\u0107i za loptom, a nekad bi osorno uzvra\u0107ali jedno drugom, sva\u0111ali se, naguravali, podmetali si nogu, a u par navrata se \u010dak i potukli. Stoga je Igorova jakna jo\u0161 uvijek bila s otrgnutim d\u017eepom, Alen je cijeli tjedan \u0161epao zbog bolnog udarca u potkoljenicu, a Sarin palac lijeve \u0161ake ve\u0107 peti dan je bio za\u0161ti\u0107en bolni\u010dkom longetom.<\/p>\n
I \u010dak ni danas nije bilo bolje. Postalo je “gusto” ve\u0107 nakon deset minuta jurnjave za loptom. Damir je zbog pregrube igre zavr\u0161io u grmu kopriva, a Iva u suzama zbog potrganog zatvara\u010da na najnovijoj trenirci. I budu\u0107i da se krivca i opet nije moglo na\u0107i dru\u017eba se po\u010dela me\u0111usobno \u010dastiti toliko grubim i neprimjerenim rije\u010dima da ih ja naprosto ne \u017eelim i ovdje ponoviti.<\/p>\n
A onda je najednom nastao muk, tajac, ti\u0161ina. Sva\u0111u, kao da si no\u017eem prerezao; dru\u017ebi kao da su rije\u010di zapele u grlu ba\u0161 kao \u0161to im je zapeo i pogled. Zabetonirao se najednom na onom istom grmu kopriva u kojem je nestala i njihova lopta. Sama od sebe i ama ba\u0161 ni\u010dim potaknuta.<\/p>\n
\u201eLopta je poludjela! Sama je sko\u010dila uvis i direkt u koprive!\u201c rekao je Borna.<\/p>\n
\u201eNije poludjela, nego je pametnija od nas. Morala nam je prekinuti igru kako bi prekinula na\u0161u sva\u0111u.\u201c prokomentirala je Iva pa su ostali pokunjeno spustili glave.<\/p>\n
\u201eI \u0161to sada?\u201c zapitao je Davor.<\/p>\n
\u201eA ja se pitam otkud se najednom stvorio toliki grm? Ju\u010der ga uop\u0107e nisam primijetio.\u201c opet \u0107e Borna.<\/p>\n
\u201eNi ja ga nisam primijetila.\u201c slo\u017eila se i Ena, i dodala da kopriva raste brzo, navodno nikne ve\u0107 preko no\u0107i.<\/p>\n
\u201eOnda je mo\u017eda i ova tako izrasla. Listovi joj izgledaju jako mlado.\u201c primijetio je i \u0161utljivi Damir. \u201c<\/p>\n
\u201eA znate li vi kako mlada kopriva \u017eari?\u201c Iva \u0107e. \u201e\u017dari ja\u010de i od ognja zato je pitanje kako \u0107emo ponovo do\u0107i do lopte.\u201c<\/p>\n
\u201eS ognjem ili bez njega, loptu moramo izvu\u0107i.\u201c bio je odlu\u010dan Damir.<\/p>\n
I ostali su se slo\u017eili, no najednom je opet nastala ti\u0161ina. Je li dru\u017eba ponovno stavila glave skupa, pitali se susjedi okolnih ku\u0107a te sami sebi potvrdno zaklimali.
\nU protivnom, bilo je svima jasno, opet bi morati u kupovinu nove lopte. Ve\u0107 tre\u0107i put u godinu dana \u017ertvovali bi ionako mizeran d\u017eeparac kako bi za pravi nogomet nabavili pravu nogometnu loptu. A upravo je takva bila i ta, izgubljena u koprivama, a zajedni\u010dka – mijenjali su joj se samo \u010duvari. Svake no\u0107i bi prespavala kod nekog drugog.<\/p>\n
\u201eJa \u0107u je izvu\u0107i!\u201c ponudio se Davor. \u201eDanas ionako ide k meni za \u010duvanje, a osim toga ja imam i rukavice.\u201c<\/p>\n
\u201eDa, ima\u0161 golmanske, a one ti ne\u0107e za\u0161tititi i lice. Grm je predubok.\u201c upozorila ga je Ena.<\/p>\n
\u201eUh, ima\u0161 pravo, to mi uop\u0107e nije palo na pamet.\u201c uzvratio je.<\/p>\n
\u201eTrebala bi nam neka duga i \u010dvrsta grana kojom bismo je izgurali odande.\u201c promi\u0161ljeno \u0107e Sara.<\/p>\n
\u201eOvdje takvu ne\u0107emo na\u0107i. Livadu stalno \u010distimo od otpalog granja kako bismo mogli nesmetano igrati. Jedini na\u010din je uzverati se na neko drvo i izlomiti neku, malo \u010dvr\u0161\u0107u…\u201c razmi\u0161ljao je Alen.<\/p>\n
\u201eNema \u0161anse, a ni potrebe. Treba nam metla, obi\u010dna, s dugom drvenom dr\u0161kom, a koju \u0107u ja odmah donijeti!\u201c poletno \u0107e Iva pa pojuri k svojoj ku\u0107i u najbli\u017eem susjedstvu.<\/p>\n
\u201eTako je! Metla! Bravo, Iva, ba\u0161 si se dobro sjetila!\u201c vikala je dru\u017eba za njom \u010dekaju\u0107i da se vrati, a \u0161to se i dogodilo ve\u0107 za par \u010dasaka.<\/p>\n
Sasvim dovoljno da ih po Ivinom dolasku do\u010deka novo iznena\u0111enje. Metla je bila nepotrebna – lopta je stajala ispred grma, zagledana u dru\u017ebu.<\/p>\n
\u201eKao da se netko poigrava s nama\u201c. osupnuto \u0107e Bruno<\/p>\n
\u201eAli u blizini nema nikoga, ja nikoga ne vidim.\u201c rekla je Ena.<\/p>\n
\u201eNi ja! Ni ja! Ni ja!\u201c javljala je cijela dru\u017eba.<\/p>\n
\u201eZar se i vratila kako je nestala? Dokotrljala se sama iz grma?\u201c opet se prvi zapita Bruno.<\/p>\n
\u201eDa, mo\u017eda se upla\u0161ila metle.\u201c promi\u0161ljao je naglas Davor.<\/p>\n
\u201eGlupost.\u201c ozbiljno \u0107e Iva. \u201eMislim da je samo pametnija od nas. Dozlogrdile na\u0161e sva\u0111e s kojima mi, ruku na srce, ponekad stvarno pretjeramo.<\/p>\n
\u201eIma smisla i moramo biti oprezni. Svi smo vidjeli da je u\u010dinila nemogu\u0107e i ako je svemogu\u0107a, kakvom se i pokazala, mogla bi nam prirediti jo\u0161 tko zna kakvo iznena\u0111enje.\u201c rekao je Igor, kradom od lopte.<\/p>\n
\u201eDa.\u201c zaklimali su glavom i ostali, suglasni da bi iznena\u0111enje moglo biti i puno neugodnije.<\/p>\n
\u201eZato je pravo pitanje \u0161to nam je za \u010diniti.\u201c Rekla je Sara, gotovo \u0161apatom.<\/p>\n
\u201eOh, pa barem je to jasno. Zauzdati se u sva\u0111i maksimalno ili \u0161to je najvi\u0161e mogu\u0107e.\u201c Ena \u0107e.<\/p>\n
\u201eS tim se svi sla\u017eemo, no kako se zauzdati?\u201c zapitao je Bruno.<\/p>\n
\u201ePa i to je razumljivo, no \u0161to ako se nekom ipak omakne – jednostavno se ne uspije zauzdati?\u201c pitao se Igor.<\/p>\n
\u201eToga \u0107emo upozoriti.\u201c predlo\u017eio je Davor.<\/p>\n
\u201eDa! Tako je! Pametno! Upozorit \u0107emo ga!\u201c slo\u017eno je doprlo sa svih strana.<\/p>\n
\u201eSmislit \u0107emo neku lozinku…\u201c krenuo je pojasniti Davor, no prije nego je zavr\u0161ilo prolomilo se gotovo jednoglasno.<\/p>\n
\u201eLopta u koprivama!\u201c<\/p>\n
\u201eJest, to je to! Jupi! Hura! Bravo svima! Lopta u koprivama!\u201c nastavilo je dru\u0161tvo veselim povicima pa s loptom u rukama nastavilo prema Ivinoj ku\u0107i. Vratit \u0107e metlu na mjesto i usput za okrepu popiti topli \u010daj \u0161to ga je Ivina mama ve\u0107 skuhala za cijelu dru\u017ebu.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"
Vrijeme je zbilja bilo \u010dudno. Ni toplo ni hladno ni suho ni ki\u0161no, \u010das je puhao mrzli sjeverac, a \u010das bi bez vjetra bivalo prevru\u0107e. Varljivo vrijeme, govorili su odrasli, tu\u017ee\u0107i se da ih boli i ovo i ono, a tu\u017eili se i na djecu, da se pona\u0161aju kao i vrijeme, prevrtljivo i neprimjereno. I […]<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":3139,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"gallery","meta":{"_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","footnotes":""},"categories":[7,11,4,1],"tags":[],"class_list":["post-3135","post","type-post","status-publish","format-gallery","has-post-thumbnail","hentry","category-blog","category-djecji_blok","category-proza","category-uncategorized","post_format-post-format-gallery"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/petrana-sabolek.net\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/3135","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/petrana-sabolek.net\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/petrana-sabolek.net\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/petrana-sabolek.net\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/petrana-sabolek.net\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=3135"}],"version-history":[{"count":5,"href":"https:\/\/petrana-sabolek.net\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/3135\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":3520,"href":"https:\/\/petrana-sabolek.net\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/3135\/revisions\/3520"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/petrana-sabolek.net\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/media\/3139"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/petrana-sabolek.net\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=3135"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/petrana-sabolek.net\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=3135"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/petrana-sabolek.net\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=3135"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}