![\"\"](\"https:\/\/petrana-sabolek.net\/wp-content\/uploads\/2022\/10\/crnimolo_p237-1024x584.jpg\")
<\/p>\n<\/p>\n
Ljeto, sunce, more, luke i lu\u010dice, uokolo kamen i nasadi lovora i mirte, a u zraku miris borovine i lavande. \u010cari netaknute prirode plijene na svakom koraku, no civilizacija je i ovdje okupirala i posljednji milimetar obale pa na njoj vi\u0161e ljudi nego riba u moru. Uklju\u010duju\u0107i i mene \u0161to ispru\u017eena na pove\u0107em ru\u010dniku ve\u0107 od jutra u\u017eivam u svom komadi\u0107u obale i sunca.<\/p>\n
Ko\u0161tali su me je ove godine gotovo tri “star\u010devi\u0107a” vi\u0161e nego lani i nije da mi je svejedno, no prirodne ljepote su fakat posljednje s \u010dim jo\u0161 mo\u017eemo ozbiljnije ra\u010dunati. I stoga, kao provjereni lokal patriot i osobito turisti\u010dki radnik osobno podupirem svaki napor ulo\u017een u korist doma\u0107eg turizma. Izmakao mi \u010dini se samo najnoviji oko kojeg se od jutros lome koplja.<\/p>\n
O \u010demu je rije\u010d, pitam se, listaju\u0107i doma\u0107i tisak u \u010dijem obru\u0161avanju stoji, cit: “(\u2026) Uz zadivljuju\u0107u kreativnost doma\u0107eg \u010dovjeka, \u010dijom se inventivno\u0161\u0107u svakog dana na svakom koraku uka\u017ee neka nova “magla” \u0161to bi ju se moglo i pod brend poturiti samo od turisti\u010dkog sektora nijedna – tapka u mjestu kao islu\u017eeno kljuse. (…)”<\/p>\n
Para mi i na uha izlazi, jer je to atak i na mene, a ni u kritici ni\u010deg konkretnog, sve ne\u0161to op\u0107enito, uvijeno, tek da se popune stranice, stoga u za\u0161titu vlastitog zdravlja, u kanti za sme\u0107e uz Dnevne<\/em> i Jutarnji <\/em>zavr\u0161avaju i Glorija, <\/em>i Mila,<\/em> a moja psiha, kona\u010dno se uzev\u0161i u pamet da se na more ne dolazi radi pra\u0107enja dnevno-politi\u010dko-gospodarskog i inog stanja u zemlji ve\u0107 radi bijega upravo od te bezglave doma\u0107e hobotnice kona\u010dno me prepu\u0161ta nirvani i u\u017eivanju u \u010darima ostatka netaknute doma\u0107e prirode.<\/p>\n I zatvorim tako o\u010di te u novoj dimenziji \u017eivota koji me okru\u017euje osje\u0107am kako me preplavljuju mirisi nebrojenih kozmeti\u010dkih pripravaka za br\u017ee i prirodnije tamnjenje ko\u017ee, od copertona <\/em>do maslinova ulja; osjetim i miris doma\u0107e gastronomske ponude s nogu, od kuhanog kukuruza do pe\u010denih girica; \u010dujem i \u017eamor razdraganog mno\u0161tva, osobito veselu dje\u010dju ciku te posvema\u0161nu halabuku nepresu\u0161ne mobilne audio ponude.<\/p>\n No osje\u0107am i nedostatak doma\u0107ih atributa. Nedostaju mi miris mora i soli, zvuci brodskih sirena i krici morskih galebova pa s nostalgijom zaklju\u010dujem da uz naprijed spomenuti zvu\u010dni i miomirisni civilizacijski mi\u0161ung dalmatinska autohtonost vi\u0161e nema apsolutno nikakve \u0161anse.<\/p>\n Ipak i kroz poluzatvorene trepavice pratim kako pokraj mene i dalje mimohodi neprekidna kolona tjelesa. Plijeni raznoliko\u0161\u0107u stasa, \u0161aroliko\u0161\u0107u kupa\u0107ih kostima, osobito bojama ko\u017ee, \u0161to se u ultraljubi\u010dastom sjaju nebeskih zraka prelijevaju od blijedo ru\u017ei\u010daste do \u010dokoladno bron\u010dane.<\/p>\n Lijeno se okre\u0107em na trbuh, s glavom nalijevo i najednom opazim kako se iz kolone najednom izdvojio gospodin u najboljim godinama, ru\u017ei\u010daste, re\u0161 pe\u010dene ko\u017ee te stao krizmati bi li radije u more ili na WC, na mjesto gdje bi mogao najbr\u017ee i najneupadljivije poravnati svoje nesta\u0161ne kupa\u0107e ga\u0107e. Usukale su mu se bile, nekako opasno nakrivo pa \u0161to ih je on vi\u0161e povla\u010dio nadolje, ne bi li skrio lijevu stranu mu\u0161ke sramote, to mu je desna, na sramotu, sve vi\u0161e vanka <\/em>izvirivala.<\/p>\n I to se doga\u0111a, pomislim nezainteresirano, pa okrenem glavu na drugu stranu prema korpulentnoj sredovje\u010dnoj gospo\u0111i na luft madracu, zdesna. O\u010dito nenadano probu\u0111ena, najednom se rafalnom tiradom ljubomorne supruge obru\u0161ila na svog gospodina, jednog mirno sjede\u0107eg “komada” na dnu njezina luft madraca, tik pod njezinim nogama.<\/p>\n “Sim se obrni, bedak stari! Kaj o\u010de\u0161 i o\u010di zgubiti? I kak te je samo ne sram tak otprto zijati v te \u010drleni badi\u010d kakvoga ima i na\u0161a vnukica Klarica!? I gde su ti vezda, jopec jeden, one tvoje kri\u017eobolje, kolesteroli, gihti, visoki tlaki i kaj ti ja znam kaj i\u0161\u010de se ne radi \u0161terih si domaj navek za nikaj? A molim vas, gospo\u0111o, pogledajte ga sada.” obrati se neo\u010dekivano i meni, \u010dinilo se jedinom svjedoku suprugove nepodop\u0161tine. Na besprijekornom hrvatskom knji\u017eevnom jeziku nastavila je: “Vdite li kako sjedi? Ravno, kao svije\u0107a, a kod ku\u0107e u\u00a0 Zagrebu, sav uklije\u0161ten klima kroz stan. U po\u010detku sam mislila da glumi, no sada vi\u0161e ne znam \u0161to misliti. \u010cim ugleda more \u2013 drugi \u010dovjek! A ina\u010de je i nagluh i senilan pa je i slu\u0161ni aparat zaboravio ili ga putem izgubio, vrag bi ga znao, tako da se sada s njim i ne mo\u017ee druga\u010dije razgovarati nego ovako, deru\u0107i se, na kojoj dreki vam se ispri\u010davam.”<\/p>\n Naravno da nisam rekla ni rije\u010d, jer me gospo\u0111a nije ni\u0161ta ni pitala. A \u0161to je doti\u010dnog gospodina ti\u010de on, doista, i unato\u010d iznimno bu\u010dnom gospo\u0111inom tonu nije reagirao. I dalje je sjedio mirno \u2013 ma ni trepnuo nije. Svjesna \u0161to to zna\u010di gospo\u0111a je morala odstupiti. Odustav\u0161i od daljnje tirade nevoljko je spustila glavu na du\u0161ek demonstrativno se prepustiv\u0161i prija\u0161njim \u010darima horizontale.<\/p>\n “Prosim, ljubica, nekaj si \u0161tela re\u010di?” istom se oglasio i nepo\u0107udni. Gotovo da je zacvrkutao, toplo i meko, i nekako istodobno s gospo\u0111inim odstupanjem. No budu\u0107i da su gospo\u0111ine o\u010di ve\u0107 bile prkosno zatvorene okrenuo se i meni pa ispri\u010dav\u0161i mi se za\u010dudno \u0161eretskim namigom le\u017eerno se i sam vratio svojoj prija\u0161njoj zabavi \u2013 promatranju defilea nebrojeno svakojako razgoli\u0107enih tjelesa.<\/p>\n Neo\u010dekivani za\u010dudni namig, krajnje bezazlen, pokazao se, me\u0111utim, blic trenutkom \u0161to je u trenutku rasvijetlio moje vidike.<\/p>\n “\u010covje\u010de, ultraljubi\u010dasti ra\u017eanj, dalmatinski ra\u017eanj, doma\u0107i ra\u017eanj” zaklik\u0107em najednom u sebi svom silinom unutarnjeg ushita. Maksimalno prigu\u0161eno jer je i pla\u017ea mogla imati uha do kojih moja netom iznjedrena brend umotvorina nikako nije smjela doprijeti.<\/p>\n ZUHS&HM, u prijevodu, zdravstvena u\u010dinkovitost hrvatskog sunca & hrvatskog mora,<\/em> \u0161irokog dijapazona u\u010dinkovitosti, od kolesterola, gihta, sr\u010danih i u\u0161nih bolesti do stresa i usranog tlaka, bljesnula mi je pred o\u010dima poput \u0161arene duge poslije ki\u0161e. Plasirati je, \u010dovje\u010de, u korist doma\u0107eg turizma, bilo je to, ono, ne\u0161to, za \u010dim doma\u0107i tisak i danas cendra.<\/p>\n I nije to bila magla \u2013 ZUHS&HM nije bio tikva bez korena, iza njega je stajao dokaz. Namig na me onog o\u017eivljenog gospo\u0111inog komada \u0161to ga je registrirao moj mobitel zablesaviv\u0161i se ovoga puta, na moju sre\u0107u, u najpovoljnijem trenutku.<\/p>\n Zabilje\u017eio je gospo\u0111inu tiradu, izre\u010denu i na kajkavskom i na besprijekornom knji\u017eevnom hrvatskom, \u0161to je svakako i\u0161lo u prilog ZUHS&HM. Jer, samo je zdravstvena u\u010dinkovitost hrvatskog sunca & hrvatskog mora mogla rezultirati novom \u017eivotnom snagom iskazanom snimljenim namigom.<\/p>\n Brend, namigom, izazvat \u0107e turisti\u010dki bum, ovaj \u0107e dignut potro\u0161nju, potro\u0161nja pak turisti\u010dku cijenu, i sve opravdano, daleko vi\u0161u, dakle, od ona moja tri, kukavna “star\u010devi\u0107a” s po\u010detka pri\u010de.<\/p>\n Nisam lakoma, progovorio je u meni i doma\u0107i porezni obveznik, dekintirani jadni\u010dak u izumiranju. Nije kriv za postoje\u0107e stanjem, ne kroji on politiku koja nikako zapitati se: mora li ba\u0161 svaka \u0161u\u0161a na ovome svijetu upravo pod na\u0161im suncem i uz na\u0161e more glumiti janjca na ra\u017enju i to za bud za\u0161to dok ostatak svijeta ve\u0107 odavno napla\u0107uje i upad na pla\u017eu, i le\u017ealjke i suncobrane za pla\u017eu, i luftmadrace, i pedaline, i koturove za spa\u0161avanje, nedostaje samo naplata zraka s mirisom soli \u0161to ga se udi\u0161e uz hrvatsko more.<\/p>\n I ne pita se ta ista politika kako \u0107e sprije\u010diti \u201epo\u017ear\u201c, danas-sutra kad plane potreba da se i to more kona\u010dno opere. Po\u0161teno oriba skidanjem s njegovih iskri svu onu anti sonnen <\/em>balsamsko sprejevsku silinu i inu kozmeti\u010dku dekorativu \u0161to ju doti\u010dni “janjci” ravno s na\u0161eg nebeskog ra\u017enja odlaze \u201espirati\u201c ravno u na\u0161e more.<\/p>\n Da, da, tako razmi\u0161lja turisti\u010dki radnik, odajem si u mislima priznanje i lijeno se okre\u0107em na drugu strane. Ona svoja tri \u201estar\u010devi\u0107a\u201c s po\u010detka pri\u010de svakako moram iskoristiti prije nego isko\u010dim sa ZUHS&HM.<\/p>\n <\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" Ljeto, sunce, more, luke i lu\u010dice, uokolo kamen i nasadi lovora i mirte, a u zraku miris borovine i lavande. \u010cari netaknute prirode plijene na svakom koraku, no civilizacija je i ovdje okupirala i posljednji milimetar obale pa na njoj vi\u0161e ljudi nego riba u moru. Uklju\u010duju\u0107i i mene \u0161to ispru\u017eena na pove\u0107em ru\u010dniku ve\u0107 […]<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":3227,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"gallery","meta":{"_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","footnotes":""},"categories":[7,4,1,6],"tags":[],"class_list":["post-3217","post","type-post","status-publish","format-gallery","has-post-thumbnail","hentry","category-blog","category-proza","category-uncategorized","category-uz-dan","post_format-post-format-gallery"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/petrana-sabolek.net\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/3217","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/petrana-sabolek.net\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/petrana-sabolek.net\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/petrana-sabolek.net\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/petrana-sabolek.net\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=3217"}],"version-history":[{"count":13,"href":"https:\/\/petrana-sabolek.net\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/3217\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":3599,"href":"https:\/\/petrana-sabolek.net\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/3217\/revisions\/3599"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/petrana-sabolek.net\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/media\/3227"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/petrana-sabolek.net\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=3217"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/petrana-sabolek.net\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=3217"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/petrana-sabolek.net\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=3217"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}