![\"\"](\"https:\/\/petrana-sabolek.net\/wp-content\/uploads\/2023\/01\/1da8e17da2082f477f06-1-1024x686.png\")
<\/p>\n<\/p>\n
<\/p>\n
Bio je to sasvim obi\u010dan dan \u0161to ba\u0161 ni\u010dim nije ukazivao da bi se razlikovao od drugih. A i tko bi pomislio da \u0107e Sunce stati pred Mjesec i re\u0107i: \u201eSlu\u0161aj, Mjese\u010de, nebo je odsad tvoje, radi s njim \u0161to zna\u0161, ja odlazim na odmor!\u201c<\/p>\n
\u201eNa odmor?\u201c\u00a0 promrsio je zbunjeni Mjesec.<\/p>\n
\u201eDa, \u017eelim bar malo spavati u miru.\u201c<\/p>\n
\u201eSpavati u miru?!\u201c opet je promrsio Mjesec, no nije stigao pravo ni zatreptati\u00a0 o\u010dima, a Sunce se ve\u0107 izgubilo iza oblaka.<\/p>\n
A \u0161to neka bi mu i rekao? Pa Sunce njemu nikad nije prigovorilo \u0161to mu svakoga dana daje svjetlost kojom on no\u0107u svijetli s neba. Razlijeva ga otamo za vedrih no\u0107i da mu je \u010dudesan, mjese\u010dev sjaj, opjevan i vi\u0161e od sun\u010devog. I zato je sada njemu, Mjesecu, bio red vratiti Suncu uslugu. Bespogovorno \u0107e, dakle, odradit i Sun\u010dev dio posla.<\/p>\n
Ali, avaj! Pa on o Sun\u010devom poslu nije znao ni\u0161ta! Znao je samo za smjenjivanje dana i no\u0107i, no kako se to radi, gdje se nalaze nebeske lu\u010di i kako ih se pali i gasi, e, o tome doista nije imao pojma.<\/p>\n
Ra\u010dunao je, ina\u010de, s nekakvom uputom, \u0161to mu je Sunce moralo ostaviti, no dok ju ne prona\u0111e i malo se ne sna\u0111e odlu\u010dio je ni\u0161ta ne mijenjati. Sve \u0107e ostaviti kako jest, a to je zna\u010dilo da \u0107e nebeske lu\u010di do daljnjega ostati otvorene.<\/p>\n
I mada nije gubio vrijeme, mada je neumorno preturao po nebeskim ladicama tra\u017ee\u0107i spomenute upute, nekakve prekida\u010de, baterije, tra\u017eenje je bilo \u010disto tra\u017eenje igle u plastu sijena. Mjesec nije uspijevao prona\u0107i ni\u0161ta.<\/p>\n
A budu\u0107i da s neba nije prestajalo svijetliti pa se ni no\u0107 nije pojavljivala\u00a0 to su neispavane \u017eivotinje po\u010dinjale sve glasnije nji\u0161tati, graktati, kokodakati, mukati, njakati, mijaukati i lajati, a djeca su sve silovitije plakala. Suncokreti u polju ve\u0107 su jedva dr\u017eali u zraku svoje velike \u017eute cvjetne glave, a i sav ostali svijet sve glasnije je prosvjedovao k nebu.<\/p>\n
Znao je Mjesec da su prosvjedi opravdani, a i Zvijezde su mu do\u0161apnule da svjetlost predugo traje. Me\u0111utim, bio je nemo\u0107an. Voljno ugasiti nebeske lu\u010di jo\u0161 uvijek nije uspijevao i zato je bio presretan kada su se nakon nekoliko dana nekim slu\u010dajem najednom same pogasile. Svi nezadovoljnici istom su se primirili i pozaspali pa je na\u010das mogao i sam odahnuti. Ka\u017eem na\u010das jer je nakon par dana sa zemlje krenuo novi val nezadovoljstva.<\/p>\n
\u201e\u0160to se to doga\u0111a na nebu? \u0160to radi Sunce?\u201c<\/p>\n
\u201eZbog \u010dega se dan i no\u0107 ne smjenjuju po nebeskoj uri nego sad ni no\u0107 ne prestaje?!\u201c<\/p>\n
\u201eZar se tamo, gore, ne zna da se po mraku ne mo\u017ee i\u0107i na posao, u \u0161kolu, u vrti\u0107, da se u mraku ne mo\u017ee prati, kuhati, rediti ku\u0107u, raditi u polju?\u201c prosvjedovao je narod, a i ostala zemaljska bi\u0107a.<\/p>\n
\u201eMrak i p\u010delama smeta!\u201c \u010dulo se i iz ko\u0161nica. \u201eBez sunca cvjetovi ne mogu otvoriti latice, a kako neka p\u010dela uz zatvorene latice do\u0111e do cvjetnog praha i napravi med?\u201c<\/p>\n
\u201eA meni se opet uko\u010dio vrat!\u201c oglasio se i suncokret u polju. \u201cDok je Sunca moram gledati u nebo, dok je no\u0107, moram piljiti u zemlju, a kako predugo ostajem u istom polo\u017eaju to neprekidno ostajem s uko\u010denim vratom!\u201c<\/p>\n
I \u010dak ni crkveni zvon vi\u0161e nije mogao \u0161utjeti.<\/p>\n
\u201eMeni pak se poremetio sav raspored!\u201c rekao je. \u201eEvo, kazaljka na satu pokazuje podne \u0161to zna\u010di da bi moja zvona sada morala zvoniti, ali budu\u0107i da je vani mrak ona moraju \u0161utjeti da ih se ni pipnuti ne smije!\u201c<\/p>\n
\u201eTama predugo traje, poku\u0161aj pravilnije odvagnuti dan i no\u0107\u201c opet su Mjesecu do\u0161apnule Zvijezde.<\/p>\n
\u201eRado, ali kako?\u201c uzvratio je. \u201eJa nemam pojma kako se to radi, a Sunce mi o tome nije reklo ni rije\u010d niti mi je ostavilo bilo kakvu uputu!\u201c zdvojno je priznao Mjesec.<\/p>\n
\u201ePa onda ga idemo pitati!\u201c predlo\u017eile se Zvijezde.<\/p>\n
\u201eNemogu\u0107e. Ne znam gdje je.\u201c priznao je Mjesec.<\/p>\n
\u201eZar ga ne mo\u017eemo potra\u017eiti?\u201c ustrajale su.<\/p>\n
\u201eTe\u0161ko. Moje bi se baterije mogle putem isprazniti, a \u0161to bez njih? Za potragu bi nam trebao lu\u010dono\u0161a druge vrste.\u201c ustvrdio je Mjesec slomljena glasa.<\/p>\n
\u201eJa \u0107u pomo\u0107i, ja \u0107u svijetliti putem.\u201c prisko\u010dila je si\u0107u\u0161na Krijesnica.<\/p>\n
\u201eTi? Ti, malena Krijesnica?! Zar si ti uistinu toliko odva\u017ena da nudi\u0161 takvu pomo\u0107?\u201c zahvalno \u0107e Krijesnici presretni Mjesec.<\/p>\n
\u201eMo\u017eda i nisam odva\u017ena, ali i ja volim i Sunce, i sve ostalo na Zemlji, i ne mogu biti sretna dok su svi oni nesretni.\u201c<\/p>\n
\u201eNisu nesretni samo \u017eele da se dan i no\u0107 opet smjenjuju po starom.\u201c dobacila je jedna od zvijezda.<\/p>\n
\u201ePa i ja samo to \u017eelim!\u201c bespomo\u0107no \u0107e Mjesec.<\/p>\n
\u201eE, pa, krenimo onda u potragu za Suncem.\u201c Jo\u0161 jednom se javila Krijesnica i stala na \u010delo kolone.<\/p>\n
\u201eHej, narode, imamo svjetlost! Krijesnica \u0107e biti lu\u010dono\u0161a! Zato svi \u017eurno u kolonu, kre\u0107emo za njom u potragu za Suncem!\u201c vikao je Mjesec pozivom i svima ostalima te prvi stao iza Krijesnice. Za Mjesecom su se poredale Zvijezde, pa ljudi, za njima \u017eivotinje, \u010dak i ribe, i ptice. Htjelo je krenuti i drve\u0107e, i cvije\u0107e, no kako bi se time pokrenula \u010ditava planeta Zemlja, odlu\u010deno je da biljke ipak ostanu na svom mjestu. Pa budu\u0107i da je sve bilo spremno za pokret kolona je kona\u010dno krenula.<\/p>\n
Prvo \u0107e obi\u0107i zemljinu povr\u0161inu, odlu\u010dili su, i istom se razmiljeli po njoj. Pro\u0161partali su je uzdu\u017e i poprijeko, okrenuli naopako i sve mravinjake, vulkane i krti\u010dnjake, no Sunca na zemlji nije bilo. Kolona se stoga uputila k nebu. I na njem su sve \u017eivo pretra\u017eili. Prevrnuli su i sve \u017eivu\u0107e, i sve ugasle zvijezde i planete, no Suncu ni na nebu nije bilo ni traga. Si\u0161av\u0161i, stoga, s neba kolona se istom spusti u more. U njemu pak su pregledali i sve koraljne sprudove, i sve podmorske zatone i uvale, okrenuli su na morskom dnu i posljednju algu, \u0161koljku i zrnce pijeska, no Suncu ni u moru nije bilo traga.<\/p>\n
\u201eGospode, pa zar je u zemlju propalo?\u201c zdvajao je Mjesec. No taman kad su se spremili u\u0107i i u zemljinu utrobu, kroz neki ugasli vulkan, najednom se morskim prostranstvom prolio zasljepljuju\u0107i bljesak.<\/p>\n
Jedan je morski biser tko zna kojim slu\u010dajem ba\u0161 tog \u010dasa ispao iz svoje biserne \u0161koljke i nekim \u010dudom upao u nevidljivu morsku spilju u kojoj je skriveno Sunce mirno spavalo. Bliski susret dvaju iskri nije mogao pro\u0107i obi\u010dnim bljeskom, osobito se to nije moglo dogoditi bljesku u kojem su Zvijezde odmah prepoznale sun\u010dev sjaj.<\/p>\n
\u201eTu je!\u201c kliknule su.<\/p>\n
\u201eNa\u0161li smo ga! Na\u0161li smo Sunce!\u201c kli\u010du\u0107i oglasio se i ostatak kolone. I spustiv\u0161i se pred onu \u0161pilju u kojoj je Sunce spavalo povikali su uglas.<\/p>\n
\u201eHej, Sunce, probudi se! Probudi se!\u201c<\/p>\n
\u201eDosta je bilo odmora, svijet \u0107e bez tebe propasti!\u201c dobacio je Mjesec.<\/p>\n
\u201eSunce, Sunce, otvori o\u010di!\u201c vikale su i Zvijezde, i ljudi i svi ostali, no od Sunca i dalje ni glasa.<\/p>\n
Bezuspje\u0161no su se oku\u0161ali i brojni drugi dobrovoljci, spremni svaki na svoj na\u010din pomo\u0107i. Tako je morski krastavac \u0161kakljao Sunce po stopalima, lignje i hobotnice prolile su mu ispred o\u010diju \u010ditavu tonu morskog crnila, ptice su zaorile pjevom u koru \u0161to bi i gluhog digao iz sna, ali Sunce niti da trepne.<\/p>\n
\u201eAko ne\u0107e milom, onda \u0107e silom.\u201c rekao je na kraju i stari morski je\u017e te se pru\u017eio bodljom prema Suncu. Najdulja iz njegovog oklopa oklopu zarila se Sunce u stra\u017enjicu tako silovito da je Sunce istoga trena otvorilo o\u010di i sko\u010dilo uvis kao da si ga \u0161ilom uboo.<\/p>\n
\u201e\u0160to je ovo?\u201c zapitalo je s \u010du\u0111enjem ugledav\u0161i pokraj sebe u moru \u010ditav svijet.<\/p>\n
\u201eDo\u0161li smo po tebe.\u201c\u00a0 doprlo je sa svih strana.<\/p>\n
\u201eZa\u0161to? Pa ostavio sam zamjenu. Mjesecu sam dao posve odrije\u0161ene ruke?!\u201c<\/p>\n
\u201eDa, ali bez punja\u010da nebeskih baterija i upute o smjenjivanju dana i no\u0107i.\u201c uvrije\u0111eno je uzvratio Mjesec.<\/p>\n
\u201eOh, pa ako je samo to u pitanju onda nema problema. Evo, Mjese\u010de, punja\u010d ti dajem odmah, zaboravio sam ga u d\u017eepu, a \u0161to se uputa ti\u010de mislim da se jedna jo\u0161 uvijek nalazi u onoj, mojoj, skrivenoj ladici na nebu. Evo, dajem ti i njen klju\u010d samo pazi da ga ne izgubi\u0161.\u201c poku\u0161alo je Sunce produljiti ugodan odmor, no Morski je\u017e je iskora\u010dio da je i Mjesec morao ustuknuti. Isprsio se Je\u017e ispred Sunca jo\u0161 du\u017eom i o\u0161trijom bodljom od prethodne.<\/p>\n
\u201e\u017dao mi je, Sunce, ali ne\u0107e mo\u0107i!\u201c re\u010de, pa Sunce, ugledav\u0161i pred sobom ve\u0107 poznatu o\u0161tru bodlju isko\u010di\u00a0 iz\u00a0 \u0161pilje i opet krenu k nebu. Mirno je nastavljalo putem na kojem ga je s Mjesecom i Krijesnicom na \u010delu te Morskim je\u017eom na za\u010delju pratio i sav ostali svijet.<\/p>\n
<\/p>\n
Bio je to sasvim obi\u010dan dan. Ni\u010dim nije ukazivao da bi se razlikovao od drugih. A i tko bi pomislio da \u0107e Sunce stati pred Mjesec i re\u0107i: \u201eSlu\u0161aj, Mjese\u010de, nebo je odsad tvoje, radi s njim \u0161to zna\u0161, ja odlazim na odmor!\u201c<\/p>\n
\u201eNa odmor?\u201c\u00a0 promrsio je zbunjeni Mjesec.<\/p>\n
\u201eDa, \u017eelim bar malo spavati u miru.\u201c<\/p>\n
\u201eSpavati u miru?!\u201c opet je promrsio Mjesec, no nije stigao pravo ni zatreptati\u00a0 o\u010dima, a Sunce se ve\u0107 izgubilo iza oblaka.<\/p>\n
A \u0161to neka bi mu i rekao? Pa Sunce njemu nikad nije prigovorilo \u0161to mu svakoga dana daje svjetlost kojom on no\u0107u svijetli s neba. Razlijeva ga otamo za vedrih no\u0107i da mu je \u010dudesan, mjese\u010dev sjaj, opjevan i vi\u0161e od sun\u010devog. I zato je sada njemu, Mjesecu, bio red vratiti Suncu uslugu. Bespogovorno \u0107e, dakle, odradit i Sun\u010dev dio posla.<\/p>\n
Ali, avaj! Pa on o Sun\u010devom poslu nije znao ni\u0161ta! Znao je samo za smjenjivanje dana i no\u0107i, no kako se to radi, gdje se nalaze nebeske lu\u010di i kako ih se pali i gasi, e, o tome doista nije imao pojma.<\/p>\n
Ra\u010dunao je, ina\u010de, s nekakvom uputom, \u0161to mu je Sunce moralo ostaviti, no dok ju ne prona\u0111e i malo se ne sna\u0111e odlu\u010dio je ni\u0161ta ne mijenjati. Sve \u0107e ostaviti kako jest, a to je zna\u010dilo da \u0107e nebeske lu\u010di do daljnjega ostati otvorene.<\/p>\n
I mada nije gubio vrijeme, mada je neumorno preturao po nebeskim ladicama tra\u017ee\u0107i spomenute upute, nekakve prekida\u010de, baterije, tra\u017eenje je bilo \u010disto tra\u017eenje igle u plastu sijena. Mjesec nije uspijevao prona\u0107i ni\u0161ta.<\/p>\n
A budu\u0107i da s neba nije prestajalo svijetliti pa se ni no\u0107 nije pojavljivala\u00a0 to su neispavane \u017eivotinje po\u010dinjale sve glasnije nji\u0161tati, graktati, kokodakati, mukati, njakati, mijaukati i lajati, a djeca su sve silovitije plakala. Suncokreti u polju ve\u0107 su jedva dr\u017eali u zraku svoje velike \u017eute cvjetne glave, a i sav ostali svijet sve glasnije je prosvjedovao k nebu.<\/p>\n
Znao je Mjesec da su prosvjedi opravdani, a i Zvijezde su mu do\u0161apnule da svjetlost predugo traje. Me\u0111utim, bio je nemo\u0107an. Voljno ugasiti nebeske lu\u010di jo\u0161 uvijek nije uspijevao i zato je bio presretan kada su se nakon nekoliko dana nekim slu\u010dajem najednom same pogasile. Svi nezadovoljnici istom su se primirili i pozaspali pa je na\u010das mogao i sam odahnuti. Ka\u017eem na\u010das jer je nakon par dana sa zemlje krenuo novi val nezadovoljstva.<\/p>\n
\u201e\u0160to se to doga\u0111a na nebu? \u0160to radi Sunce?\u201c<\/p>\n
\u201eZbog \u010dega se dan i no\u0107 ne smjenjuju po nebeskoj uri nego sad ni no\u0107 ne prestaje?!\u201c<\/p>\n
\u201eZar se tamo, gore, ne zna da se po mraku ne mo\u017ee i\u0107i na posao, u \u0161kolu, u vrti\u0107, da se u mraku ne mo\u017ee prati, kuhati, rediti ku\u0107u, raditi u polju?\u201c prosvjedovao je narod, a i ostala zemaljska bi\u0107a.<\/p>\n
\u201eMrak i p\u010delama smeta!\u201c \u010dulo se i iz ko\u0161nica. \u201eBez sunca cvjetovi ne mogu otvoriti latice, a kako neka p\u010dela uz zatvorene latice do\u0111e do cvjetnog praha i napravi med?\u201c<\/p>\n
\u201eA meni se opet uko\u010dio vrat!\u201c oglasio se i suncokret u polju. \u201cDok je Sunca moram gledati u nebo, dok je no\u0107, moram piljiti u zemlju, a kako predugo ostajem u istom polo\u017eaju to neprekidno ostajem s uko\u010denim vratom!\u201c<\/p>\n
I \u010dak ni crkveni zvon vi\u0161e nije mogao \u0161utjeti.<\/p>\n
\u201eMeni pak se poremetio sav raspored!\u201c rekao je. \u201eEvo, kazaljka na satu pokazuje podne \u0161to zna\u010di da bi moja zvona sada morala zvoniti, ali budu\u0107i da je vani mrak ona moraju \u0161utjeti da ih se ni pipnuti ne smije!\u201c<\/p>\n
\u201eTama predugo traje, poku\u0161aj pravilnije odvagnuti dan i no\u0107\u201c opet su Mjesecu do\u0161apnule Zvijezde.<\/p>\n
\u201eRado, ali kako?\u201c uzvratio je. \u201eJa nemam pojma kako se to radi, a Sunce mi o tome nije reklo ni rije\u010d niti mi je ostavilo bilo kakvu uputu!\u201c zdvojno je priznao Mjesec.<\/p>\n
\u201ePa onda ga idemo pitati!\u201c predlo\u017eile se Zvijezde.<\/p>\n
\u201eNemogu\u0107e. Ne znam gdje je.\u201c priznao je Mjesec.<\/p>\n
\u201eZar ga ne mo\u017eemo potra\u017eiti?\u201c ustrajale su.<\/p>\n
\u201eTe\u0161ko. Moje bi se baterije mogle putem isprazniti, a \u0161to bez njih? Za potragu bi nam trebao lu\u010dono\u0161a druge vrste.\u201c ustvrdio je Mjesec slomljena glasa.<\/p>\n
\u201eJa \u0107u pomo\u0107i, ja \u0107u svijetliti putem.\u201c prisko\u010dila je si\u0107u\u0161na Krijesnica.<\/p>\n
\u201eTi? Ti, malena Krijesnica?! Zar si ti uistinu toliko odva\u017ena da nudi\u0161 takvu pomo\u0107?\u201c zahvalno \u0107e Krijesnici presretni Mjesec.<\/p>\n
\u201eMo\u017eda i nisam odva\u017ena, ali i ja volim i Sunce, i sve ostalo na Zemlji, i ne mogu biti sretna dok su svi oni nesretni.\u201c<\/p>\n
\u201eNisu nesretni samo \u017eele da se dan i no\u0107 opet smjenjuju po starom.\u201c dobacila je jedna od zvijezda.<\/p>\n
\u201ePa i ja samo to \u017eelim!\u201c bespomo\u0107no \u0107e Mjesec.<\/p>\n
\u201eE, pa, krenimo onda u potragu za Suncem.\u201c Jo\u0161 jednom se javila Krijesnica i stala na \u010delo kolone.<\/p>\n
\u201eHej, narode, imamo svjetlost! Krijesnica \u0107e biti lu\u010dono\u0161a! Zato svi \u017eurno u kolonu, kre\u0107emo za njom u potragu za Suncem!\u201c vikao je Mjesec pozivom i svima ostalima te prvi stao iza Krijesnice. Za Mjesecom su se poredale Zvijezde, pa ljudi, za njima \u017eivotinje, \u010dak i ribe, i ptice. Htjelo je krenuti i drve\u0107e, i cvije\u0107e, no kako bi se time pokrenula \u010ditava planeta Zemlja, odlu\u010deno je da biljke ipak ostanu na svom mjestu. Pa budu\u0107i da je sve bilo spremno za pokret kolona je kona\u010dno krenula.<\/p>\n
Prvo \u0107e obi\u0107i zemljinu povr\u0161inu, odlu\u010dili su, i istom se razmiljeli po njoj. Pro\u0161partali su je uzdu\u017e i poprijeko, okrenuli naopako i sve mravinjake, vulkane i krti\u010dnjake, no Sunca na zemlji nije bilo. Kolona se stoga uputila k nebu. I na njem su sve \u017eivo pretra\u017eili. Prevrnuli su i sve \u017eivu\u0107e, i sve ugasle zvijezde i planete, no Suncu ni na nebu nije bilo ni traga. Si\u0161av\u0161i, stoga, s neba kolona se istom spusti u more. U njemu pak su pregledali i sve koraljne sprudove, i sve podmorske zatone i uvale, okrenuli su na morskom dnu i posljednju algu, \u0161koljku i zrnce pijeska, no Suncu ni u moru nije bilo traga.<\/p>\n
\u201eGospode, pa zar je u zemlju propalo?\u201c zdvajao je Mjesec. No taman kad su se spremili u\u0107i i u zemljinu utrobu, kroz neki ugasli vulkan, najednom se morskim prostranstvom prolio zasljepljuju\u0107i bljesak.<\/p>\n
Jedan je morski biser tko zna kojim slu\u010dajem ba\u0161 tog \u010dasa ispao iz svoje biserne \u0161koljke i nekim \u010dudom upao u nevidljivu morsku spilju u kojoj je skriveno Sunce mirno spavalo. Bliski susret dvaju iskri nije mogao pro\u0107i obi\u010dnim bljeskom, osobito se to nije moglo dogoditi bljesku u kojem su Zvijezde odmah prepoznale sun\u010dev sjaj.<\/p>\n
\u201eTu je!\u201c kliknule su.<\/p>\n
\u201eNa\u0161li smo ga! Na\u0161li smo Sunce!\u201c kli\u010du\u0107i oglasio se i ostatak kolone. I spustiv\u0161i se pred onu \u0161pilju u kojoj je Sunce spavalo povikali su uglas.<\/p>\n
\u201eHej, Sunce, probudi se! Probudi se!\u201c<\/p>\n
\u201eDosta je bilo odmora, svijet \u0107e bez tebe propasti!\u201c dobacio je Mjesec.<\/p>\n
\u201eSunce, Sunce, otvori o\u010di!\u201c vikale su i Zvijezde, i ljudi i svi ostali, no od Sunca i dalje ni glasa.<\/p>\n
Bezuspje\u0161no su se oku\u0161ali i brojni drugi dobrovoljci, spremni svaki na svoj na\u010din pomo\u0107i. Tako je morski krastavac \u0161kakljao Sunce po stopalima, lignje i hobotnice prolile su mu ispred o\u010diju \u010ditavu tonu morskog crnila, ptice su zaorile pjevom u koru \u0161to bi i gluhog digao iz sna, ali Sunce niti da trepne.<\/p>\n
\u201eAko ne\u0107e milom, onda \u0107e silom.\u201c rekao je na kraju i stari morski je\u017e te se pru\u017eio bodljom prema Suncu. Najdulja iz njegovog oklopa oklopu zarila se Sunce u stra\u017enjicu tako silovito da je Sunce istoga trena otvorilo o\u010di i sko\u010dilo uvis kao da si ga \u0161ilom uboo.<\/p>\n
\u201e\u0160to je ovo?\u201c zapitalo je s \u010du\u0111enjem ugledav\u0161i pokraj sebe u moru \u010ditav svijet.<\/p>\n
\u201eDo\u0161li smo po tebe.\u201c\u00a0 doprlo je sa svih strana.<\/p>\n
\u201eZa\u0161to? Pa ostavio sam zamjenu. Mjesecu sam dao posve odrije\u0161ene ruke?!\u201c<\/p>\n
\u201eDa, ali bez punja\u010da nebeskih baterija i upute o smjenjivanju dana i no\u0107i.\u201c uvrije\u0111eno je uzvratio Mjesec.<\/p>\n
\u201eOh, pa ako je samo to u pitanju onda nema problema. Evo, Mjese\u010de, punja\u010d ti dajem odmah, zaboravio sam ga u d\u017eepu, a \u0161to se uputa ti\u010de mislim da se jedna jo\u0161 uvijek nalazi u onoj, mojoj, skrivenoj ladici na nebu. Evo, dajem ti i njen klju\u010d samo pazi da ga ne izgubi\u0161.\u201c poku\u0161alo je Sunce produljiti ugodan odmor, no Morski je\u017e je iskora\u010dio da je i Mjesec morao ustuknuti. Isprsio se Je\u017e ispred Sunca jo\u0161 du\u017eom i o\u0161trijom bodljom od prethodne.<\/p>\n
\u201e\u017dao mi je, Sunce, ali ne\u0107e mo\u0107i!\u201c re\u010de, pa Sunce, ugledav\u0161i pred sobom ve\u0107 poznatu o\u0161tru bodlju isko\u010di\u00a0 iz\u00a0 \u0161pilje i opet krenu k nebu. Mirno je nastavljalo putem na kojem ga je s Mjesecom i Krijesnicom na \u010delu te Morskim je\u017eom na za\u010delju pratio i sav ostali svijet.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"
Bio je to sasvim obi\u010dan dan \u0161to ba\u0161 ni\u010dim nije ukazivao da bi se razlikovao od drugih. A i tko bi pomislio da \u0107e Sunce stati pred Mjesec i re\u0107i: \u201eSlu\u0161aj, Mjese\u010de, nebo je odsad tvoje, radi s njim \u0161to zna\u0161, ja odlazim na odmor!\u201c \u201eNa odmor?\u201c\u00a0 promrsio je zbunjeni Mjesec. \u201eDa, \u017eelim bar […]<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":3412,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"gallery","meta":{"_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","footnotes":""},"categories":[7,11,4,1],"tags":[],"class_list":["post-3409","post","type-post","status-publish","format-gallery","has-post-thumbnail","hentry","category-blog","category-djecji_blok","category-proza","category-uncategorized","post_format-post-format-gallery"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/petrana-sabolek.net\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/3409","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/petrana-sabolek.net\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/petrana-sabolek.net\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/petrana-sabolek.net\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/petrana-sabolek.net\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=3409"}],"version-history":[{"count":10,"href":"https:\/\/petrana-sabolek.net\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/3409\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":3488,"href":"https:\/\/petrana-sabolek.net\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/3409\/revisions\/3488"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/petrana-sabolek.net\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/media\/3412"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/petrana-sabolek.net\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=3409"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/petrana-sabolek.net\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=3409"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/petrana-sabolek.net\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=3409"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}