![\"\"](\"https:\/\/petrana-sabolek.net\/wp-content\/uploads\/2023\/03\/69683000_1588211181315721_8284904391140442112_n.jpg\")
Zoe, Darko i Fran su ekipa. Stanuju u istoj ulici, idu u isti razred i svakog dana odlaze zajedno u \u0161kolu. No toga jutra Darko je neuobi\u010dajeno kasnio.<\/p>\n<\/p>\n
<\/p>\n
Zoe, Darko i Fran su ekipa. Stanuju u istoj ulici, idu u isti razred i svakog dana odlaze zajedno u \u0161kolu. No toga jutra Darko je neuobi\u010dajeno kasnio.<\/p>\n
\u201eMo\u017eda je bolestan.\u201c Fran \u0107e.<\/p>\n
\u201eNe vjerujem, ju\u010der je bio zdrav.\u201c uzvratila je Zoe.<\/p>\n
\u201eA \u0161to ako je zaspao?\u201c opet \u0107e Fran.<\/p>\n
\u201eOnda je krajnje vrijeme da ga netko probudi.\u201c odlu\u010dno \u0107e Zoe.<\/p>\n
\u201eOk. Onda ga idemo probuditi. Zato smo ekipa.\u201c<\/p>\n
I tako su Fran \u00a0i \u00a0Zoe slo\u017eno do\u0161li tik do Darkovih vrata. Nisu bila zaklju\u010dana, zapravo, bila su od\u0161krinuta taman za onoliko koliko je trebalo da se oboje uvuku u hodnik. A u hodniku pak zastali su s neskrivenim \u010du\u0111enjem – Darko je \u010du\u010dao sred razbacanih knjiga i bilje\u017enica, uz jo\u0161 uvijek praznu \u0161kolsku torbu.<\/p>\n
\u201e\u0160to radi\u0161, Darko? Za\u0161to si razbacao knjige?\u201c s \u010du\u0111enjem \u0107e Fran.<\/p>\n
\u201eI za\u0161to nisi zaklju\u010dao vrata?\u201c upitala je Zoe.<\/p>\n
\u201eKnjige su se razbacale same, a vrata sam namjerno ostavio otvorena. Zbog vas. Znao sam da \u0107ete do\u0107i pogledati za\u0161to me nema.\u201c ljutito je uzvratio.<\/p>\n
\u201eDobro, a za\u0161to te nema?\u201c opet \u0107e Zoe.<\/p>\n
\u201eZbog njih!\u201c jo\u0161 lju\u0107e \u0107e Darko pokazav\u0161i na razbacane knjige. \u201ePoludjele su! I knjige, i bilje\u017enice. Kako koju uzmem u ruku ona po\u010dne rasti. Preraste i mene i nema \u0161anse ugurati je u \u0161kolsku torbu. Zato se pakiram ve\u0107 pola sata, a torba mi je jo\u0161 uvijek prazna.\u201c<\/p>\n
\u201eNe \u017eele u\u0107i u torbu?\u201c s nevjericom \u0107e Fran, a Zoe je samo mahnula rukom. \u201eNemogu\u0107e.\u201c rekla je.<\/p>\n
No kad je Darko uzeo u ruku knjigu koju je prvu dohvatio, a ova po\u010dela rasti, i Fran i Zoe zasta\u0161e osupnuto.<\/p>\n
\u201eE, \u010dovje\u010de, pa ovo nije za vjerovati!\u201c \u010dudili su se uglas.<\/p>\n
\u201eA da poku\u0161am sama?\u201c zapita Zoe . \u201eNije isklju\u010deno, Darko, da su tvoje knjige i bilje\u017enice ljute na tebe zbog ocjena. Ju\u010der se ba\u0161 nisi proslavio – tri jedinice zaredom.\u201c<\/p>\n
\u201eOh, pa one su krive i za njih!\u201c Darko \u0107e. \u201eZar niste \u010duli u\u010diteljicu? Matematika, hrvatski i priroda, nema\u0161 ni knjigu ni bilje\u017enicu, sjedi – jedan!” ponovio je ju\u010dera\u0161nje rije\u010di u\u010diteljice.<\/p>\n
\u201eHo\u0107e\u0161 re\u0107i da si ti ve\u0107 ju\u010der do\u0161ao u \u0161kolu s praznom torbom?\u201c zapita Fran.<\/p>\n
\u201eNije bila prazna, a da ne bi bila sumnjiva ugurao sam u nju stare patike.\u201c<\/p>\n
\u201ePa mogao si nam ve\u0107 ju\u010der re\u0107i \u0161to je na stvari. Mogli smo ti pomo\u0107i.\u201c – Zoe \u0107e.<\/p>\n
\u201eDa? Pa pomozite sada! Ako znate kako.\u201c Nekako uvrije\u0111eno \u0107e\u00a0 Darko.<\/p>\n
\u201eOprosti, Darko, ja, priznajem, ne znam.\u201c rekao je Fran, a priznala je i Zoe. No ona je dodala da bi bilo najbolje oti\u0107i do u\u010diteljice i ispri\u010dati joj \u0161to se s Darkovim knjigama i bilje\u017enicama doga\u0111a. Htjela je re\u0107i i da mo\u017eda u\u010diteljica zna rje\u0161enje, me\u0111utim, jo\u0161 nije ni zavr\u0161ila re\u010denicu, a njene i Franove knjige i bilje\u017enice, isko\u010dile su iz njihovih torbi i prisko\u010dile Darkovima. Prazne \u0161kolske torbe same su im skliznule s le\u0111a.<\/p>\n
Ekipa se zaledila. Razroga\u010denih o\u010diju nijemo su promatrali kako udru\u017eene knjige i bilje\u017enice rastu. A one su rasle i rasle sve dok rastom nisu ispunile \u010ditavu ku\u0107u. Progutale su joj \u010ditavu unutra\u0161njost sabiv\u0161i Darka, Zoe i Frana u kut odakle su ovi, izvirivali poput ustra\u0161enih mi\u0161i\u0107a.<\/p>\n
\u201eLjudi, ovo je pobuna!\u201c \u0161apatom \u0107e Fran! \u201eNa\u0161e su se knjige i bilje\u017enice urotile protiv nas!\u201c<\/p>\n
\u201eJo\u0161 gore, ekipo! Ovo je opsada! Vidite li da nam ne dopu\u0161taju ni mrdnuti?\u201c \u0161apnula je Zoe.<\/p>\n
\u201eIstina je. A i vrata su se za vama zatvorila \u010dim ste u\u0161li.\u201c jednako \u0161apatom ustvrdi Darko.<\/p>\n
\u201eI sada smo zato\u010deni, kao u krimi\u0107u.\u201c zaklju\u010dila je Zoe i ba\u0161 toga \u010dasa na tim istim vratima oglasi se zvono.<\/p>\n
\u201eMo\u017eda je po\u0161tar.\u201c Rekao je Darko i sko\u010dio k vratima. Knjige i bilje\u017enice bile su dovoljno mudre da se maknu ustranu i dopuste mu da do\u0111e do vrata i otvori ih.<\/p>\n
\u201eOvo je za tvoju mamu, Darko. Obe\u0107ala sam joj prve \u0111ur\u0111ice iz mog vrta, no da ne bi uvenule mora\u0161 ih odmah staviti u vodu.\u201c rekla je susjeda i nestala brzinom da Darko nije stigao ni zahvaliti.<\/p>\n
No da je i zahvalio ne bi ga \u010dula. Na rije\u010d \u201c\u0111ur\u0111ice\u201d njihove knjige i bilje\u017enice poskakale su uvis ludo skandiraju\u0107i: “\u0110ur\u0111ice, \u0111ur\u0111ice, \u0111ur\u0111ice!” Skandiraju\u0107i, nastavile su kolonom kroz ku\u0107u.<\/p>\n
\u201eNarode, ima li netko ideju \u0161to one zapravo rade? \u0160to \u017eele?\u201c nijemo, samo o\u010dima, pitala se ekipa, sabla\u017enjivo zapiljena u divljanje njihovih knjiga i bilje\u017enica, sred Darkove ku\u0107e, njima \u00a0pred o\u010dima .<\/p>\n
\u201eO, pa ba\u0161 dobro da ste se sjetili pitati! Ve\u0107 smo mislile da nikada i ne\u0107ete!\u201c ustobo\u010di se povikom NA\u0160 JEZIK, najve\u0107a knjiga s \u010dela kolone prekinuv\u0161i divljanje ostalih. Ustra\u0161enom trojcu je objasnila. \u201eVi ste ekipa, no i mi smo ekipa. Nas trideset slova slo\u017ene bra\u0107e ABECEDE bez kojih ne mo\u017ee ni jedna rije\u010d, a kamoli re\u010denica, da ne ka\u017eem pri\u010da ili roman. Zato redovito zbijemo glave kad se neko slovo na\u0111e u problemu.\u201c<\/p>\n
\u201eSlovo u problemu?\u201c glupo \u0107e uglas trojac u opsadi.<\/p>\n
\u201eDa. Ovoga puta je u pitanju slovo \u0110.\u201c<\/p>\n
\u201eSlovo \u0110?\u201c jednako glupo ponovi trojac. \u201eHm, to je jedno od onih slova kojim po\u010dinje jako mali broj rije\u010di, poput \u0111ak, jer obi\u010dno ka\u017eemo u\u010denik, odnosno, \u0111ur\u0111ice, kakve je Darko upravo spremio u vodu za svoju mamu. Znam i za rije\u010d \u0111ikati, \u0161to zapravo zna\u010di naglo izrasti uvis, kao \u0161to su izrasle, da ne ka\u017eem, iz\u0111ikale i ove na\u0161e knjige i bilje\u017enice.\u201c poku\u0161ala je objasniti Zoe kad se ponovo oglasi \u00a0NA\u0160 JEZIK.<\/p>\n
\u201eBravo, Zoe, jako dobro poznaje\u0161 slova \u0110. No kako si i primjerom pokazala da se rije\u010di u kojima se nalazi koriste sve rje\u0111e, a na\u0111e li se zamjena i za par preostalih moglo bi nestati zauvijek.\u201c<\/p>\n
\u201eO pa to ba\u0161 ne bi bilo zgodno.\u201c Fran \u0107e. \u201eABECEDA tada vi\u0161e ne bi bila lijepa. Sa sada\u0161njih okruglih trideset spala bi na krnjih dvadeset i devet slova.\u201c<\/p>\n
\u201eTako je.\u201c – povikom su se slo\u017eile i knjige, i bilje\u017enice.<\/p>\n
\u201eI meni je dra\u017ea ABECEDA sa trideset slova. Bez slova \u0110 ili nekog drugog uistinu bi bila krnja.\u201c rekao je i Darko.<\/p>\n
\u201eDobro, ako svi \u017eelimo “okruglu” ABECEDU, a i ja ju \u017eelim, onda i mi moramo pomo\u0107i.\u201c \u00a0oglasila se i poduzetna Zoe. \u201eImam rje\u0161enje.\u201c rekla je.\u201c Nas troje, ekipo, odsada imamo i nadimke: \u0110is, \u0110as, \u0110ez \u010dime \u0107emo pove\u0107ati broj rije\u010di koje po\u010dinju sa slovom \u0110. Makar samo za tri.<\/p>\n
\u201e\u0110is, \u0110as, \u0110ez?!\u201c sa zanimanjem \u0107e Fran, no Darko nije\u010dno odmahnu glavom. \u201eNe budali, Zoe, a i ti Fran razmisli. Pa smijat \u0107e nam se cijela \u0161kola. \u0160to \u0107emo re\u0107i, za\u0161to smo si nadjenuli tako \u010dudne nadimke?\u201c<\/p>\n
\u201eIstinu! Zbog okrugle ABECEDE\u201c, bespogovorno \u0107e Zoe i nastavi, \u201ca jo\u0161 kad \u010duju i ovu na\u0161u pri\u010du, i sami \u0107e si, u strahu od opsade, dodijeliti sli\u010dne.\u201c<\/p>\n
\u201eHm, nisam tako razmi\u0161ljao, a mo\u017eda, Zoe, ima pravo.\u201c pomirljivije \u0107e Darko. \u201eI mo\u017eda \u010dak bude fora kad u \u0161kolskom dvori\u0161tu za vrijeme velikog odmora krenemo loptom ili natjeravaju\u0107i se pa sa svih strana poput ki\u0161e zaplju\u0161ti: \u0110an, \u0110as, \u0110es, \u0110av, \u0110ek, \u0110iz, \u0110uz, \u0110ez, \u0110ik, \u0110uk, \u0110ak, \u0110er, \u0110ir, \u0110ur\u2026<\/p>\n
\u201eNe brzaj, Darko.\u201c Zoe \u0107e. \u201ePrvo moramo \u010duti knjige i bilje\u017enice. Mo\u017eda one imaju bolju ideju.\u201c<\/p>\n
\u201eNe, ne, ne! To je to! Bravo, Zoe, bravo Fran, bravo Darko! Odli\u010dan prijedlog!\u201c zaplju\u0161talo je najednom i s druge strane – knjige i bilje\u017enice nisu skrivale odu\u0161evljenje.<\/p>\n
\u201eE pa, dobro, ako se svi sla\u017eemo\u201c, zbrza Zoe, \u201eonda \u0107ete se vi, na\u0161e knjige i bilje\u017enice, odmah, sada, spustiti na svoju pravu veli\u010dinu i bez ikakvog daljnjeg prigovora vratiti se na svoje mjesto, svaka u svoju torbu!\u201c rekla je gotovo naredbodavno.<\/p>\n
\u201eMo\u017ee, opsada se obustavlja!\u201c viknu i NA\u0160 JEZIK pa dok si pljesnuo dlanom o dlan sve knjige i bilje\u017enice uredno su se na\u0161le svaka u svojoj torbi. A uredno opremljene \u0161kolske torbe, \u0111ipiv\u0161i u zrak, u hipu su se na\u0161le na le\u0111ima svojih vlasnika, nove \u0110is, \u0110as, \u0110ez ekipe.<\/p>\n
A kad pak se zakratko, za vrijeme \u0161kolskog odmora \u00a0horda \u0111aka razletjela \u0161kolskim dvori\u0161tem zakotrljano slovo \u0110 zazvonilo je tako sna\u017eno da je Zoe sko\u010dila iz krevetu kao oparena.<\/p>\n
\u201eZar ti, Zoe, ne misli\u0161 danas u \u0161kolu?\u201c ozbiljno \u0107e joj Darko kad je otvorila vrata na \u010dije se zvono bio zalegao Fran.<\/p>\n
\u201e\u0160to? Zar je ve\u0107 toliko sati? I kako je mogu\u0107e da sam tako \u010dvrsto zapala da ste morali do\u0107i i probuditi me?\u201c pitala se Zoe jure\u0107i po ku\u0107i kako bi se \u010dim prije spremila za \u0161kolu.<\/p>\n
\u201eNe brini, Zoe, ne\u0107e\u0161 zakasniti. Ne bismo to dopustili. Ne bismo te ostavili. Pa zato smo ekipa, ne?\u201c naizmjeni\u010dno su se uklju\u010divali Fran i Darko.<\/p>\n
\u201e\u0110is, \u0110as, \u0110ez ekipa?!\u201c sa smijehom je uzvikivala Zoe.<\/p>\n
\u201eO \u010demu to ona?\u201c zapita Fran Darka, s obrvom u zraku.<\/p>\n
\u201eMa nije va\u017eno, radije krenimo, sti\u0107i \u0107e nas.\u201c odgovori Darko. \u201eA i zna\u0161, ti Zoe. Sigurno je opet sanjala ne\u0161to jako, jako, jako va\u017eno \u0161to \u0107e nam morati ispri\u010dati putem.\u201c<\/p>\n
\u201eHej, ekipo, \u010dekajte!\u201c vikala je Zoe za njima, tr\u010de\u0107i, kako bi ih dostigla. \u201eNe\u0107ete mi vjerovati \u0161to sam sanjala! Zato sam i zaspala, a bilo je jako, jako, jako va\u017eno zato me sa\u010dekajte da vam ispri\u010dam!\u201c<\/p>\n
<\/p>\n
<\/p>\n
<\/p>\n
<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"
Zoe, Darko i Fran su ekipa. Stanuju u istoj ulici, idu u isti razred i svakog dana odlaze zajedno u \u0161kolu. No toga jutra Darko je neuobi\u010dajeno kasnio. \u201eMo\u017eda je bolestan.\u201c Fran \u0107e. \u201eNe vjerujem, ju\u010der je bio zdrav.\u201c uzvratila je Zoe. \u201eA \u0161to ako je zaspao?\u201c opet \u0107e Fran. \u201eOnda je krajnje […]<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":3615,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"gallery","meta":{"_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","footnotes":""},"categories":[7,11,4,1],"tags":[],"class_list":["post-3613","post","type-post","status-publish","format-gallery","has-post-thumbnail","hentry","category-blog","category-djecji_blok","category-proza","category-uncategorized","post_format-post-format-gallery"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/petrana-sabolek.net\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/3613","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/petrana-sabolek.net\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/petrana-sabolek.net\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/petrana-sabolek.net\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/petrana-sabolek.net\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=3613"}],"version-history":[{"count":4,"href":"https:\/\/petrana-sabolek.net\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/3613\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":3710,"href":"https:\/\/petrana-sabolek.net\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/3613\/revisions\/3710"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/petrana-sabolek.net\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/media\/3615"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/petrana-sabolek.net\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=3613"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/petrana-sabolek.net\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=3613"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/petrana-sabolek.net\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=3613"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}