![\"\"](\"https:\/\/petrana-sabolek.net\/wp-content\/uploads\/2023\/04\/o_15778090_1024-848x1024.webp\")
Svatko ima neku opsesiju, moja su bili oglasi. Otkako sam zahvaljuju\u0107i njima prona\u0161ao i dugogodi\u0161nju dru\u017eicu ostao sam \u017eivjeti u uvjerenju da oni u mom slu\u010daju jo\u0161 nisu rekli posljednju. Osobito kad se pojavio g. Anonimus te mi ni\u010dim izazvan bezuvjetno ponudio \u010disto bla\u017eenstvo svijeta.<\/p>\n
Ponudio mi je \u017eivot u za\u010dudnom okru\u017eenju, u takozvanoj trans-svakodnevici, u re\u017eimu penzionerskog tipa: bez odla\u017eenja na posao, bez odijela, kravate, brijanja i dotjerivanja, gableca s nogu, sjedenja za stolom, odnosno kompjutorom. Ponudio mi \u017eivot u pid\u017eami od jutra do sutra s usputnim pre\u017ederavanjem do krajnjih granica izdr\u017eljivosti vlastite trbu\u0161ne stjenke te izle\u017eavanjem gotovo do pojave dekubitusa, a sve bez straha od pretilosti, arterioskleroze, povi\u0161enog krvnog tlaka, kolesterola, sr\u010danog udara i ostalih ataka na tjelesni i du\u0161evni integritet ljudske jedinke. \u017divot u kojem misli lenguzavo lelujaju hodnicima vlastitih mo\u017edanih \u0107elijica prethodno besprijekorno o\u010di\u0161\u0107enih od svih ovozemaljskih strahova i dave\u017ea, poput \u0161efova, \u017eene, djece, punice i ostale rodbine, brojnih prijatelja i jo\u0161 brojnijih neprijatelja, nepla\u0107enih ra\u010duna, neostvarenih planova, \u017eelja i ambicija. \u017divot u \u010dijoj se realnosti na\u0111oh momentalno – makinalno potvrdno zaklimav\u0161i glavom ostah prepu\u0161ten neizrecivim u\u017eicima nihilizma.<\/p>\n
I potrajalo je, no taman kad sam se najbolje uljuljkao, taman kad sam gotovo i samu nirvanu dosegnuo, trknu me g. Anonimus po ramenu.<\/p>\n
“Oprostite, gospodine, kriva dostava.”<\/p>\n
“Molim?” zagrcnuh se od neugode jer dostava nikako nije mogla biti kriva. Adresa je bila to\u010dno i \u010ditko ispisana dopunjena \u010dak i nepotrebnim podacima o broju kata i stana.<\/p>\n
“Nije stvar u adresi”, \u010ditao mi je misli g. Anonimus, “u pitanju je va\u0161 personality.<\/em>”<\/p>\n “Moj personality<\/em>? <\/em>A u \u010demu je problem s mojom osobno\u0161\u0107u?” zapitah.<\/p>\n “Znatno odstupa od zami\u0161ljenog obrasca.”<\/p>\n “Da? Koliko se sje\u0107am obrazac se nije spominjao. Nikakav. Va\u0161a ponuda bila je bezuvjetna.” uzvratih suho, upiljiv\u0161i se pogledom upravo u tu za\u010dudnu papirnatu stvarcu osobno odlo\u017eenu u vlastiti tajni pretinac, a \u0161to se nekim \u010dudom toga \u010dasa ipak nalazila u rukama doti\u010dnog gospodina.<\/p>\n “Ovo je original, vi imate kopiju\u201c, re\u010de, opet mi pro\u010ditav\u0161i misli, \u201cno s uvjetom ili bez u pitanju su bila o\u010dekivanja. Naravno, na\u0161a, \u0161to su u va\u0161em slu\u010daju, na\u017ealost, u potpunosti izostala. Usprkos va\u0161em nezadovoljstvu svakodnevicom\u201c, nastavio je obj\u0161njavaju\u0107i, \u201eva\u0161 boravak u izvan ili trans-svakodnevici nije unio u nju ni da\u0161ak civilizacijske \u017eivosti. \u0160tovi\u0161e, umjesto da i samu letargiju digne iz letargije, va\u0161e se bi\u0107e po\u010delo kraviti u njoj, doslovce se u\u0161an\u010dilo u zate\u010denu u\u010dmalost, ne oplemeniv\u0161i izvan-svakodnevicu niti za jotu, \u010dak ni idejno, a kamoli realizacijski, u vidu bilo kakve konkretne akcije ili aktivnosti.”<\/p>\n “O \u010demu, vi, to, g. Anonimus, tru\u0107ate?” s razlogom se ustobo\u010di moj personality<\/em>.<\/p>\n “O\u010dekivati, naime, da ja, a konto osobnog nezadovoljstva di\u017eem revoluciju, glumim Matiju Gupca i ostale revolucionarne gubitnike potpuna je zamjena teza, gospodine! Ja sam po vokaciji filozof i moje je djelovanje usmjereno isklju\u010divo na misaone procese: sferu promi\u0161ljanja i promatranja, sferu simulacije i problematiziranja stanja duha, kako na globalnom tako i na individualnom planu, \u0161to zna\u010di da ja s bilo kakvom konkretnom aktivno\u0161\u0107u ili akcijom nemam apsolutno nikakve veze! Dapa\u010de, praktikum bilo koje vrste krajnje je neprimjeren mojoj profesionalnoj etici; prizemljenja u bilo kom obliku nedopustivo joj srozavaju rejting i zato meni, gospodine dragi, ko\u017eu je\u017ei \u010dak i mobitel, a nekmoli kompjutor, PIN-ovi i sli\u010dne gluposti suvremenog \u010dovjeka. Ma, meni je, vjerujte, \u010dak i na\u0161 polovni Punto bio \u010dista znanstvena fantastika, no\u0107na mora, reklo bi se, zato sam se u kona\u010dnici i od njega oprostio. Prepustio sam ga \u017eeni, a i kome bih drugome budu\u0107i da ona, fakat ima \u017eicu za \u017eivotni mozaik. Ona i u toj nepreglednoj lepezi od \u0161rafcigera do ku\u0107nog bud\u017eeta svakom djeli\u010dku uspije prona\u0107i njegovo mjesto, smjestiti ga, dakle, poput najiznijansiranijeg komadi\u0107ka puzzli<\/em>, kamo i pripada. Dar od Boga, gospodine moj, \u010disto Bo\u017eje provi\u0111enje.”<\/p>\n “Pa, naravno, kad sam se udala za degenerika! Izabrala ni\u0161ta s ni\u010dim, a nudilo mi ih se da ti pamet stane.” nenadano za\u010duh i svoju suprugu. Bila je blizu, tako prokleto blizu da ni svakodnevica, pro\u0161lo mi je kroz glavu, vi\u0161e nije mogla biti daleko kao \u010dasak prije.<\/p>\n “Ne spo\u010ditavajte si, gospo\u0111o, i mi smo se nasanjkali.” za\u010duh ponovo i g. Anonimusa. Poku\u0161avao je utje\u0161iti moju suprugu.<\/p>\n “Pardoniram, gospo\u0111e i gospodo”, morao sam se oglasiti, “vi se niste mogli nasanjkati sve i da ste htjeli, jer ja vama nikada ni\u0161ta nisam ni nudio. Dapa\u010de, nudili ste vi meni, svaki sebe ili ne\u0161to svoje, stoga ja za postoje\u0107u zamjenu teza ne preuzimam apsolutno nikakvu odgovornost.”<\/p>\n “Budite oprezni, gospodine”, istom \u0107e moja supruga g. Anonimusu,” zamjena teza je iznimno sklisko podru\u010dje, zapravo u\u017ea specijalnost mojega mu\u017ea, a \u0161to sam je ja, silom prilika, kako bih mogla pre\u017eivjeti, morala i sama apsolvirati.”<\/p>\n “Da?” s \u010du\u0111enjem, \u010dak divljenjem, uzvrati joj g. Anonimus.<\/p>\n “Ni\u0161ta spektakularno jo\u0161 manje vrijedno divljenja”, i sam se ponovno oglasih, “gospo\u0111a samo poku\u0161ava preduhitriti tezu – na\u0107i zamjenu za mu\u017ea, a \u0161to i nije drugo do li \u010disto brakolomstvo. O\u010dito je smetnula s uma da bra\u010dni zavjeti nisu krumpiri iliti tek mrtvo slovo na papiru i da se ne mo\u017ee tek tako preko onog, sudbinski izgovorenog: …I u dobru i u zlu<\/em>, odnosno, do kraja \u017eivota ili dok nas smrt ne rastavi<\/em>.”<\/p>\n “Rije\u010di u vjetar – za izgovoreno ne postoji dokaz. Ne postoji \u010dak ni pismeni trag.” non\u0161alantno \u0107e moja \u017eena objasniv\u0161i g. Anonimusu da je gospodin sve\u0107enik koji nas je vjen\u010dao ve\u0107 odavno skinuo mantiju pa je pitanje \u0161to je s njegovim knjigama, dok se svjetovne, mati\u010dne, jo\u0161 uvijek rekonstruiraju. G\u0111i \u010dista\u010dici u Mati\u010dnom nitko nije skrenuo pozornost na njihov zna\u010daj pa su onako stare i pra\u0161njave zavr\u0161ile u nekoj ili recikla\u017ei starog papira.<\/p>\n “Na va\u0161u \u017ealost, gospo\u0111o, postoje jo\u0161 i slike, a i \u017eivu\u0107i svjedoci.” Poku\u0161ah je demantirati.<\/p>\n “Naravno da postoje, i slike i svjedoci, no na sre\u0107u, gospodine Anonimus, vi\u0161e nema \u2013 njega.” opet se obrati g. Anonimusu. “Jednog dana je jednostavno nestao, ispario ili u zemlju propao, \u0161to ja znam, tek, otad o njemu ni traga ni glasa.”<\/p>\n “Oh, pa ako njega nema, gospo\u0111o, onda vi niste u brakolomstvu! Onda vi imate svu slobodu pona\u0161anja i odabira!” ushi\u0107eno \u0107e gospodin Anonimus. “Pitanje je samo \u0161to \u017eelite. Zar, doista, ne biste da se opet vrati?<\/p>\n “Ma ni u ludilu! Sre\u0107a da sam se ga rije\u0161ila. \u010cak vrlo elegantno, njegovom krivicom. Uz njega rje\u0161avam se i njegovih oglasa i sve oglasne korespondencije koju posjeduje. Ispunio mi je ku\u0107u tim papirnatim sme\u0107em da sam morala kupiti ovu malu ku\u0107nu spalionicu \u2013 jedini na\u010din da ku\u0107u opet dovedem u red. A morate re\u0107i da lijepo gori.\u201c<\/p>\n “A mo\u017ee li u spalionicu i ova koverta?” zapita g. Anonimus.<\/p>\n \u201eNaravno, pa zar to nije papir ?!\u201c upitno \u0107e moja supruga pa i ne \u010dekaju\u0107i odgovor krenu prema spalionici.<\/p>\n \u201eNeeee!\u201c, povikao sam, \u201ekoverta nije obi\u010dan papir!, u njoj je moj personality, a to sam ja!, zamjena teza!, shva\u0107a\u0161?!\u201c vikao sam ja, no moja supruga me nije mogla \u010duti, a g. Anonimus nije htio.<\/p>\n \u201eZamjena teza? Hm, zanimljivo.\u201c ponovio je sa za\u010dudnim osmijehom na licu te nakon \u0161to sam ja u onoj koverti zavr\u0161io u spalionici, krajnje naivno zamolio moju suprugu da ga uputi u bli\u017ee razumijevanje te neformalne logike neizostavne discipline u svladavanju vje\u0161tine dobrog argumentiranja.<\/p>\n I povratka vi\u0161e nije bilo. Ja sam ostao sred vatrenih plami\u010daka \u0161to su me veselo gutali i u liku ve\u0107 sprljenih usukanih rubova koverte i mog personalitiya u njoj promatrao kroz stakleni prozor\u010di\u0107 na vratima spalionice kako se moja supruga, ruku pod ruku s g. Anonimusom, udaljava, sa \u017earom obja\u0161njavaju\u0107i pitanje zamjene teza.<\/p>\n <\/p>\n <\/p>\n <\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" Svatko ima neku opsesiju, moja su bili oglasi. Otkako sam zahvaljuju\u0107i njima prona\u0161ao i dugogodi\u0161nju dru\u017eicu ostao sam \u017eivjeti u uvjerenju da oni u mom slu\u010daju jo\u0161 nisu rekli posljednju. Osobito kad se pojavio g. Anonimus te mi ni\u010dim izazvan bezuvjetno ponudio \u010disto bla\u017eenstvo svijeta. Ponudio mi je \u017eivot u za\u010dudnom okru\u017eenju, u takozvanoj trans-svakodnevici, […]<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":3706,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"gallery","meta":{"_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","footnotes":""},"categories":[7,4,1],"tags":[],"class_list":["post-3630","post","type-post","status-publish","format-gallery","has-post-thumbnail","hentry","category-blog","category-proza","category-uncategorized","post_format-post-format-gallery"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/petrana-sabolek.net\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/3630","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/petrana-sabolek.net\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/petrana-sabolek.net\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/petrana-sabolek.net\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/petrana-sabolek.net\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=3630"}],"version-history":[{"count":5,"href":"https:\/\/petrana-sabolek.net\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/3630\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":3713,"href":"https:\/\/petrana-sabolek.net\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/3630\/revisions\/3713"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/petrana-sabolek.net\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/media\/3706"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/petrana-sabolek.net\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=3630"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/petrana-sabolek.net\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=3630"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/petrana-sabolek.net\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=3630"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}