![\"\"](\"https:\/\/petrana-sabolek.net\/wp-content\/uploads\/2023\/04\/Pinterest52c5d24be22a023740fa7d52a6c0c2c6-1024x576.jpg\")
“Globalno zatopljenje pa globalno zatopljenje.” mrmlja Adam listaju\u0107i novine. “Razglaba se o toj vremenskoj \u0161aradi maj\u010dice prirode kao da je jedina \u0161to si ju je dosad priu\u0161tila.”<\/p>\n“Globalno zatopljenje pa globalno zatopljenje.” mrmlja Adam listaju\u0107i novine. “Razglaba se o toj vremenskoj \u0161aradi maj\u010dice prirode kao da je jedina \u0161to si ju je dosad priu\u0161tila.”<\/p>\n
“Da?” nezainteresirano \u0107e supruga Eva razvla\u010de\u0107i tijesto za savija\u010du od jabuka.<\/p>\n
“A slu\u0161aj \u0161to ovdje pi\u0161e, \u010ditam samo najzanimljivije: Dakle, posljednja u toj plejadi, tzv. ledenog doba, \u0161to si ga je gu\u0161tala od 13. do 19. stolje\u0107a, bilje\u017ei zale\u0111ivanje europskog Sjevernog mora u svim smjerovima. Pa dok je pristanak brodovima Islandu bio u cijelosti onemogu\u0107en, dotle su se Eskimi, s druge strane, preko arkti\u010dke ledene kore, sa svojim kajacima, \u010dak \u0161est puta iskrcali u \u0160kotskoj! \u0160tovi\u0161e, 1780. godine zaledila se i \u010ditava njujor\u0161ka luka tako da su ljudi pje\u0161ice mogli od Manhattana do Staten Islanda!”<\/p>\n
“Da? A \u0161to pi\u0161e za na\u0161e krajeve?”<\/p>\n
“Pa ne pi\u0161u o svakom selu, a i nije poenta u tome, Eva. \u017deli se re\u0107i da kao \u0161to poslije ki\u0161e dolazi sunce tako nakon ledenog doba mo\u017eemo o\u010dekivati samo dugo toplo ljeto. To\u010dnije, globalno zatopljenje, o kojemu ti govorim, \u0161to \u0107e zahvatiti \u010ditavu zemaljsku kuglu s najopakijim vru\u0107inama, kako predvi\u0111aju, \u00a0na potezu od Berlina do Brazila i od Pekinga do Bostona, odnosno, s najo\u010ditijim smanjenjima ledenjaka od Himalaje do Alpa i na podru\u010dju od Aljaske do Sibira.”<\/p>\n
“Pa nas ni tu nema?!”<\/p>\n
“Imaj strpljenja, Eva, nisam zavr\u0161io! Ponavljam ti da \u010ditam samo najzanimljivije dijelove, a slijede\u0107i ka\u017ee da \u0107e topljenje ledenjaka poremetiti rije\u010dne tokove te \u0107e se podi\u0107i razina oceana za dodatnih osamnaest do pedeset i devet centimetara, \u0161to pak \u0107e ve\u0107 do 2100. g. osjetiti stotine milijuna ljudi ili cijelih \u010detrdeset posto zemaljskog stanovni\u0161tva.” zavr\u0161io je Adam s obrvom u zraku.<\/p>\n
“A \u0161to je s ostalih \u0161ezdeset posto?”<\/p>\n
“To su znanstvene hipoteze s kojima se jo\u0161 uvijek ne mo\u017ee u javnost.”<\/p>\n
“Za\u0161to? Pa narod mora znati \u0161to ga \u010deka; mora se pripremiti.”<\/p>\n
“Sla\u017eem se, Eva, no rije\u010d je o 2100-toj godini, kada \u0107emo nas dvoje ve\u0107 i u vje\u010dnim lovi\u0161tima biti starosjedioci.”<\/p>\n
“Pa za\u0161to onda razgovaramo o tome?”<\/p>\n
“Zato \u0161to su mo\u017eda i pri\u010de o globalnom zatopljenju samo mogu\u0107i vjetar u le\u0111a bleferima, \u017emukljarima i ostalim prevarantima spremnima da se pozivom na tu vremensku ina\u010dicu ve\u0107 sada, poput le\u0161inara, obru\u0161e na lakovjerni svijet.”<\/p>\n
“Glupost. Pa kako bi to moglo pro\u0107i kad ve\u0107 danas svaka ku\u0107a ima sve \u0161to \u010dovjeku ljeti treba: i hladnjak, i klima ure\u0111aj, i sun\u010dane nao\u010dale, i \u0161e\u0161ire sa \u0161irokim obodom\u2026 U tom se smislu fakat vi\u0161e nema \u0161to izmisliti.”<\/p>\n
“E, moja Eva, ba\u0161 si ti naivna. Ma tebi bi prvoj uvalili eskimsku ku\u0107u na struju ili sojenicu pod vodom, odnosno, podzemnu ku\u0107u, u vidu nekada\u0161njeg trapa, spremi\u0161ta za mrkvu i krumpir, samo, dakako, arhitektonski, \u00a0modernoga dizajna!”<\/p>\n
“Oh, pa na toj stvari bi me mo\u017eda i mogli dobiti, ali, ja, na sre\u0107u, nemam lovu za moderni dizajn.” kratko \u0107e Eva ugurav\u0161i tepsiju sa savija\u010dom u pe\u0107nicu. “Ja se samo nekako nadam da bismo mi, koji smo ve\u0107 pro\u0161li i sito, i re\u0161eto, poput, rata, pretvorbe dru\u0161tvenog vlasni\u0161tva, gubitka posla, plja\u010dki svakojake vrste, morali kod Boga, barem u ovom slu\u010daju, imati nekakav popust.”<\/p>\n
“O \u010demu drobi\u0161, Eva? O kakvom popustu trabunja\u0161, i to ni manje ni vi\u0161e nego kod Boga? Kao da ti je doti\u010dni prvi susjed ili \u010du\u010di ispod prozora.” gotovo ljutito \u0107e Adam, kona\u010dno podigav\u0161i glavu s novina.<\/p>\n
“Nije va\u017eno gdje je, va\u017eno \u0107e biti da nas ubaci u onih \u0161ezdeset posto.” objasni Eva ubaciv\u0161i istom u sme\u0107e i dvije najlonske vre\u0107ice.<\/p>\n
“Kamo si sad bacila te vre\u0107ice, Eva?” najednom \u0107e, Adam, ljutito.<\/p>\n
“Kako, kamo? Tamo kamo ih baca i sav normalan svijet.” uzvratila je Eva, naoko smireno.<\/p>\n
“Mi smo normalan svijet, Eva, mi, koji rabimo eko vre\u0107e za sve vrste otpada, a ti si upravo ovoga \u010dasa one dvije frknula u op\u0107e umjesto u PVC.” Adam \u0107e, ve\u0107 opasno povi\u0161ena tona.<\/p>\n
“Slu\u0161aj, Adame!” krenula je i Eva, tako\u0111er za oktavu vi\u0161e. “Tvoje sme\u0107e i eko vre\u0107e ubit \u0107e me i prije i lak\u0161e nego globalno zatopljenje. Pa zar ti ne vidi\u0161, \u010dovje\u010de, da ja drugo i ne radim nego samo sortiram i odla\u017eem otpad, zavla\u010dim ruke u to prokletstvo modernoga doba nakon \u010dega ih perem da mi se na dlanovima ve\u0107 i ko\u017ea lju\u0161ti?!<\/p>\n
“Ne cendraj, Eva, ima\u0161 Niveu<\/em>, a \u0161to se ostalog ti\u010de, ti, i tebi sli\u010dni, uistinu \u0107ete dokraj\u010diti maj\u010dicu prirodu. Sami smo si skuhali i globalno zatopljenje i ledeno doba, a ako ne vjeruje\u0161, slu\u0161aj, nastavi Adam, spu\u0161taju\u0107i ton uz jo\u0161 jedan novinski citat: “(\u2026) svojom najve\u0107om uspje\u0161nicom, civilizacijom, \u010dovjek je one\u010distio prirodu preko svake mjere te omogu\u0107iv\u0161i pojavu efekta staklenika i ozonskih rupa omogu\u0107io i zatopljenje Zemlje preko normale!”<\/p>\n “Uzalud \u010dita\u0161. Tro\u0161i\u0161 rije\u010di na 2100. \u2013 tu dok mene zanima dana\u0161njica i ev. bliskla budu\u0107nost, ukoliko je se uz ovakvu sada\u0161njicu uop\u0107e do\u010dekam. Gledano pak iz tog ugla, sve sme\u0107e od danas, ide u op\u0107e. Razumije\u0161?” Eva \u0107e puno smirenije, ali odlu\u010dnije nego ikad.<\/p>\n “Ma \u0161to je s tobom \u017eeno, jesi li ti poludjela ili\u2026 ”<\/p>\n “Nisam poludjela nego se, zapravo, svake godine iznova sve vi\u0161e veselim vru\u0107ini, kakva kod ljeti vlada. Nema grijanja, nema zimske odje\u0107e i obu\u0107e, nema masne hrane, nego sve ne\u0161to sitno, na le\u0161o pa uz vodu s ledom i ra\u010duni padnu na nulu. A ako nam Bog da, da nam uz tu, predvi\u0111aju\u0107u globalnu, s vremenom rodi i egzoti\u010dno vo\u0107e i povr\u0107e pa i oko nas, kao u rajskom vrtu izrastu i banane, i kivi, i ananasi, i avokada, i papaje, i kokosovi orasi, istom \u0107e i na\u0161a potro\u0161a\u010dka ko\u0161arica kona\u010dno do\u0107i na zelenu granu. A \u0161to je najva\u017enije\u00a0 tada \u0107e i pitanje sme\u0107a postati bespredmetno. Ostat \u0107e samo eko \u0161to \u0107e se u obliku komposta vra\u0107ati maj\u010dici prirodi i tako, eto, svi zadovoljni.”<\/p>\n “Majmunska posla, Eva”, zajapurio se Adam uzvra\u0107aju\u0107i joj, “nema \u0161anse da civilizirani \u010dovjek dana\u0161njice, pose\u017eu\u0107i za tim tvojim plodovima rajskoga vrta, krene poput majmuna pentrati se po drve\u0107u i za doru\u010dak, i za ru\u010dak i za ve\u010deru.”<\/p>\n “A za\u0161to ne? Pa zar ti stvarno misli\u0161 da bi netko, dok si ti na drvetu, stao uz njega kako bi odozdo zirkao u tvoju, od vru\u0107ine razgoli\u0107enu guzicu?!” ljutito \u0107e Eva zaviruju\u0107i u pe\u0107nicu.<\/p>\n “Nije rije\u010d o mojoj guzici, Eva, ja od sebe ionako ne bih pravio majmuna. Rije\u010d je o tvojoj!” jo\u0161 lju\u0107e \u0107e Adam. “Ne \u017eelim da nikoji majmun zaviruje ispod tvoje suknje!”<\/p>\n “A, ljubomora? Zna\u010di, u tome je stvar?! No, ne brini, Adame”, nastavi Eva krajnje pomirljivim tonom, “va\u017enija od moje guzice je maj\u010dica priroda. Ne treba ju potezati ni za rukav, a kamoli za nos. Mislim da joj je ve\u0107 pun kufer vazda novih civilizacijskih uspje\u0161nica u koje zasigurno spada i ova s EKO sme\u0107em.\u201c<\/p>\n “Ne lupetaj, Eva, radije pogledaj u pe\u0107nicu da ti se savija\u010da ne prepe\u010de.” gotovo uvrije\u0111eno uzvrati Adam.<\/p>\n “Ne brini ti za savija\u010du, to je moja briga, ti radije usmjeri pogled prema mogu\u0107oj budu\u0107nosti u kojoj bi maj\u010dica priroda, sita majmunskih poslova postoje\u0107e civilizacije, mogla okrenuti kormilo \u010dak i za 360 stupnjeva.”<\/p>\n \u201eI? \u0160to \u017eeli\u0161 re\u0107i?\u201c<\/p>\n \u201e\u017delim re\u0107i da za razliku od postoje\u0107e civilizacije, u kojoj je od majmuna postao \u010dovjek, sada bi, u izokrenutoj, mogao od \u010dovjeka postati majmun, spram \u010dega bi, za na\u0161u maj\u010dicu prirodu, i ovo tvoje, Eko sme\u0107e i ev. ledeno doba sa ili bez globalnog zatopljenja bile samo njene, \u0161ale male.”<\/p>\n <\/p>\n <\/p>\n <\/p>\n <\/p>\n <\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" “Globalno zatopljenje pa globalno zatopljenje.” mrmlja Adam listaju\u0107i novine. “Razglaba se o toj vremenskoj \u0161aradi maj\u010dice prirode kao da je jedina \u0161to si ju je dosad priu\u0161tila.” “Da?” nezainteresirano \u0107e supruga Eva razvla\u010de\u0107i tijesto za savija\u010du od jabuka. “A slu\u0161aj \u0161to ovdje pi\u0161e, \u010ditam samo najzanimljivije: Dakle, posljednja u toj plejadi, tzv. ledenog doba, \u0161to […]<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":3638,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"gallery","meta":{"_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","footnotes":""},"categories":[7,4,1,6],"tags":[],"class_list":["post-3634","post","type-post","status-publish","format-gallery","has-post-thumbnail","hentry","category-blog","category-proza","category-uncategorized","category-uz-dan","post_format-post-format-gallery"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/petrana-sabolek.net\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/3634","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/petrana-sabolek.net\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/petrana-sabolek.net\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/petrana-sabolek.net\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/petrana-sabolek.net\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=3634"}],"version-history":[{"count":5,"href":"https:\/\/petrana-sabolek.net\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/3634\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":3640,"href":"https:\/\/petrana-sabolek.net\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/3634\/revisions\/3640"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/petrana-sabolek.net\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/media\/3638"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/petrana-sabolek.net\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=3634"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/petrana-sabolek.net\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=3634"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/petrana-sabolek.net\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=3634"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}