MJESEC U KREVETU, poetska zbirka za djecu, 1990.

Nakladnik TIZ “Zrinski, uz subvenciju SIZ-a kulture Općine Čakovec

Izvadak iz Suglasnosti o kvaliteti knjige:”(…) Estetski oblikovana, tehnički dobro opremljena te sadržajno djeci primjerena knjiga stihova “Mjesec u krevetu” značajan je prilog radu s djecom, osobito u poticanju njhova govora, govorne komunikacije i maštovitosti. Zanimljiva je tematika predočena na suptilan, jedostavan, dosjetljiv i djeci razumljiv način, te potiče na razigranost, razmišljanje i stvaranje. Knjigu iako ima nekih opterećenja, kao što su izdvojenost pojedinih strofa, osjenjujemo izuzetno kvalitetnu i primjerenu djeci od 5 do 9 godina.(…)”

Izvadak iz recenzije: “(….) Autorica zbirke Mjesec u krevetuočito poznaje osbitost djeteta, njega kao estetskog subjekta. Poštujući konkretnost mišljenja djeteta u dobi srednjeg djetinjstva, njihovu radoznalost, maštovitost, optimizam, cjelovitost doživljaja (sinkretizam), kao i sposobnost da dožive pjesničku sliku, osjete ritam i zamisle svijet koji im nudi primjerena lirska pjesma, autorica motivikom pjesama ne izlazi iz okira emocionalno – spoznajnih mogućnosti najmlađih čitatelja: svijet prirodnih pojava, životinja, dječje svakodnevice… Autorica ne slijedi modernističke tendencijeprisutne u dječjoj poeziji, igru riječi, modernu metaforu, nonsens, leksičke i grafičke inovacije) ali ne iznevjerava novi senzibilitet djeteta. (…)”

Izvadak iz recenzije:”(…) Iznenađenje, i to barem dvojako, očekuje svakog pozornog čitatelja zbirke Mjesec u krevetune samo zbog činjenice što ova autorica u tzv. svijet dječje književnosti odmah zakoračuje sa samostalnom zbirkom, nego i zato što njena prva knjiga znači stanovito osvježenje u našoj recentnoj pjesničkoj produkciji za djecu. To osvježenje

ČOVJEK S TRISTO ZVANJA, poetska zbirka za djecu, 1994.

Nakladnik COMEX d.o.o. Čakovec

Izvadak iz recenzije:”(…) Zbog toga, poetski se prihvatiti zadatka, da se abecednim redom predstave različita zvanja, koji su mnogo puta u hrvatskoj književni ispjevali mnogi pjesnici, svakako je zahtjevan  pothvat kojeg je pjesnikinja Sabolek, u zbirci u mnogome natpjevala. Učinila je to uspješno čak i na planu konstruktivizma, koji u nekim od pjesama (napr. Ribar) ima puno opravdanje, nadopunjujući likovnim jezički izraz, do punog sklada. (…)”

Izvadak iz recenzije:”(…) Jednostavnost poetskog iraza, živ i razigran ritam, prirodni srokovi, pomno odabrni, ali i funkcionalni leksik nisu potisnuli racionalni sloj jer svaka pjesma nosi poruku, ali ne onu nametnutu, prisutnu u tradicionalnim pjesmama s naglašenim komponentama. (…) Ono što daje posebu draž pjesmama iz zbrke Čovjek s tristo zvanjaje zvuk i igrivost riječi, rimička tonska obilježja. Živ razigran ritam postignut igrom srokova, izborom odgovarajućih, onomatopejskih riječi, uobičajena, djeci bliska i poznata kompoziija pjesama s duhovitom, nenametljivom porukom zacijelo će plijeniti njihov pozornost… Male čitatelje posebno će privući pjesme koje i svojom formom govore o pojedinim zanatima kao što su Zidar, Vratar, Zlatar, Željezničar, Rudar… Bujna mašta, duhovitost, afinitet za smiješno, spremnost da prihvati dječju igru i šalu, da nas upozori da je šala bitna komponenta u dječjem doživljaju realnog svijeta bitne su kvalitete pjesnikinje (…)”

Knjiga “Čovjek s tristo zvanja” bila je predložak dječje emisije TV Čakovec “Žlabraonica“, 2005.

OD SLOVA DO SLOVA”, poetska zbirka za djecu 1994., 2020.

Nakladnik I. izdanju, Književni krug “Reči rieč” Čakovec

Nakladnik II. Izdaju, Ogranak Matice hrvatske u Čakovcu

Izvadak iz pisma autorici od 18.11.1998.”(…) Cijenjena gospođo Sabolek, nadam se da je predstavljanje Vaše lijepe knjige, Od slova do slova bilo uspješno i bez mene. (… ) Sada sam je pročitao i što drugo da Vam kažem: Od srca Vam čestitam. Ako budete spremali i drugo izdanje, što Vam iskreno želim, popravite neke pravopisne sitnice, previše nemotivirajući uskličnika (str. 39) i sl. To su zbilja sitnice i neće nikome štetiti ako izostanu. (…)”

Izvadakiz recenzije I. izdanju: “(…) I u ovoj zirci autorica se ponajprije igra. Stihove oblikuje prema pojedinom slovu abecede; posrijedi je rado korišten postupak dječjih pesnika da forma prati “sadržaj”: govorimo o vizualnom, slikovnom ili konkretističkom pjesništvu. Petrana se, međutim, u toj zbirci dvostruo igra: osim formom igra se i samm sadržajem ispunjavajući ga pojmovima koji u svojoj morfostrukturi imaju slovo o njem govori pjesma. (… ) Očito dobismo pjesnikinju koja je ne samo u župaijskim okvirima srcem, dušom  i perom sva posvećena najmlađima. Petrana Sabolek ovom je zbirkom još većma potvrdila svoju zaljubljenost u dječji svijet, znatno više od ponekih “učenih” pedagoga ili ponekih dječnjih pjesnika.”

Izvadak iz recenzije II. izdanju: “(…) Pisana vezanim stihom, knjiga je ritmična, melodična, bogata neobičnim pjesničkim slikama. Podsjeća, lucidnom domišljatošću, na jedno od najboljih pera naše dječje književnosti, Grigora Viteza. Njezinih sedamdeset tvrdo ukoričenih stranica nose snažno izražen didaktički karakter. Slikovnica „Od slova do slova“ hrvatska je abeceda, namijenjena predškolcima i prvašićima. Svako slovo ima svoju duplericu na kojoj je s lijeve strane dječji crtež s motivom koji počinje određenim glasom, odnosno slovom, a s desne strane pjesma oblikovana kao to slovo. Ima tu, možda, diskretno podvučene apolinerovske citatnosti.  Crtež, primjerice, automobila s lijeve strane, a s desne pjesma u obliku slova „A“ daju vizualno upečatljivu sliku uzrastu kojemu je vizualitet dominanta. Osim odličnih rima pjesme donose i mnoštvo asonanca i aliteracija, tako da u dječjem uhu zvuk, a u oku lik (oblik), nesumnjivo potiču radoznalost i memoriju. Slovo (glas) koje je glavni lik „duplerice“ učestalo se ponavlja u pjesmi i pri tome još je i podebljano (bold). Pridodamo li tome nepretencioznu, hotimično nesavršenu metriku, imamo magnet za malog čitatelja. Čini se da nema ništa lakše nego naučiti abecedu uz knjigu Petrane Sabolek. (…) Ako i jedna knjiga ima dovoljno razloga za svoje ponovno objavljivanje, onda je to na mnogo načina bogata slikovnica Petrane Sabolek „Od slova do slova“. Da to prisnažimo navest ćemo dva citata, točnije upućujem na slova A i L. (…) Kasnijim svojim knjigama pjesama, ali i prozom, te dramatikom, Petrana Sabolek dokazala se kao važno hrvatsko književno ime.” (Recenziju možete u cijelosti pročitati u pogovoru knjige “Od slova do slova” II. izdanje.)

KUKURIKU DOBAR DAN, poetska zbirka za djecu, 2005.

Nakladnik, Književni krug “Reči rieč” Čakovec

Izvadak iz recenzije: “(…) Bilo da je riječ o inicijalnom motivu ili parafrazi tek iza njenih stihova ili animalističkih likova krije se i Vitez (Kukuriku dobar dan, Koka i pilići), i Femenić (Magareća abeceda), i Krklec (Žablji raj)… Pritom ne zaboravlja temeljnu funkciju takvih jezičkih tvorbi, njihovu nenametljivu poučnost (Mačji život, Muha i ja …), vedrinu, duhovitost (Krtičina priča, Striko vuk računa)… Hrvatska dječja književnost i autorica osobno tom je zbirkom potvrdila kontinuitet interpretaciji animalističke zbilje u dječjoj književnosti. (…)”

SCVRTO ŽIVLJENJE, kajkavska lirika, 2006. I 2018. te audio 2019.

Nakladnik, “Modernist nakladništvo” Varaždin

Iz predgovora knjige pod nazivom KONAČNO USPIO NASTAVAK BENCEOVE POETSKE OSTAVŠTINE, cit: “(…) Trebalo je da prođe punih trideset i pet godina do pojave novog književnog imena koje će sadržajem i vrijednošću svojih pjesama nastaviti njegovo djelo (Stjepan Bence, 1913.-1976.) i tako uspostaviti jedan na duže vrijeme prekinuti kontinuitet. Učinila je to Petrana Sabolek već prvom samostalnom zbirkom “Scvrto življenje”… Niti jedno ranije razdoblje nije povuklo tako oštru granicu između onoga što je bilo i onoga što nadolazi kao završna desetljeća prošlog stoljeća. No i mali je međuprostor bio dovoljan da iz njega poniknu četrdeset i četiri pjesme “Scvrtog življenja”, razvrstane u šest tematskih cjelina, koje će sadržajno povezati oba vremenska sloja…. Zbirka za autoričin zavičaj svakako znači izniman književni i kulturni događaj, a za cjelokupnu suvremenu kajkavsku liriku pojavu još jednog  vrijednog pjesničkog djela… (…)” (Predgovor u cijelosti možete pročitati u knjizi)

U ime nakladnika “Modernist” Varaždin, u eseju “Slike ke živiju”, “AKO” , časopis za društvena pitanja i kulturu grada Čakovca, veljača 2007., Robertino  Bartolec ističe, cit: “(…) U knjizi scvrto življenje susrećemo se s onim najznačajnijim leksičkim bogatstvom koji donjomeđimurski diskurs može ponuditi čitatelju i pržiti jednoj kulturnoj sredini… Doista radi se o knjizi najšire i najviše kulturne vrijednsti čije izdanje mora i treba motivirati i ambiciozniji istraživački rad na temu sprege moderne i klasične kajkavske/međimurske karakteristične jezične, kulturne i umjetničke baštine. Jer ovdje susrećemo poeziju koja dodiruje i jednu poeziju iskrenosti, istinitosti i moralne ljepote, što se u današnjoj kajkavskoj produkciji prilično zagbio, a to je ono što je uvijek imalo najkvalitetniji literarni izraz (…)”

Esej “Slike ke živiju” u cijelosti je objavljen u knjizi Robertina Bartoleca “Danak idili” – Književni ogledi, nakladnika “Moderist” Varaždin, 2009.

Ivo Horvat, u pogovoru knjige pod Sub rosa (Umjesto pogovora) kaže, cit: “(…) Obradovala me Vaša knjiga… koliko mašte, koliko opažanja o životu, o vječnim temama prolaznosti, o smislu življenja… I sve to bogatim rječnikom… Vi ste osvježenje među međimurskim autorima (….)”

Tjednik “Međimurje”, 1. studenog 2006. u osvrtu Kristine Štebih pod nazivom Predstavljeno “Scvrto življenje”, ističe, cit: “(…) “… život je, dragec, kosmoti ftič, nekomu pesem – nekomu nič!” Stihovi su to iz pjesme Kosmoti ftič iz najnovije zbirke pjesama čakovečke autorice Petrana Sabolek koji vrlo dobro mogu poslužiti kao okvir filozofske dimenzije u koju se smjestila čitava zbirka. Scvrto življenje naslov je prve Petranine zbirke na kajkavskom jeziku. Namjerno ćemo reći jeziku, a ne dijalektu, jer Petranini su raskošni stihovi mnogo više od jednostavne terminologije dijalekta. S pravom su mnogi ovu zbirku nazvali iznenađenjem i značajnim doprinosom kajkavskom pjesništvu koje još uvijek teži svom zasluženom mjestu u domaćoj književnosti… (…)”

Tjednik “Međimurske novine”, 21. studenog 2006., osvrt naslovljuje sa: “SPOMENIK KULTURNOM I JEZIČNOM IDENTITETU KAJKAVŠTINE”, uz citirano:  (…) “Scvrto življenje” prava je sinteza kompletnoga kajkavskoga literarnog opusa koji promovira njegovu najvitalniju prirodu, a recenzent mr. Ivan Zvonar Petranu Sabolek okarakterizirao je kao svojevrsnog poetskog nasljednika poznatog majstora kajkavske lirike Stjepana Bencea. – Nitko poslije Bencea nije tako snažno doživio međimursku zemlju i sve što je vezano uz nju kao autorica zbirke “scvrto življenje”. I ne samo to. Petrana Sabolek je znala naći adekvatan izraz za svoje preokupacije, pa njezine pjesme djeluju iskreno i doživljeno. Autoričini su misli jasne i dorečene, a izlaganje teče glatko, gotovo spontano. Čak i oporost onih mjesta gdje je ritam ponešto poremećen jasno korespondira s oporošću sadržaja koji se u njima donosi… (MN)”

“(…) Korišten je slobodni stih s tek pokojom nužnom rimom, bez razgodaka i velikih slova. Jezik je u zbirci na svoj način specifična međimurska kajkavština… Po rođenju Donjomeđimurka, ali sa same granice između donjomeđimurskog i istočnog srednjomeđimurskog govora, autorica na fonetsko-fonološkom planu svjesno koristi zanimljivu mješavinu tih dviju dijalekatskih inačica (detaljno je obrazloženo u predgovoru knjige). Dakako, u leksičkom smislu to je čisti donjomeđimurski govor, bez nepotrebnih štokavizama i kajkavskih neologizama. Samo je poneki izraz tipičniji za srednje Međimurje. (…)”

SKRADNJA VURA, 2006.

prvo nagrađena je pjesma na kajkavskom jeziku XIV. Recitala “Senje i meteori, Varaždin”, 2006.

Ula je u sastav poetske zbirke “Scvrto življenje”

KIPECI BOGEČKI”, kajkavska lirika, 2009.

Nakladnik, “Modernist nakladništvo” Varaždin

Iz predgovora knjige, pod nazivom U ZNAKU VJEČNIH PROMJENA…, cit: “(…) Malo je pjesnika i, općenito, književnika kojima uspijeva da u dva uzastopna djela s istim provodnim motivom postignu jednaku umjetničku razinu. Jedan od njih je Petrana Sabolek. Teško se moglo očekivati da će nakon iznimno uspjelog Scvrtog življenja (2006.), u relativno kratkom vremenskom razmaku, ugledati danje svjetlo nova rukovet stihova, kipeci bogečki, ne samo jednaka nego, u određenim značajkama, čak i superiorna onoj prvoj… Važna je činjenica da u tim stihovima nema ni štokavizama ni neologizama, a vrlo su funkcionalno upotrijebljene brojne stare riječi (špampet, kozlica, viža…) već odavna izvan svake upotrebe. Kipeci bogečki tako su i po jeziku iznimka u suvremenoj kajkavskoj lirici čime njihova vrijednosna skala dobiva još jednu dimenziju. (…) “(Predgovor knjige mr. sc. Ivana Zvonara možete pročitati u knjizi)

Vjesnik online, Tribina, 9. lipnja 2009., Ivo Horvat, Kajkavska lirika Petrane Sabolek: “(…) Prošlih mjeseci ništa me, u stanju depresije koju proživljavam u ovim mojim godinama, nije tako razveselilo kao trenutak kada sam u svom zagrebačkom domu primio novu zbirku kajkavske lirike Petrane Sabolek “Kipeci bogečki” (nakladnik i tisak “Modernist” svibanj, 2009., Čakovec). Pisao sam o njoj još prije dvije godine, kad mi je Petrana poslala rukopis zbirke da je ocijenim i kažem je li za objavljivanje. “Iz njezine nove zbirke – pisao sam tada – izvire svo ono bogatstvo zvukova, tonova i pojmova međimurskog govora koje još živi u starijim i srednjim naraštajima međimurskih ljudi. Vidi se da ono još nije ugasnulo.” I nije dok bude takvih koji će poći Petraninim stopama čiji stihovi zvuče izvornošću, autohtonohću izraza međimurskog zavičaja naših dalekih predaka i po temama i po izričaju… Bio sam oduševljen (…)

Ivo Horvat (iz napisa od prije dvije godine, u listu “Međimurje”od 16.06.2007., pod naslovom “Priprema se nova knjiga kajkaske lirike, Petrana Sabolek, Kipeci bogečki, op. a.) u kojoj stoji, cit: “(…) Pročitavši rukopis, uvjerio sam se da je Petrana pjesnikinja snažne izražajnosti na izvornom međimurskom idiomu. Iz njezine nove zbirke izvire svo ono bogatstvo zvukova, tonova i pojmova međimurskog govora koje još živi u starijim i srednjim naraštajima međimurskih ljudi. Vidi se da ono još nije ugasnulo. Iz dubine sjećanja ponovo se u nama bude riječi: zveriživ se, čuček, zdošev, dotrgev, matuljček, magodi, na zmes, kredu, gene, samoloden, pokoturni, omedlev, napeljovav, vruhnulo se, hujstriv se, dropta, tijam, ščeznuv, ščusnuv, skoznuvanje, potaloživ, zveličav, zmeče, fčuhnulo, nacejati, podlečiti, skrajček, vdile, ščukav, duhu meti… i stotine drugih. Svojom knjigom Petrana taj osebujni međimurski leksik održava u životu za buduće naraštaje. Hvala joj na tome… Njezin je lirski govor bogat metaforama. Rađaju se slike za slikom pobuđujući asocijacije. Evo dvaju primjera: “…kaj bi čovek pod nebo tuliv” ili ” v dišečem senu čmela cveta išče“. Iz nje izvire sjećanje na težak život seoskog čovjeka i njegov mukotrpan rad na crnoj zemlji: “dok je kopav, dok je orav dok je žev, ak je žeti kaj i mev”… Svojom novom zbirkom kajkavske lirike Petrana će – nadamo se – potaknuti i mlađe naraštaje na stvaralaštvo na međimurskoj kajkavštini.”

TARZAN POD SMOKVOM, roman za mlade, 2015.

Nakladnik, “Modernist nakladništvo” Varaždin

mr. Ivan Zvonar, čestitajući autorici izlazak iz tiska romana za mlade “Tarzan pod smokvom”, 7. siječnja 2016., piše, cit: “(…) Da se knjiga pojavila šezdesetih godina prošloga stoljeća, bila bi bestseler i mogla bi konkurirati “Junacima pavlove ulice”, “Letećem razredu”, “Vlaku u snijegu” i drugim tada vrlo popularnim romanima za omladinu. (…)”

Robertino Bartolec, u ime nakladnika, “Modernist” Varaždin, u pogovoru knjige kaže: “(…) Književnica Petrana Sabolek autorica je širokog tematskog registra i kao da nema motiva kojeg nije kadra zavidno artistički obraditi te ponuditi. Tijekom stvaralaštva domaću literaturu obogatila je serijom ilustriranih knjiga za najmlađe (“Mjesec u krevetu”, “Čovjek s tristo zvanja”, “Od slova do slova”, “Kukuriku dobar dan”), komplementarnim pjesničkim zbirkama na karakterističnom međimurskom jezičnom idiomu (“Scvrto življenje”, “Kipeci bogečki”), kompaktnom pločom s uglazbljenim pjesmama (“Petrana Sabolek djeci”) te zahtjevnim i podrobnim monografijama (“Fotomonografija Pjevačkog zbora Josip Štolcer Slavenski Čakovec, 25. obljetnica, 1975. – 2000.”, “Umjetnička škola „Miroslav Magdalenić“ Čakovec 15. obljetnica, 1996.- 2011.”) – i koliko god to stvaralaštvo bilo (čak i medijski) razgranato, sve ima svoj razlog, šarm i misiju. A ono što detektiramo centripetalnom silom nadahnuća Petrane Sabolek, makar i žanrovskim rekombinacijama, pripada obzorima – uz introspekciju i promišljanje – dječje i mladenačke neočekivanosti, dobu odrastanja i stasanja, jer, neopterećeni i uprti naivnošću i dobrotom prema mogućnostima koje bi život trebao pružati i jamčiti, tada je svatko od nas vrelo nepresušne inventivnosti, zaigranosti, optimizma i perspektive. Posebno je to slučaj u ovoj knjizi (“Tarzan pod smokvom”), gdje se čitavi više ili manje opširni svjetovi dječje i mladenačke percepcije mogu pronaći prolazeći kroz predočene pasaže, s time da se ovdje autorica namjerila i eksplicitnije biografski progovoriti o nekim kadrovima izravno iz obiteljske (očeve) situacijske detaljizacije, i to ne samo na metaforički način, budući nas fabulativno/dekorativno dramaturški roman pozicionira u Grčku (zemlju očevog porijekla). Više, u pogovoru knjige.

POETSKI FLEŠBEK, dvoknjižje, 2019.

Nakladnik, “Modernist nakladništvo” Varaždin

Robertino Bartolec, u ime nakladnika “Modernist” Varaždin, u pogovoru “Poretskog flešbeka”, pod nazivom POVIJEST NIKADA NE ZAVRŠAVA, kaže:”(…) “Kto nie pamięta historii, skazany jest na jej ponowne przeżycie.” piše na zidu jednog od logorskih blokova u Auschwitzu (Oni koji se ne prisjećaju prošlosti, osuđeni su na to da je ponavljaju. – George Santayana) i ta snažna sentenca gravirana na mjestu furiozne historijske devalvacije ljudskosti – odgonetačka je smjernica za intelektualnu sintezu, motivsku vodilju pri čitanju i kritičkoj debalaži pjesničke zbirke (zapravo, resantimanske umjetničke invektive) Petrane Sabolek “Poetski flešbek”. Ova knjiga – “dnevnik geneze” – ima dabome nužnu racionaliziranu vremensku distancu (prilično velik raspon nastajanja/sastavljanja zapisa) kako bi potpuno, unutar estetskih/pjesničkih metoda, ovladalo skrupulozno psihoportretiranje društvenog metjea naspram logične (ukoliko bi oblikovanje literarne građe motrilo paralelno s kronometrom) domoljubne afektivnosti kao izraz spontane emocionalnosti uslijed agresija i rušilaštva svih oblika. Što u konačnici jamči autorici – senzibiliziranim konfesionalnim prožimanjem – kombinirati različite vizure iscrta zbilje, ali uvijek čistog pogleda na srž, stvarnosnu konstituciju dramatičnih zbivanja. Zavidnom artističkom zrelošću te iskustvom spisateljstvo Petrane Sabolek plod je finih, suptilnih zapažaja pojedinosti za podrcrtavanje i osvjetljavanje esencije u viđenom i proživljenom. U tom kontekstu, sam naslov zbirke nedvojbeno osmišljava temu, daje glavnu intonaciju, sugerira atmosferu i scenografiju. Dok imena poglavlja (“Falanga u balkanskoj palanci”, “Molbe gluhome svecu”, “Pitanja duše”, “Prolaznosti usprkos”) dodatno otkrivaju potku djela, dionice koje svojim sadržajima odražavaju dijagnozu moralno (i gospodarski dakako) urušenog društva, uključujući u narativ i bespoštednu političku sliku doba, kao i diskretne crtice iz obiteljskog života autorice. Tim – i žanrovskim – rasponom, djelo bježi strogoj definiciji pjesničke publikacije, kad se susrećemo sa svojevrsnim društvenim kroničarstvom, pa i više od toga, stanovitim bilježenjem života mislima oštrih analiza, mudrih poentiranja – iznijedrivši knjigu sjetnih, tužnih, bolnih svjedočanstava ali ne kao negativističko percipiranje egzistiranja na ovim prostorima, već kao afirmaciju postojanja koje nas uz sve vulnerabilnosti ljudske na kraju balade ispunja nekim višim smislom čovjekoljublja i plemenitih osjećanja. Izvorno i istinski neposredno, u punom bogatstvu svoje književne šarolikosti i složenosti, “Poetski flešbek” dojmljivo isprepleće razne razine ganuća i bijesa; podjednako vezanih za prošlost kao i za recentno modelirano prethodnim emisijama spornih i narušenih krajobraza opstojanja. Posebno danas – u eri posve dubioznih globalnih društvenih i političkih procesa – jasno nam je: povijest nikada ne završava. Više u pogovoru knjige.

“PJESME IZ APSURDISTANA”, dvoknjižje, 2019.

Nakladnik, “Modernist nakladništvo” Varaždin

Robertino Bartolec, u ime nakladnika “Modernist” Varaždin, u pogovora zbirke  “Pjesme iz Apsurdistana”, pod nazivom NAOPAKOSTI SVAGDANA, kaže: “(…)  Zato vezivanjem svojeg pjesničkog rukopisa uz svoprotežnu češku usvojenicu – Petrana Sabolek bez oklijevajućeg nećkanja samim naslovom (“Pjesme iz Apsurdistana”) potkrepljuje traženu struju čitalačkog dojma, ukazuje na spisateljsku procjenu prilika, nudi literarno shvatiti opću kob, baš na fonu ‘havelovskog’ angažmana kojeg slavna bugarska teoretičarka književnosti Julia Kristeva pomno definira istinsko disidentvo jednostavno znači misliti. Jer interpretativni dinamizam u samom naslovu (“Pjesme iz Apsurdistana”) nedvojbeno demonstrira lucidnost (promišljenost) u pažljivom odmjeravanju prizornih smještenosti, cilja izbistreno protumačiti apsurd=besmisao aktualnih životnih i društvenih pojava. Dok prethodno objavljeni pjesnički naslov (“Poetski flešbek”) kompozicijski i strukturom precizno jasno oslikava autoričinu viziju bliske prošlosti, gdje se srođava ratno huškanje s oličenjem zlobe i zla kompletno vidjevši svijet civilizacijski izokrenut u nehumane društvene regulative, kao nastavak “Pjesme iz Apsurdistana” mogu se čitati (autentičnom sposobnošću Petrane Sabolek uhvatiti male no često suštinske i stoga krucijalne momente ljudskog stanja i duha) spisateljskim otporom grotesci i banalnoj ispraznosti nakostriješenih životnih prijepora. I to u nizu praćenje tvori dva zasebna pjesnička ciklusa konceptualnim dvoknjižjem – kad je već spomenuta, okoristimo se još jednom njezinim lingvističkim naučavanjima – posve po zaključcima Julie Kristeve, koja tvrdi da ‘svaki književni tekst u sebe uvlači ranije tekstove i tako predstavlja mrežu… postupak proizvodnje smisla koji svoj nastavak pronalazi u činu čitanja, što u izvjesnom smislu nadalje grana stvaralački proces započet u samom tekstu’. Uistinu, koristeći naslove dvoknjižja nimalo kriptično nego intencijskom tematskom i motivskom platformom kojoj slijedi podrobna razradba (“Poetski flešbek”, “Pjesme iz Apsurdistana”: u oba djela prefiks je poezija a sufiks posuđenica/usvojenica ugrađenih višeslojnih razotkrivajućih kodova), Petrana Sabolek širi tradicionalno poimanje “imena knjige” logikom koja nadilazi elementarnost naziva i ostvaruje se čak izvan ugrađenog “tekstualnog značenja” svojevrsnom permutacijom, ukrštavanjem direktnih društvenih/životnih/intimnih iskustava – kako nje kao pisca, tako i svakog čitatelja.

To pokazuje da autorica u svojem pjesništvu može uvjerljivo iskazati i umjetnički izazovno oblikovati raznolika vlastita iskustva, da zna umjetnički kombinirati od najširih društvenih-aktualnih prostora do najunutarnjijih dimenzija duševnosti-emocionalnosti, gdje se zbog njezine jasnoće i sugestivnosti čitatelji lako mogu poistovjetiti sa sadržajem. Ne zaboravimo, prije ove dvije zbirke Petrana Sabolek ima publicirana također dva zapažena pjesnička ciklusa pisana na međimurskom kajkavskom idiomu (“Scvrto življenje”, 2006. i “”Kipeci bogečki”, 2009.), drugim riječima, autorica je elegantno podstreknula resemantizacijsku pjesničku habitaciju neobičnih okretnosti kajkavskog narječja – doprijeti do (na standardu pisane) sadašnjosti, stvarajući time uvjerljivu vertikalnost protkanu slikama, pričama, doživljajima, iskustvima koje upijamo realnim.

Više u pogovoru knjige.

AVANTUROKAZI, dramski tekstovi za djecu i mlade, 2021.

Nakladik Ogranak Matice hrvatske u Čakovcu

mr. sc. Denis Peričić, samostalni umjetnik – profesionalni književnik, književni kritičar, književni znanstvenik i antologičar, u recenzentskom osvrtu na rukopis “Avanturokazi”od 2014.,kaže, cit: (…) Riječ je, zapravo, o igrokazima kakve danas malo tko piše, ako se uopće i pišu; riječ je o osuvremenjenim izdancima one (hrvatske i svjetske) tradicije dječjih igrokaza kakvi su veselili, ali i spontano odgajali generacije svih nas, tada malih recipijenata, tijekom cijeloga 20. stoljeća, a kakvi su nam ostali u najljepšem sjećanju i kakvi nas nikad nisu zamorili prenaglašenim moraliziranjem i didaktičnošću, nego su nam na jednostavan, nenametljiv način usađivali temeljne ljudske i društvene vrijednosti. Kroz djeci lako shvatljive metafore i alegorije, kroz dogodovštine svojih antropomofiziranih basnovitih junaka te svojim talentom za ritmizirane i rimovane replike, upravo to čini i Petrana Sabolek, a takav je pristup (koji je, ponavljam, danas vrlo rijedak) posebice vrijedan u ovo doba „bombardiranja“ djece odgojno krajnje upitnim medijskim i inim sadržajima, i to od najranije dobi. (…)

izv. doc. dr. sc. Andrijana Kos-Lajtman, u recenzentkom rukopisne zbirke “Avanturokazi”, kaže, cit: (…) Karakteristike suvremenog svijeta, međutim, u tekstovima Petrane Sabolek nisu važnije od onoga što je zajedničko svim vremenima i prostorima, a što njezini dječji igrokazi, koliko god tematski jednostavni bili, itekako osvješćuju – važnost pomaganja, uvažavanja i otvorenosti prema svakom biću. Ti su slojevi, međutim, baš kao  i kompletne fabule, kod autorice Sabolek dane u iznimno duhovitoj, humorističnoj vizuri koja je zajednička cijeloj zbirci. Takva humoristična prezentacija zasigurno će dodatno olakšati recepciju i saživljavanje s likovima i njihovim pričama od strane najmlađih. Ono što je osobito zanimljivo u igrokazima Petrane Sabolek jest njihova postmoderna, igrivosti i kreativnom eksperimentu sklona priroda, što se rijetko susreće u dječjoj književnosti, osobito u onoj namijenjenoj najmlađoj publici. Tekstovi su otvorenih, slobodnih formi, žanrovski različitih predispozicija („scenska igra u jednoj slici“, „muzičko-scenska igra u jednoj slici“, „mjuzikl u jednoj slici“, „ulomci iz istoimenog romana u tisku, priređeni za scensko uprizorenje“, „scenska-lutkarska igra u jednoj slici“) te, prije svega, funkcioniraju kao interaktivni tekstualni okviri za zanimljivu i medijski višeslojnu scensku izvedbu – onu u kojoj će važan element biti glazba, zvukovi općenito, živopisna scenografija i kostimografija. S obzirom da je riječ o najmlađoj publici, o djeci koja nerijetko još sama ne znaju čitati, upravo je scenska izvedba kontekst u kojem ovi igrokazi trebaju pronaći svoje puno ozbiljenje. Nije stoga čudno da autorica puno pažnje pridaje upravo didaskalijama i drugim paratekstualnim uputama u kojima daje detaljan izgled scenskog prostora, likova i njihovih kostima, informacije o zvučnoj kulisi i glazbenoj podlozi. Takvim načinom potreban je samo zainteresiran redatelj, pedagog, učitelj/odgojitelj ili naprosto kreativan i razigran roditelj pa da od ovih tekstova nastane bogato i igrivo scensko uprizorenje, magičan svijet kazališne predstave. Granica između teksta i izvedbe, između književnosti i kazališta, kod Petrane Sabolek je tako porozna, ludična i fluidna, kakva se rijetko nalazi i u mnogo ozbiljnijim, ‘odraslim’ žanrovima. Ili je to možda baš i upravo zbog toga – jer pisanje za djecu predstavlja trajnu avanturu u kojem kreativnih elemenata otvorenih igrivim interpretacijama, varijacijama i originalnim konstrukcijama nikada nije previše. Tim više jer su upravo djeca najkritičnija i najzahtjevnija publika koju je nemoguće prevariti.  Recenziju možete u cijelosti pročitati una kraju knjige.

izv. prof. dr. sc. Tamara Turza-Bogdan, u recenzentskom osvrtu na rukpis “Avanturokaza” kaže, cit: “Avanturokazi su zbirka jednočinki u prozi i/ili stihovima kojima su zajedničke teme s kojima se nezaobilazno susreću djeca mlađe i osnovnoškolske dobi. Već sam izbor naslova upućuje na maštovitu igru i pustolovine koje se na razini teme i stila protežu u cijeloj ovoj četverodijelnoj zbirci dramskih priča. Svaki pak od četiri dijelova sadrži od tri do pet dramske igre koje povezuje neka zajednička tema ili stilsko obilježje.

Avanturokazi, dramski tekstovi za djecu u stihu namijenjeni su najmlađoj publici, djeci od 3 do 7 godina.(…) Avanturokazi su namijenjeni djeci kako krajnjim korisnicima, a zbog toga će zasigurno, osim zainteresiranim čitateljima, poslužiti u radu redateljima dječjih predstava, odgojiteljima, učiteljima i djeci. Odgojitelji i učitelji posegnut će za ovim dramskim tekstovima zbog scenske izvedbe u vrtićima i školama kako zbog svoje univerzalne tematike, tako zbog svoje jednostavnosti i ritmičnosti. Ove dramske igre također mogu poslužiti kao vrijedan materijal za izvođenje samih učenika u školskim dramskim družinama. Zbog svega navedenog Avanturokazi su vrijedna zbirka dramskih igrokaza koja će zasigurno pronaći svoje čitatelje, slušatelje, redatelje i gledatelje.

“MOČ ŽIVLJENJA”, roman na kajkavskom, 2024.

Nakladnik, “Ogranak Matice hrvatske u Čakovcu”, Čakovec