„GLUMIM, GLUMIŠ“
dramski tekstovi za djecu
Sinopsis
Rukopis ove zbirke, sugestivnog naslova „Glumim glumiš“ sadrži šest dramskih tekstova namijenjenih djeci predškolskog i osnovnoškolskog uzrasta nižih razreda. Dani su u jednoj ili dvije scenske slike, a o zanimljivosti fabule govore naslovi. Tekst Planet Nevidiš, primjerice, ljubavna je priča koju se otkriva zahvaljujući zvijezdama s planeta Nevidiš. Iskrivljeno drvo donosi priču o neobičnoj dogodovštini kojom je ekipa iz ulice ispunila jedno dosadno nedjeljno poslijepodne. Igrokaz Cvjetno drvo zanimanja zanimljivom poetskom igrom ukrasit će golo drvo na sceni s dvadeset i jednim zanimanjem. Božićni cvjetnjak prigodna je igra za božićno blagdansko vrijeme, a Školska lađa simbolički predstavlja tijek nižeg osnovnoškolskog razdoblja. Jednako je zanimljiva i igra Ekipa u opsadi – neočekivana pobuna Abecede u spašavanju slova Đ, kako zbog premalog broja riječi koje njime počinju ono ne bi ispalo iz abecednog niza i time naružilo ljepotu njegove okrugle brojke trideset, kojom se kiti.
Ogledni arak
(Ulomak iz dramskog teksta „CVJETNO DRVO ZANIMANJA“)
Prvi i Drugi Dječak, natjeravajući se s cikom iza scene, dojure na pozornicu gdje se umorno prostru po podu. Ogledavajući se, opažaju zanimljive rekvizite, pa skaču s poda i sa zanimanjem krenu razgledati ih.
PRVI DJEČAK: Čovječe, što je sve ovo? Čije su sve ove stvari?
DRUGI DJEČAK: Nemam pojma, ali za ove na stolu rekao bih da su mađioničareve. Cilindar! (Stavi ga na glavu.)
PRVI DJEČAK: I mađioničarski štap! (Uzme ga, teatralno zavrti i nastavlja.) Kada bih bio vješt, pun znanja, kada bih poznavao sva zanimanja, il’ načas bio mađioničar – za svako zvanje imao bih dar!
DRUGI DJEČAK (Na isti način, upadicom.): Bio bih tada postolar, rudar, krojač, ložač, tesar, zubar, pjevač, čistač, vratar, urar, učitelj, glumac, poštar, kuhar!
PRVI DJEČAK (Na isti način, upadicom.): A ja bih bio slikar, bolničar, pravnik, vrtlar, mehaničar, zidar, vozač, električar, doktor, kipar il’ slastičar!
DRUGI DJEČAK (Kao prije, upadicom.): Bio bih pilot, pediker, cvjećar, lovac, kondukter, kurir, mljekar, knjižničar, ratar, zlatar il’ muzičar.
PRVI DJEČAK: O, pa onda više nemamo što čekati. Ako smo mađioničari, budimo odmah što želimo biti. Ti prvi.
DRUGI DJEČAK: U redu. (Staje pokraj školske ploče, uzme kredu, spužvu i sl. nastavlja učiteljskom manirom.) Od danas sam učitelj i zato mi treba jedna učionica visoka do neba, zatim ploča, spužva, imenik i krede, a naravno i klupe da u njima sjede…
Na scenu dojure „učenici“, akteri, zaklonjeni krinkama životinja iz učiteljeve priče i, prije nego posjedaju ispred ploče, okrenuti ploči predstave se, kako kojega učitelj imenuje, svaki na svoj način, naklonom glavom, dubokim naklonom, mahanjem rukom i sl.
DRUGI DJEČAK (Nastavlja.): …sve mačke iz ulice, svi psi, sve krijesnice, svi leptiri iz vrtova, sve pčele sa cvjetova, i sve ribe, i svi mravi, i sve ptice i bumbari, i ne znam još tko sve ne, da nauče sve, baš sve: o moru, o kopnu, zraku, da ne žive u neznanju – u najvećem mraku!
Prvi Dječak odjuri do rakete i pokušava ju upaliti.
PRVI DJEČAK: Kad bih barem na trenutak bio astronaut, poletio bih Mliječnom stazom na daleki put: među zvijezde i planete u nebeski žar i ostao u svemiru da mu budem – car!
DRUGI DJEČAK: U ime tvojega carstva ja na naše cvjetno drvo zanimanja stavljam prvi simbol – ovaj mađioničarski cilindar. Štap neka ostane kod tebe, možda nam još zatreba.
Iza scene urnebesna zvonjava telefona. Prvi i Drugi Dječak dojure do stolića, svaki uzima jedan telefon. Odgovaraju jedan drugom, kao da razgovaraju, nadvikujući se.
PRVI DJEČAK: Halo.
DRUGI DJEČAK: Halo?
PRVI DJEČAK: Halo!!!
DRUGI DJEČAK: Halo, halo, halo!!! (Udara po telefonu.) Ne znam što je toj centrali, opet kriv broj…
PRVI DJEČAK: Opet smetnje na vezama? Opet krivi spoj?
DRUGI DJEČAK: Pričekajte samo časak!… Trenutak… Još malo… Sad je valjda sve u redu… Halo, halo, halo!!!
Prvi Dječak mirno spusti slušalicu, gestikulacijom pokazuje da nije dobio vezu, a Djevojčica prilazi stoliću i uzima oba telefona. Prvi dječak i Drugi dječak umorno se ispruže po podu. Djevojčica, pokazujući na njih na podu, objašnjava publici.
DJEVOJČICA: Tako telefonist provodi svoj dan, a i kada utone u blaženi san, i tako sluša telefone kako snom mu zvone, zvone! (Kraj ulomka.)