U ZNAKU VJEČNIH PROMJENA… Malo je pjesnika i, općenito, književnika kojima uspijeva da u dva uzastopna djela s istim provodnim motivom postignu jednaku umjetničku razinu. Jedan od njih je Petrana Sabolek. Teško se moglo očekivati da će nakon iznimno uspješnog Scvrtog življenja (2006.), u relativno kratkom vremenskom razmaku, ugledati danje svjetlo nova rukovet stihova, kipeci bogečki, ne samo jednaka nego, u određenim značajkama, čak i superiorna onoj prvoj… Važna je činjenica da u tim stihovima nema ni štokavizama ni neologizama, a vrlo su funkcionalno upotrijebljene brojne stare riječi (špampet, kozlica, viža…) već odavna izvan svake upotrebe. Kipeci bogečki tako su i po jeziku iznimka u suvremenoj kajkavskoj lirici čime njihova vrijednosna skala dobiva još jednu dimenziju… Predgovor knjige, Mr. sc. Ivan Zvonar

…“Iz njezine nove zbirke – pisao sam tada – izvire svo ono bogatstvo zvukova, tonova i pojmova međimurskog govora koje još živi u starijim i srednjim naraštajima međimurskih ljudi. Vidi se da ono još nije ugasnulo.” I nije dok bude takvih koji će poći Petraninim stopama čiji stihovi zvuče izvornošću, autohtonohću izraza međimurskog zavičaja naših dalekih predaka i po temama i po izričaju… Bio sam oduševljen… Vjesnik online, Tribina, Ivo Horvat

… Iz dubine sjećanja ponovo se u nama bude riječi: zveriživ se, čuček, zdošev, dotrgev, matuljček, magodi, na zmes, kredu, gene, samoloden, pokoturni, omedlev, napeljovav, vruhnulo se, hujstriv se, dropta, tijam, ščeznuv, ščusnuv, skoznuvanje, potaloživ, zveličav, zmeče, fčuhnulo, nacejati, podlečiti, skrajček, vdile, ščukav, duhu meti… i stotine drugih. Svojom knjigom Petrana taj osebujni međimurski leksik održava u životu za buduće naraštaje. Hvala joj na tome… “Međimurje” od 16.06.2007., Ivo Horvat, o rukopisu „Kipeci bogečki“, Petrane Sabolek