…Kto nie pamięta historii, skazany jest na jej ponowne przeżycie, piše na zidu jednog od logorskih blokova u Auschwitzu (Oni koji se ne prisjećaju prošlosti, osuđeni su na to da je ponavljaju. – George Santayana), snažna sentenca gravirana na mjestu furiozne historijske devalvacije ljudskosti – odgonetačka je smjernica za intelektualnu sintezu, motivsku vodilju pri čitanju i kritičkoj debalaži pjesničke zbirke (zapravo, resantimanske umjetničke invektive) Petrane Sabolek “Poetski flešbek”. Ova knjiga – “dnevnik geneze” – ima dabome nužnu racionaliziranu vremensku distancu (prilično velik raspon nastajanja/sastavljanja zapisa) kako bi potpuno, unutar estetskih/pjesničkih metoda, ovladalo skrupulozno psihoportretiranje društvenog metjea naspram logične (ukoliko bi oblikovanje literarne građe motrilo paralelno s kronometrom) domoljubne afektivnosti kao izraz spontane emocionalnosti uslijed agresija i rušilaštva svih oblika… Zavidnom artističkom zrelošću te iskustvom spisateljstvo Petrane Sabolek plod je finih, suptilnih zapažaja pojedinosti za podcrtavanje i osvjetljavanje esencije u viđenom i proživljenom. U tom kontekstu, sam naslov zbirke nedvojbeno osmišljava temu, daje glavnu intonaciju, sugerira atmosferu i scenografiju. Dok imena poglavlja (“Falanga u balkanskoj palanci”, “Molbe gluhome svecu”, “Pitanja duše”, “Prolaznosti usprkos”) dodatno otkrivaju potku djela, dionice koje svojim sadržajima odražavaju dijagnozu moralno (i gospodarski dakako) urušenog društva, uključujući u narativ i bespoštednu političku sliku doba, kao i diskretne crtice iz obiteljskog života autorice. Tim – i žanrovskim – rasponom, djelo bježi strogoj definiciji pjesničke publikacije, kad se susrećemo sa svojevrsnim društvenim kroničarstvom, pa i više od toga, stanovitim bilježenjem života mislima oštrih analiza, mudrih poentiranja – iznjedrivši knjigu sjetnih, tužnih, bolnih svjedočanstava, ali ne kao negativističko percipiranje egzistiranja na ovim prostorima, već kao afirmaciju postojanja koje nas uz sve vulnerabilnosti ljudske na kraju balade ispunja nekim višim smislom čovjekoljublja i plemenitih osjećanja…Iz pogovor knjige nakladnika, „Modernist“, Varaždin, Robertina Bartoleca, POVIJEST NIKADA NE ZAVRŠAVA.