„VRIJEME U BESCJENJE“

 

BORBA S VJETRENAJČAMA 

(Blok: Vrijeme, faktor)

 

Uvijek je tu  

sveprisutno i nezaobilazno vrijeme.

Škripi u nerazgibanim kostima

nepogrešivo u prognozi promjene vremena

salijeće zaboravom 

pa rastrganim postaje svaki mozaik misli

sjećanja

htijenja

poslova

nedovršenih slika

raspršenih srokova…

Ma kakav mozaik?

Pa ja već treći ili peti put ulazim u špajzu

ne bih li se sjetila onog nečeg na nekoj polici

po što sam zapravo i u prvom pokušaju krenula put špajze.

A i ne tiče me se susjedino čeprkanje po vrtu

niti s kim to preko ograde raspreda već gotovo pola sata –

po naočale pak ne idem iz principa –

tko zna kud su se 

prokletnice 

opet dale.

Ne zanima me ni bjesomučno lajanje nekog pseta u prolazu

zapravo ga razumijem

štoviše

i sama bih zalajala da sam vječno na povodcu

mrmljam u bradu 

sretna što se i štednjak glasa

pa je pištanjem nadvisio 

i susjedine decibele preko ograde

i ono pseće lajanje 

i time spriječio da se uskipjela juha

opet ne razlije po netom uglancanoj ploči štednjaka.

Zato i ne čudi što se ja

danas 

opravdano

svako malo naklonim nekom novom zvučnom fenomenu

bogomdanoj zamjeni za oprez

misao

sjećanje

ideju

sve na mah zamagljeno

zaboravljeno

izgubljeno

pa me najiskrenije obraduje svako zvono na vratima

kada milozvučno najavi da kuća više neće biti ispunjena samo mnome

prepuštene na milost i nemilost vremenu

i svojoj vazda bezuspješnoj borbi s njim 

nalik borbi s vjetrenjačama.

 

IDILA LJENOG DANA

(Blok: Duša i vrijeme)

 

Volim morsko plavetnilo

vedrinu ljetnoga jutra 

i odbljesak sunca ljeskanjem u moru. 

Volim dan u kriku galeba

dok bjelinom razapetih krila reže zrak 

pa među trepavicama zrcalno plavetnilo puca: 

kamen u staklo

nikako u zrcalo – 

sedam godina nesreće

kažu. 

Škripa mirisnih borovih iglica pod nogama 

daje vedrinu koraku 

i zato volim  

(pakosno) 

kada se Vakuli* izjalovi 

pa umjesto na buru 

opet okrene na moje 

da i opet s galebom i/ili bez njega 

na obzoru izrone zagrljeni 

osunčano nebo i morsko plavetnilo.

_____________________________

*Zoran Vakula, hrvatski meteorolog

 

BISERNA NADA 

(Blok: Vrijeme iluzija)

 

Izroni mi još jedan biser 

neprepoznat u suzi što se otela oku 

kada više nije imalo smisla trošiti vrijeme 

na odavna potrošene teme

na svađe

rastanke 

i nove pokušaje 

sve jednako začinjeno suzama i poljupcima. 

I danas peku na usnama 

i zato pitam 

možeš li mi izroniti još jedan biser 

makar i u ovaj 

moguće posljednji čas – 

nekako se samo ne otimam nadi 

da baš u njemu leži i onaj 

nedostajući spas za nas.

 

PAŠNJACI RASPRŠENOG STADA

(Blok: Vrijeme u bescjenje) 

 

Daleko je od primjerenog no kao što povijest kaže možda je doista potrebno da rat bukne, plane, razvije barjak svakih trideset do pedeset godina, neovisno o bilateralnim razlozima nastupi potreba da se zahukta neki novi razvoj, da se dignu uljuljkane potrošačke potrebe, da se razbije učmalu svakodnevicu, da se novim uzbuđenjem potakne uspavani adrenalin ili da se rastjera ljudstvo, pokrene se migraciju raspršenog stada kako bi miješanjem na nekim novim  „pašnjacima“ stasale neke nove generacije pomirljivije od prethodnih te poučene proteklom ratnom ubojitošću postali bolji ljudi makar i opet samo na ograničeni rok od trideset do pedeset godina.

EKO PJESMA

(Blok: Vrijeme pro futuro)

 

Ne trebaju Suncu moje pjesme i lijepe riječi niti pak zrak što ga udišemo žeđa za mojim  metaforama. Njima je  kao i meni, kao i čitavom čovječanstvu, uostalom, najvažnijom trebala biti čista nezagađena atmosfera.