Tko je taj meštar igre zlokobnih moći
taj neprikosnoveni umješač s likom sveca
ili obrazom đavla
ta nevidljivost u imenu Boga
sudbine ili sreće
dobre ili loše karme
pred kojom čovjek milostivo sklopa ruke
za što manje lude mudrosti
ili mudre ludosti kojom ga obasipa.
Tko je taj djelitelj ključeva budućnosti
pa pred čovjekom čas bokori mirisavog cvijeća
čas trnje i kamenje
nerijetko bezdan beznađa
što ljudski život vezuje u čvor.
Tko je ta skrivena Providnost čijom voljom
neki zauvijek ostaju s uzdahom i izdahom na strujnom krugu
na životnom prostoru niti za milimetar prostranijem od vlastite postelje
na kotačima umjesto vlastitog koraka
s vidom ili sluhom kao s grobnom tminom ili tišinom
nerijetko i uz misao što iako blistavije i od iskre sunca
ostaje uzletom tek unutar vlastite moždane kore.
Tko je dakle taj meštar igre zlokobnih moći
k kojemu bi se čovjek
i za samo trunku čovječnosti više
nerijetko i kalvarijski
na krvavim koljenima zaputio.