Ne bih da naša Zemlja postane drugačija – likom bezlična isprazna lopta bez ikakvog traga ljepote iz vremena kad je odisala mirisom samoniklog cvijeća, rahlo uzorane zemlje, meda u košnicama i znojnih težačkih ruku, što su je, dok su je, držale kao malo vode na dlanu.
U vrijeme, dakle, kad su je kupale neokaljane kiše i opijao miris zraka nezagađene atmosfere, u vrijeme kad je čovjeku najviši cilj bio miran život dostojan čovjeka.