Riječima zatvaram usta, pjesmi oduzimam dah,
javu prisilno držim u horizontali, pa čak su mi i oči čvrsto zatvorene, i još da mi je samo ušutkati ono staro gunđalo u duši, i istom zauzdati i ono vazda ni mrvicu pospano dijete u sebi, pa da konačno mogu kao nekad,
u djetinje vrijeme, izmučen igrom, utonuti u zaslužen, okrepljujući san.