Mogla bih se smijati do besvijesti, smijehom zaraziti čitavu planetu. A i plakati bih mogla, jednako nezaustavljivo dok izvor suza ne istoči i posljednju kap. Mogla bih za istu korist i zaspati, i nastavljati spavanjem iz sna u san, bez buđenja, do vječnoga sna. Mogla bih, kažem, no u nekom drugom životu, za neku novu stvarnost – postojećoj je ionako svejedno, ona se i dalje slijepo napaja iz već potrošenih izvora.