Otkuda suncu ognjena toplina da otkad je svijeta zemlju prži i otkud drveću magnetna moć da i bez ruku zemlje se drži. A gdje je moć, svijetu skrivena, za čovječju nemoć da spasu utekne, jer čovjek se bori i nije slabić i svako malo pred Boga klekne, no nema te snage za otet’ se sudbini što nemilo vreba na svakom koraku, a nigdje puta k okrilju spasa, kontra zloslutnom vonju u zraku i zato je i sudbina opaka riječ za dane kad život najednom stane, kad misli otupe i nestanu želje, kada budućnost beznadnom prazninom postane.