PROLJEĆE je čarobnjak, svatko mu se čudi, led i snijeg otapa, korijenje budi. Na drveću lišće, na zemljici proljetno cvijeće, nad livadom pčela zuji, pod strehu mi lasta slijeće…
LJETO pali, žari, s neba vatra bljeska, pod nogama vreli kamen, a na plaži zrnca pijeska. Vreo je i prašnjav tepih duž zemljanog puta, svježinu tek noćca nosi kad mrak sunčev sjaj proguta.
JESEN kišu prolijeva, maglovita jutra niže, dozrele su šljive, dunje, berba na prag stiže,lišće žuti, suši se, mrzli vjetar pute mete, lasta na jug odlazi, baka zimsku vestu plete…
ZIMA, snježna, puna inja, pravoj bajci sliči: Badnjak, Božić i Djed Mraz stižu ko u priči, a bjelina oči krade, kupa drvo, brijeg, pa ni polja, puta nema – sve prekrio snijeg.