Korak u raskoraku, budućnost bez obličja, noć ne garantira san.
Plovidba riječi zaobilazi dječje carstvo bez granica, a za carstvo odraslih, rezonom ovce za šišanje i njuhom muhe sa smetlišta, raspredanje o dostojanstvu i čovječanstvu.
Prorijedili se stvarni prijatelji i oni na društvenim mrežama, prorijedila se putovanja, šetnje i posjeti trgovinama, prorijedili se hobiji, slavlja i želje, prorijedila se čak i kosa, no o tome radije ne bih.
I kako ne bi baš sve išlo silaznom linijom pokušavam s povećanjem, no ni to nije nešto. Povećali se samo sve potrebniji posjeti liječnicima, brojevi dijagnoza, pretraga i količine lijekova pa se povećao i broj govornih poruka moje unučice Paule, kojima zvonko podsjeća: Baka, moraš popiti lijek!