Mrak ili tama, pomrčina ili tmina, sitne razlike ne mijenjaju suštinu – crno je crno.
Običan mrak stanje je bez svjetla u noćima bez mjesečevog sjaja, na ulici kad redukcija pogasi uličnu rasvjetu, u samotnim kućama u kojima više nema tko upaliti svjetlo, u podrumu, ormaru, bunkeru i sličnom pribježištu u trenucima nemilosti ili straha.
Tama ili tmina je mrak s respektom – život bez ljubavi ili voljenog bića, život lica izobličenih tugom, patnjom svađom i prijetnjama, život sa sjećanjem na nevoljene padove i bjegove, na lažna obećanja i jalova očekivanja, na pogled u zid, u rešetke, u mrak, osobito u besanu moć kad sklopljene ruke mole za bar još jedan jutarnji osvit.