Lepetala buba mara krilima u zraku, dozivala proljeće, zorom, danju i po mraku, nadala se vedrom jutru, osunčanom toplom danu, a kad tamo, kiša, vjetar pa još čami u svom stanu. Jakna, kapa, hladan dah, kao da nam jesen stiže pa nit’ mokre trave vlat glavu k nebu ne diže. Stog sanjamo obadvijeda se ludo vrijeme skrasi da umorna proljetnim letom buba mara odmori na mojoj terasi.