Iz svemirskog ugla
život je čestica praha –
očima iz mišje rupe
tek smjena dana i noći
prelijevanje svjetla u tamu
ples krabulja i rapsodija obećanja
borba Davida i Golijata
za golo preživljavanje
alijas besramno bogaćenje.
A onda
demokracija
slaveći svoj dan
pokuca i na vrata mišje rupe:
kuc-kuc
Srce
izađi
i reci i ti svoju.
Ali
Srca nema
samo Oči
zarobljene strahom moćnijim i od Golijata
a i što neka bi rekle –
pa neki i školu govorništva pohode
za retoričnost
za nadglasavanje
za moć uvjeravanja
a Oči
tek treba učiti i naučiti
da progovore.