Bit će to neko drugo vrijeme
kada se svi bogovi spuste s neba
i sjednu za zajednički stol
pa i Zemlja da promjenama obol
te konačno i Vremenu istekne vrijeme
otmu se minute i časi
proljeća
ljeta
jeseni
i zime
odstupe i sve zemaljske klime
od tropske do stepske
od pustinjske do prašumske
i ćak rijeke i mora svome iskonu uteknu
na vječni neživot se i oceani zareknu
nestanu i mjesec
i sunce
i zvijezde
i samo čovjek
samotna jedinka nekim slučaje ostane –
osvane kao jedinstven svemirski primjerak
kao neviđena bezvremenska zvijer
pa ma tko to bio uzet za primjer
osvanut će s pitanjem na usnama
kako neka ga zakrili tama
i kako nek mu se duša
na vječnost kažnjena
otme okovu bezvremena.