SELEKCIJSKI NEOPREZ

 

 

slaveći još jedno jutro

u tom djeličku nebeskog dara što ga čovjek naziva život

nijemo zastajem pri pomisli da sam mogla i ne dobiti ga:

ostati slučajno ili namjerno zaboravljena ili čak izopćena

hitnuta ustranu kao neupotrebljivo sjeme

te završiti u košu nižih vrsta

uz biljke

životinje

amebe

ili čak u onom drugom – za smeće

 

a mogla sam se i s darovanim ne usrećiti

te i opet

slučajno ili namjerno

zastraniti putovima đavolje duše

zaorati poljima životnih brazdi nedostojnih čovjeka

te u naravi ostati i/ili postati

još samo jedan dokaz više

selekcijskog neopreza

što se

eto

oteo i Proviđenju

baš kad mu moja duša dopala ruku

 

 

JA, PJESNIK

 

misao

riječ

slika

metafora

stilska figura

još poneki jezični glamur

mudrolija ili bravura

i vječna pjesnička dilema:

što je važnije za poetski most prema ljudskom srcu

riječ ili slika

i moguće je da odgovor i ne postoji

no ja ga i danas tražim među riječima i slikama

što ne prestale izvirati od trenutka kad me samo jedna

samo jednom slikom navukla na taj pjesnički sprud

na kojem zauvijek ostajem nasukana

ponavljajući je:

… čuj kako jauče vetar

kroz puste poljane naše

i guste slojeve magle u vlažni valja dô…*

 

* „U poznu jesen”, Vojislav Ilić, 1862-1894, srpski pjesnik