SELEKCIJSKI NEOPREZ
slaveći još jedno jutro
u tom djeličku nebeskog dara što ga čovjek naziva život
nijemo zastajem pri pomisli da sam mogla i ne dobiti ga:
ostati slučajno ili namjerno zaboravljena ili čak izopćena
hitnuta ustranu kao neupotrebljivo sjeme
te završiti u košu nižih vrsta
uz biljke
životinje
amebe
ili čak u onom drugom – za smeće
a mogla sam se i s darovanim ne usrećiti
te i opet
slučajno ili namjerno
zastraniti putovima đavolje duše
zaorati poljima životnih brazdi nedostojnih čovjeka
te u naravi ostati i/ili postati
još samo jedan dokaz više
selekcijskog neopreza
što se
eto
oteo i Proviđenju
baš kad mu moja duša dopala ruku
JA, PJESNIK
misao
riječ
slika
metafora
stilska figura
još poneki jezični glamur
mudrolija ili bravura
i vječna pjesnička dilema:
što je važnije za poetski most prema ljudskom srcu
riječ ili slika
i moguće je da odgovor i ne postoji
no ja ga i danas tražim među riječima i slikama
što ne prestale izvirati od trenutka kad me samo jedna
samo jednom slikom navukla na taj pjesnički sprud
na kojem zauvijek ostajem nasukana
ponavljajući je:
… čuj kako jauče vetar
kroz puste poljane naše
i guste slojeve magle u vlažni valja dô…*
* „U poznu jesen”, Vojislav Ilić, 1862-1894, srpski pjesnik