Šutke ću
kao i obično
i o rafalnoj paljbi njegovih pijanih psovki
i o njenim nečujnim koracima
što bosih nogu ili u debelim čarapama lete po zraku
kako me
mičući se pred njegovim mahnitim udarcima ne bi probudila.

Šutke ću
kao i obično
i o lažnim optužbama nevinih stepenica na ulazu
za njene
nakon ovakvih noći
uvijek svježe modrice na licu.

Šutke ću
kao i obično
i o svojim snovima –
danu u kojem ću je konačno moći zaštititi –
isprsiti se za nju pred njim
i kao u sanji odvesti je u svoju čarobnu šumu
gdje sve majke pred očevima poput mojega
ostaju zaštićene neprobojnim zavjesama vatrenih kopriva.

Šutke ću
kao i obično
i o svojim suzama na jastuku –
manje će je boljeti ako će vjerovati da sam ga pomokrio
nego li dozna da više ni preda mnom ne mora skrivati istinu –

ne bih da ju tom spoznajom još više rastužim
jer ona je – moja mama.