by admin | lip 29, 2024 | Blog, Poezija, Uncategorized |
Već zaboravljena iz zbirke „Pjesme iz Apsurdistana“, 2019.
LEPTIR-MAŠNA OKO VRATA
leptir–mašna oko vrata
a u džepu niti groša
oblak se pred suncem skrio
vremena možda i nisu loša
a ne tražim puno
kažem
i već vidim se na sceni
klaun sam
metresa
car
borac s bikom u areni
leptir–mašna oko vrata
život vrti me u krugu
sreća zove nek ju zgrabim
il’ priliku nek čekam drugu
pa ja skačem
ja se lomim
dižem moral
dražim vjeru
suze
smijeh
ples krabulja
život stvarno nema mjeru
leptir–mašna oko vrata
u reveru crven ruža
daj
sudbino
prošeći malo
možda more šansu pruža
i bacam mu crven ružu
nek pučinom morskom šeće
noć s obzora što se valja
možda stiže s više sreće
______________________________________________
Objavljeno u zbirci radova 7. Međunarodnog pjesničkog festivala
“More na dlanu – stihovi šapuću školjci”, 2018.
by admin | svi 22, 2024 | Blog, Poezija, Uncategorized |
Sumrak i svitanje – okvir noći
Sumrak i svitanje –
okvir noći u svjetlu tame
u sjenama drveća i kuća
osvjetljenih uličnom rasvjetom
svjetlosnom zrakom mjeseca otetog oblaku
neba razmahanog milijunima zvijezda
i snom
ako dođe
pojavi se prelijevanjem slika zbilje, sjećanja i mašte
licima živih i kojih onih više nema
događanjima bez smisla
poput hodanja po blatu (bolest)
druženje sa zmijom (novi potencijal)
kako ih tumači sanjarica
nakon što i sve druge sanje razbije neumorni pjev ptica
u krošnji pod prozorom ili niz ulicu
u praskozorje
kad izranja novi okvir
novoga svitanja i novog sumraka
u liku novoga dana
nove dnevne svjetlosti
nove nade, stremljenja i mogućnosti za ostvarenje neostvarenog
moguće bez sumornih misli čak oblaka, kiše, vjetra i oluje
da uobičajena kolotečina teče
bez zadrške
te u miru dočeka sumrak
novi okvir nove noći
a za njim i novog dana
by admin | tra 26, 2024 | Blog, Poezija, Uncategorized |
Bit će to neko drugo vrijeme
kada se svi bogovi spuste s neba
i sjednu za zajednički stol
pa i Zemlja da promjenama obol
te konačno i Vremenu istekne vrijeme
otmu se minute i časi
proljeća
ljeta
jeseni
i zime
odstupe i sve zemaljske klime
od tropske do stepske
od pustinjske do prašumske
i ćak rijeke i mora svome iskonu uteknu
na vječni neživot se i oceani zareknu
nestanu i mjesec
i sunce
i zvijezde
i samo čovjek
samotna jedinka nekim slučaje ostane –
osvane kao jedinstven svemirski primjerak
kao neviđena bezvremenska zvijer
pa ma tko to bio uzet za primjer
osvanut će s pitanjem na usnama
kako neka ga zakrili tama
i kako nek mu se duša
na vječnost kažnjena
otme okovu bezvremena.
by admin | ožu 18, 2024 | Blog, Poezija |
Iz svemirskog ugla
život je čestica praha –
očima iz mišje rupe
tek smjena dana i noći
prelijevanje svjetla u tamu
ples krabulja i rapsodija obećanja
borba Davida i Golijata
za golo preživljavanje
alijas besramno bogaćenje.
A onda
demokracija
slaveći svoj dan
pokuca i na vrata mišje rupe:
kuc-kuc
Srce
izađi
i reci i ti svoju.
Ali
Srca nema
samo Oči
zarobljene strahom moćnijim i od Golijata
a i što neka bi rekle –
pa neki i školu govorništva pohode
za retoričnost
za nadglasavanje
za moć uvjeravanja
a Oči
tek treba učiti i naučiti
da progovore.
by admin | velj 24, 2024 | Blog, Poezija, Uncategorized |
pomrčina ili tmina
sitne razlike ne mijenjaju suštinu –
crno je crno.
Običan mrak je stanje bez svjetla
u noćima bez mjesečeva sjaja
na ulici kad redukcija pogasi uličnu rasvjetu
u samotnim kućama u kojima više nema tko upaliti svjetlo
u podrumu
u ormaru
u bunkeru
i sličnom utočištu nemilosti i straha.
Tmina ili tama je mrak s respektom:
za život bez ljubavi ili voljenog bića
za život s tugom
patnjom
u svađi ili pod prijetnjama,
za život sa sjećanjem na nevoljene padove i bjegove
na lažna obećanja i jalova očekivanja
na pogled u zid
u rešetke
u mrak
osobito u besanu noć
kad sklopljene ruke mole za bar još jedan jutarnji osvit.
