UZ 4. LIPNJA – MEĐUNARODNI DAN NEVINE DJECE – ŽRTAVA AGRESIJE, PJESMA “ŠUTKE” IZ ZBIRKE “POETSKI FLEŠBEK”, 2019.
Šutke ću
kao i obično
i o rafalnoj paljbi njegovih pijanih psovki
i o njenim nečujnim koracima
što bosih nogu ili u debelim čarapama lete po zraku
kako me
mičući se pred njegovim mahnitim udarcima ne bi probudila.
Šutke ću
kao i obično
i o lažnim optužbama nevinih stepenica na ulazu
za njene
nakon ovakvih noći
uvijek svježe modrice na licu.
Šutke ću
kao i obično
i o svojim snovima –
danu u kojem ću je konačno moći zaštititi –
isprsiti se za nju pred njim
i kao u sanji odvesti je u svoju čarobnu šumu
gdje sve majke pred očevima poput mojega
ostaju zaštićene neprobojnim zavjesama vatrenih kopriva.
Šutke ću
kao i obično
i o svojim suzama na jastuku –
manje će je boljeti ako će vjerovati da sam ga pomokrio
nego li dozna da više ni preda mnom ne mora skrivati istinu –
ne bih da ju tom spoznajom još više rastužim
jer ona je – moja mama.
Podsjećanja radi, citiram dio preambule Ustava UNESCO-a koji kaže: „Ljudsko dostojanstvo zahtijeva širenje kulture i obrazovanja s ciljem pravde, slobode i mira. To je sveta dužnost svih naroda da je ispune u duhu uzajamnog pomaganja.“ Zbog svog značaja preambula je postala temelj i UNESCO-ve Opće deklaracije o kulturnoj raznolikosti, usvojene 2001. g., s ciljem uspostavljanja dijaloga, ostvarenja „ja-ti“ odnosa, uzajamnim spoznavanjem jedinstvenosti obiju strana. Pod stranom pak se osobito podrazumijeva pojedinac, poistovjećen sa svojom kulturom, čiji identitet pak samo na taj način i može doći do punog izražaja. Širina dijaloga, od komunikacije do ekologije, danas, pak, čini se više nego ikad nameće pitanja što očuvati za buduće naraštaje. Voda, zemlja, zrak, oduvijek su imperativ, planeta Zemlja, dakle, uz mir među ljudima uvjet je opstojnosti današnjeg svijeta i budućeg pokoljenja.