by admin | tra 26, 2024 | Blog, Poezija, Uncategorized |
Bit će to neko drugo vrijeme
kada se svi bogovi spuste s neba
i sjednu za zajednički stol
pa i Zemlja da promjenama obol
te konačno i Vremenu istekne vrijeme
otmu se minute i časi
proljeća
ljeta
jeseni
i zime
odstupe i sve zemaljske klime
od tropske do stepske
od pustinjske do prašumske
i ćak rijeke i mora svome iskonu uteknu
na vječni neživot se i oceani zareknu
nestanu i mjesec
i sunce
i zvijezde
i samo čovjek
samotna jedinka nekim slučaje ostane –
osvane kao jedinstven svemirski primjerak
kao neviđena bezvremenska zvijer
pa ma tko to bio uzet za primjer
osvanut će s pitanjem na usnama
kako neka ga zakrili tama
i kako nek mu se duša
na vječnost kažnjena
otme okovu bezvremena.
by admin | ožu 18, 2024 | Blog, Poezija |
Iz svemirskog ugla
život je čestica praha –
očima iz mišje rupe
tek smjena dana i noći
prelijevanje svjetla u tamu
ples krabulja i rapsodija obećanja
borba Davida i Golijata
za golo preživljavanje
alijas besramno bogaćenje.
A onda
demokracija
slaveći svoj dan
pokuca i na vrata mišje rupe:
kuc-kuc
Srce
izađi
i reci i ti svoju.
Ali
Srca nema
samo Oči
zarobljene strahom moćnijim i od Golijata
a i što neka bi rekle –
pa neki i školu govorništva pohode
za retoričnost
za nadglasavanje
za moć uvjeravanja
a Oči
tek treba učiti i naučiti
da progovore.
by admin | velj 24, 2024 | Blog, Poezija, Uncategorized |
pomrčina ili tmina
sitne razlike ne mijenjaju suštinu –
crno je crno.
Običan mrak je stanje bez svjetla
u noćima bez mjesečeva sjaja
na ulici kad redukcija pogasi uličnu rasvjetu
u samotnim kućama u kojima više nema tko upaliti svjetlo
u podrumu
u ormaru
u bunkeru
i sličnom utočištu nemilosti i straha.
Tmina ili tama je mrak s respektom:
za život bez ljubavi ili voljenog bića
za život s tugom
patnjom
u svađi ili pod prijetnjama,
za život sa sjećanjem na nevoljene padove i bjegove
na lažna obećanja i jalova očekivanja
na pogled u zid
u rešetke
u mrak
osobito u besanu noć
kad sklopljene ruke mole za bar još jedan jutarnji osvit.
by admin | sij 17, 2024 | Blog, Poezija, Uncategorized |
Ubija me vrijeme –
dan bez sunca i sunce kad žari
kad kiša lijeva
kao i snijeg kada ne sustaje
no ipak me najviše ubija vjetar:
nemušt mu huk
ni nalik zavijanju košave
u krošnjama jablanova iz moje ulice
što ih danas zamijenili soliteri.
Ubija me i hodanje –
i uzbrdo
i nizbrdo
i utabanim stazama
i divljim putovima
i u patikama ili obući koja ne žulja –
ne prolazi niti terapijska šetnja.
Ubija me i nemoć –
kad su trgovine zatvorene
kad trebam zubara a on je na godišnjem
ili doktora a lista čekanja nikad kraća od godinu dana
kad nenajavljeno nestane struja
pa mi dizana pogača u pećnici spadne na lepinju.
Ubija me i gužva –
na cesti
u autobusu
na tržnici
u redu pred blagajnom
na pješačkom prijelazu
na bilo kakvom skupu
ne sanjam je ni u krevetu..
Ubijaju me i lašci
kriminalci, pokvarenjaci i spletkari
demagozi, sebičnjaci, političari
najmanje pušači –
samo oni truju samo sebe.
Ubijaju me –
i staračka šutnja i mladalačka buka
osobito nedostatak vlastite čangrizavosti
pa nisam dosadno zanovijetalo
što bi već odavna slistilo sve što me ubija
nego si dopuštam da su mi živci
i danas ugođeni poput violinskih
te u svako doba spremni da se po njima svira.
by admin | pro 10, 2023 | Blog, Poezija, Uncategorized |
Bili smo djeca i bio si moja prva ljubav, u vrijeme kada tu riječ još nismo poznavali, kada su za nas postojali samo pogledi i osmijesi te slučajni dodir ruku kada bi u igri konačno i nas dopala ruka u ruci. Bilo je to vrijeme kada nismo ni sanjali da bih ti mogla napisati stih, jednom u budućnosti kad bismo možda prošli jedno pokraj drugog i ne prepoznavši se, a danas ipak sretni što nije bio samo san, što je ta ljubav i za nas već postojala te i do danas ostala nezaboravljena.
