by admin | kol 26, 2023 | Blog, Poezija |
Nije ovo rokerska
nije niti reperska
nije čak ni bijelo-svjetska
već domaća
istinska
u kojoj se riječi splele
da bi rekle što su htjele
a htjele su:
garantiram da nam se mulja (!)
da svijet u propast srlja
da nam stigla nova era
pa će čovjek
il’ kao čovjek
il’ kraćim putem –
s nebodera.
Kat deveti
u tom je smislu
najizglednija etapa:
Al-Kaida i dalje prijeti
led grenlandski se već otapa
Pacifikom tajfuni vrište
uz Indiju monsunske kiše
Kalifornija je požarište
a hram Božji –
grijehodište.
Stoga već na rubu snage
željeniju tražim sliku –
ma i rodna mi je draga
no ipak biram –
Ameriku.
Trump je srećom u povijesti,
nad Bijelom se Biden smiješi
stoga moja i k nebu seže –
možda Bog u nečem griješi?
Ostalo mu od grijeha
tek nešto sitno –
ne ukrasti
reklo bi se
mizerija –
i lopovu ispod časti.
I dok jedno s drugim zbrajam
kostobolja usput steže
rđav znak mi sudba šalje –
crvljiv plijen sam sred njene mreže.
Stog’
pomiren bez ostatka
da se s’ srećom neću sresti
kad najednom u praznom nizu –
natječaj za ceste mesti.
Crknut moral istom skače
pogled hita k kontejnerima
pače
srce kuca jače –
i iskra plam je makar bez dima.
No i plam je za neke druge
nepotizam guši vjeru
gledam hordu
k smeću grabi
a ja grabim –
k neboderu.
by admin | kol 21, 2023 | Blog, Poezija, Uncategorized |
Iz poetske zbirke “PJESME IZ APSURDISTANA”, 2019.
Nova vremena
nova scena
i
sve se mijenja.
Zato danas ni na naličju poštenja
ne sjede kao nekoć lopovi i džepari
i ostali predstavnici društvenog ološa –
vremena dakle nisu loša –
danas su i na tim pozicijama menadžeri –
gospoda bijelih ovratnika
osebujna njuha za financijski inženjering
politiku
narko–biznis
i poslove reketa –
biznis što cvjeta otkad je svijeta
pa tako i u nas
danas
zrcali obrazima
u jarku izgubljenih dokaza.
Na mjestu bez revizija
nalaza
izvješća
svjedoka
na mjestu pravde s ocjenom od oka
jer nije riječ o kriminalu stoke sitnoga zuba
niti o plaćanju nerada iza rešetaka –
a bila je to nekoć sramotna budžetska tlaka
neopravdan namet za ondašnji lopovluk –
iz današnjeg ugla
kukavni nestašluk sitnih vucibatina
i ostalog probisvijeta
s tadašnjeg naličja poštenja.
No
kao što rekoh
nova vremena
nova scena
i
sve se mijenja…
by admin | kol 4, 2023 | Blog, Poezija, Uncategorized |
Tko je taj meštar igre zlokobnih moći, taj neprikosnoveni umješač s likom sveca ili obrazom đavla, ta nevidljivost u imenu Boga, sudbine ili sreće, dobre ili loše karme pred kojom čovjek milostivo sklopa ruke za što manje lude mudrosti ili mudre ludosti kojom ga obasipa?
Tko je taj djelitelj ključeva budućnosti da pred čovjekom čas bokori mirisavog cvijeća, čas trnje i kamenje, nerijetko s bezdanom beznađa što ljudski život vezuje u čvor?
Tko je ipak ta skrivena Providnost čijom voljom neki zauvijek ostaju s uzdahom i izdahom na strujnom krugu, na životnom prostoru niti za milimetar prostranijem od vlastite postelje, na kotačima umjesto vlastitog koraka, s vidom ili sluhom kao grobnom tminom ili tišinom, nerijetko i uz misao što iako blistavija i od iskre sunca ostaje uzletom tek unutar vlastite moždane kore?
Zato i pitanje: tko je taj meštar igre zlokobnih moći kojemu bi se čovjek i za samo trunku čovječnosti više nerijetko i kalvarijski na krvavim koljenima zaputio?
by admin | srp 19, 2023 | Blog, Poezija |
Stihom na sliku iz poetske zbirke “Pjesme iz Apsurdistana”, 2019.
MUHA I DOSTOJANSTVO
Ne možeš ti meni, muho, oduzeti dostojanstvo time što mi po ćelavoj glavi šećeš te zavlačeći mi se u nosnice tjeraš me sa smetlišta na kojem ja kao tvoj teren uzurpiram.I ne možeš ti meni, muho,da ja lažem kad kažem kako ću se otamo zauvijek maknuti, kako tom smradu više nikada ni prismrdjeti neću, jer ja to ne kažem tek tako – već u vjeri – ufajući se u bolje sutra i nadu varljivu rad’ koje nažalost i opet dođemčim trbuhu ponovo zagusti. A ne zamjeram ja tebi, muho, što ni ti ne štuješ izborano lice i staračke kosti, što ne vrednuješ pamet vremenom potrošenu, što te ni brige za dušu životom napaćenu, a što bi i sama da može iz svoje kože pa makar i k mjestu na kojem se čovjeku, danas, još jedino garantira dostojanstvo. I odlazak pod zemlju košta, muho, i zato nemoj ti, meni, o dostojanstvu.
_________________________________________________
Objavljeno u Zborniku radova XIV. recitala suvremenog hrvatskog pjesništva Senje i meteori, 2006.
LEPTIR-MAŠNA OKO VRATA
Leptir–mašna oko vrata, a u džepu niti groša oblak se pred suncem – vremena možda i nisu loša. A ne tražim puno, kažem, i već vidim se na sceni: klaun sam, metresa, car, borac s bikom u areni. Leptir–mašna oko vrata, život vrti me u krugu, sreća zove nek ju zgrabim, il’ priliku nek čekam drugu, pa ja skačem, ja se lomim, dižem moral, dražim vjeru, suze, smijeh, ples krabulja – stvarno nema mjeru. Leptir–mašna oko vratau reveru crven ruža – daj, sudbino, prošeći malo, možda more šansu pruža. I bacam mu crven ružu nek pučinom morskom šeće, noć s obzora što se valja možda stiže s više sreće.
______________________________________________
Objavljeno u zbirci radova 7. Međunarodnog pjesničkog festivala “More na dlanu – stihovi šapuću školjci”, 2018.
by admin | srp 8, 2023 | Blog, Poezija |

Zaključat ću vrata, makar su uvijek zaključana, da u kuću ne uđe vrijeme. Zaključat ću vrata makar su uvijek zaključana da iz kuće ne izađu mir, dječji smijeh, sjećanja i radosti trenutka, da ne izvjetri miris kolača u pećnici… Zaključat ću vrata čak dva i više puta iako znam da i prolaznost i nemila vijest ulaze i kroz zaključana.
by admin | lip 29, 2023 | Blog, Poezija, Uz dan... |
Izbjeglička enklava čergari svijetom. Iz dana u dan bez šatora i kotača, trase i puta, luta s nadom da će stići do mjesta, daleko od rodnog, što pere ruke od čovječnosti, suživota i života u miru, i od djece koja umiru od gladi. Bez žaljenja i stajanja, životom od danas do sutra izbjeglička enklava na krilima milostinje, empatije, suosjećanja, prevaljuje granice – niz morsko bespuće, od žice do žice…