by admin | lip 19, 2023 | Blog, Poezija, Uncategorized |
Tražeći svijet ne tako davnog vremena, zapamćen po ljubavi i empatiji, zavirujem s onu stranu ogledala, gdje današnji, ogrezao u kriminal, ovisnost i dekadenciju, već odavna slavi svoju opstojnost. I pitajući se, čime, ipak, onostrano plijeni, odnosno, na čemu ovostrano gubi svoje moralne bitke zavirujem iza ogledala gdje, spotičući se o nepoštenje i okrutnost duše i uzmičući sarkazmu nedobrodošlice ponizno ispod glasa pitam: … a gdje je ljubav, gdje su poštenje, poštivanje i praštanje, gdje su pamet, razum i moral? No riječi mi u vjetar pa uvučena u vlastita ramena, iz vizure makova zrna, mirnoćom od nijemosti do poniznosti, promatram kako se ti, gubitnici, ili možda, ipak, dobitnici (?) nabacuju, kao fritzbijem, ključevima budućnosti moje i mog pokoljenja.
by admin | svi 18, 2023 | Blog, Dječji blok, Poezija |
Lepetala buba mara krilima u zraku, dozivala proljeće, zorom, danju i po mraku, nadala se vedrom jutru, osunčanom toplom danu, a kad tamo, kiša, vjetar pa još čami u svom stanu. Jakna, kapa, hladan dah, kao da nam jesen stiže pa nit’ mokre trave vlat glavu k nebu ne diže. Stog sanjamo obadvijeda se ludo vrijeme skrasi da umorna proljetnim letom buba mara odmori na mojoj terasi.
by admin | svi 7, 2023 | Blog, Dječji blok, Poezija |
Priroda se probudila, mira više nema, za promrzlu zemljicu, travnat tepih sprema. Snagu sunca šalje da život poteče u drveće i živicu, grmlje, travu, cvijeće… Stog’ priroda miriše ko procvala ruža, sunašce joj nesebično tople zrake pruža.
by admin | tra 28, 2023 | Blog, Poezija, Uncategorized |
Ustoličeno na zemaljskom svodu
umiruje plavetnilom
umrtvljuje sivilom
usrećuje toplinom sunca
uspavljuje sjajem mjeseca
uznemiruje snagom munja i gromova…
Da, to je nebo
no na mom nebu – ništa nova:
zemlje se i dalje okreće u meni neželjenom pravcu
svijetu i dalje teku odbrojani dani
vrijeme više ne radi u korist života
noći više ne služe isključivo za ljubav
davne praznine i dalje ostaju neispunjene…
Uljuljkana snagom lažne nade u bolje sutra
ne prepoznajem više ni njenu suprotnost –
ljudsku aroganciju i izopačenost
bešćutnost za nove ratne pokliče
sljepoću za još jedan sasvim moguć
generacijski trnoviti put naprijed…
Deplasirana pitanja budućnosti
srozane na margine mogućnosti
no ipak pitanje:
što ako svijet ipak opstane
pa i život opet krene uzlazno
a ja
evo
čak i stih ukrah
(ništa nova)
za ovu priču o nepromijenjenim stvarima
uz koje veseli još samo dječji smijeh u mom dvorištu
i zamamni miris netom procvjetale katruže u susjednom.
by admin | ožu 30, 2023 | Blog, Poezija, Uncategorized |
Ovijena prividom nade, ukradene nevjerici u bolje sutra, puštam duši na volju.
Neka se pjeni i neka bjesni, neka se otima nemoći i slabosti, neka neugaslim žarom potpaljuje lomaču vječnoga plama bezdušnom svijetu.
Već je nadohvat obelisku i bojim se da će zasjest i na taj tron, zauzeti sunčevo mjesto, uzeti i ono malo što ostalo, tek sjećanjem, na šûm granja (iskorijenjenih šuma), na plavetnilo neba (zakriljenog smogovitim oblacima), na mir mora u bonaci (ne okaljanog smećem), na sigurnost vala u uvali (ostavljene bez ključa), na raskoš boja morskih kamenčića utonulih u skute morskih trava što možda skrivaju i zakrpu za pokidane niti vremena.
by admin | ožu 20, 2023 | Blog, Kajkavština, Poezija, Uncategorized |
Lefko bi i preklev
da mi navek
da bi štev nekaj veljkoga povedati
sfaliju reči:
obične
svagdanešnje
ke i sodiju k malima
pak zato i prehajaju kak i toti mali
šterih je od navek sigdar sigdi največ
ali su sejeno navek v manjini.
Zato im se furt sam jeno isto spočitavlje
kaj se samo hujstrijo pak nadigavljeju v smislu
ka bi spremenili i ovo i ono
zmenjali i ove i one
a brus
reči so sam za parodu
pak ih ni zahrptni več ne posljušaju
nek f truc
nasprotno
išče i dalje po svojem
kak na pravom svojem
tema malima zahrptno delaju.
Ne velim kaj sleporiju
kaj so na delu lejharije
ciganije i tomu slično
(makar se toga v najvekšem najde)
ali kaj im sema v sakom primeru bolje ide.
Preslepiju i malo bolje školane
tamveč celoga naroda
i to samo z onima
malo bolje zavozlanima reči
sklepanima za svoj
peklensko-prevarantski i penežljivo-fiškalski posel
v šterima ih ne moči potrti
tamveč
ne ih je moči niti zastajti da zemeju reč
da se hapiju nakladati
pak hitati kak z rukava postotek na postotek
bolje fljetno nek cepanice za kozlicu
pak zavuzavati i razvuzavati saku onu
ku im slina na jezik donese
dokač meni moje
obične
male
nezavuzlane prokletnice
nikak z vrha jezika
kaj pak me sigdar tak rasrdi
kaj bi si toga svojega
najrojši na licu mesta odrezav
i hitiv ga pod noge onima
ki z svojima zavuzlanima
tak močno i sugestivno povedaju
največ pak onoga v šetero ni sami ne verjejo.
