ROLETE I VRT
Zaboravila sam spustiti rolete i najednom mi je vrt uskočio u dnevnu sobu.
MOJ STAV
Možda se nećete složiti sa mnom, no osobno smatram da ne bi bilo pošteno da pjesnik ode prije nego ispiše i posljednji stih, kao ni slikar prije nego dovrši sliku, kako ih ne bi zaostale misli, neispisane ili neizrečeni riječi, odnosno neoslikana platna žuljala putem. Jer, štogod mislili, tek i pjesnik i slikar su posebna sorta – ljudska bića izvan okvira svakodnevice s nepresušivim izvorom riječi, vizura i slika pa ne bi bilo pošteno srezati im misli, skršiti pero ili polomiti kist te ih i prije vremena maknuti iz vlastite groteske, travestije, satire, patetike kojoj su posvećeni.
DVIJE PRVE IZ NOVE POETSKE ZBIRKE “NITI SPONE RELACIJE”
SELEKCIJSKI NEOPREZ
slaveći još jedno jutro
u tom djeličku nebeskog dara što ga čovjek naziva život
nijemo zastajem pri pomisli da sam mogla i ne dobiti ga:
ostati slučajno ili namjerno zaboravljena ili čak izopćena
hitnuta ustranu kao neupotrebljivo sjeme
te završiti u košu nižih vrsta
uz biljke
životinje
amebe
ili čak u onom drugom – za smeće
a mogla sam se i s darovanim ne usrećiti
te i opet
slučajno ili namjerno
zastraniti putovima đavolje duše
zaorati poljima životnih brazdi nedostojnih čovjeka
te u naravi ostati i/ili postati
još samo jedan dokaz više
selekcijskog neopreza
što se
eto
oteo i Proviđenju
baš kad mu moja duša dopala ruku
JA, PJESNIK
misao
riječ
slika
metafora
stilska figura
još poneki jezični glamur
mudrolija ili bravura
i vječna pjesnička dilema:
što je važnije za poetski most prema ljudskom srcu
riječ ili slika
i moguće je da odgovor i ne postoji
no ja ga i danas tražim među riječima i slikama
što ne prestale izvirati od trenutka kad me samo jedna
samo jednom slikom navukla na taj pjesnički sprud
na kojem zauvijek ostajem nasukana
ponavljajući je:
… čuj kako jauče vetar
kroz puste poljane naše
i guste slojeve magle u vlažni valja dô…*
* „U poznu jesen”, Vojislav Ilić, 1862-1894, srpski pjesnik
LEPTIR MAŠNA OKO VRATA
Već zaboravljena iz zbirke „Pjesme iz Apsurdistana“, 2019.
LEPTIR-MAŠNA OKO VRATA
leptir–mašna oko vrata
a u džepu niti groša
oblak se pred suncem skrio
vremena možda i nisu loša
a ne tražim puno
kažem
i već vidim se na sceni
klaun sam
metresa
car
borac s bikom u areni
leptir–mašna oko vrata
život vrti me u krugu
sreća zove nek ju zgrabim
il’ priliku nek čekam drugu
pa ja skačem
ja se lomim
dižem moral
dražim vjeru
suze
smijeh
ples krabulja
život stvarno nema mjeru
leptir–mašna oko vrata
u reveru crven ruža
daj
sudbino
prošeći malo
možda more šansu pruža
i bacam mu crven ružu
nek pučinom morskom šeće
noć s obzora što se valja
možda stiže s više sreće
______________________________________________
Objavljeno u zbirci radova 7. Međunarodnog pjesničkog festivala
“More na dlanu – stihovi šapuću školjci”, 2018.
KOLOTEČINA
Sumrak i svitanje – okvir noćiSumrak i svitanje –
okvir noći u svjetlu tame
u sjenama drveća i kuća
osvjetljenih uličnom rasvjetom
svjetlosnom zrakom mjeseca otetog oblaku
neba razmahanog milijunima zvijezda
i snom
ako dođe
pojavi se prelijevanjem slika zbilje, sjećanja i mašte
licima živih i kojih onih više nema
događanjima bez smisla
poput hodanja po blatu (bolest)
druženje sa zmijom (novi potencijal)
kako ih tumači sanjarica
nakon što i sve druge sanje razbije neumorni pjev ptica
u krošnji pod prozorom ili niz ulicu
u praskozorje
kad izranja novi okvir
novoga svitanja i novog sumraka
u liku novoga dana
nove dnevne svjetlosti
nove nade, stremljenja i mogućnosti za ostvarenje neostvarenog
moguće bez sumornih misli čak oblaka, kiše, vjetra i oluje
da uobičajena kolotečina teče
bez zadrške
te u miru dočeka sumrak
novi okvir nove noći
a za njim i novog dana
BEZVRIJEME
Bit će to neko drugo vrijeme
kada se svi bogovi spuste s neba
i sjednu za zajednički stol
pa i Zemlja da promjenama obol
te konačno i Vremenu istekne vrijeme
otmu se minute i časi
proljeća
ljeta
jeseni
i zime
odstupe i sve zemaljske klime
od tropske do stepske
od pustinjske do prašumske
i ćak rijeke i mora svome iskonu uteknu
na vječni neživot se i oceani zareknu
nestanu i mjesec
i sunce
i zvijezde
i samo čovjek
samotna jedinka nekim slučaje ostane –
osvane kao jedinstven svemirski primjerak
kao neviđena bezvremenska zvijer
pa ma tko to bio uzet za primjer
osvanut će s pitanjem na usnama
kako neka ga zakrili tama
i kako nek mu se duša
na vječnost kažnjena
otme okovu bezvremena.