by admin | ruj 24, 2023 | Blog, Poezija, Uncategorized |
PJESNIK I SLIKAR
Pjesnik i slikar
kao lice i naličje jedne iste slike
pred praznim papirom odnosno štafelajem traže inspiraciju.
Gura im se u to ime svakodnevica
najslikovitija u crtićima za najmlađe
u kojima na nekim novim livadama
neki novi ratnici stvaraju neke nove bojišnice
pa neke nove pčele umjesto slađahnog meda
prave nove medom optočene metke i bombe
a neki novi mravi
u travi
umjesto u borbi za hranu
bruse ticala
za međusobnu bitku na daljinski.
I ne spore ni pjesnik ni slikar
da adrenalin mora i kod najmlađih prostrujati
no zar se već i kod te nevinosti
mora do razine gotovosti
pitaju se oba
dok guslajući po svom papiru odnosno štafelaju
stvaraju svaki svoju sliku nekog boljeg života
ni nalik lansiranima putem crtića za najmlađe.
by admin | ruj 10, 2023 | Blog, Proza, Uncategorized |
Baš zato što me se ne pita – razmišljam. Paun i domaća kokoš kljucaju i crve, i biljke pa ih znanost svrstava u svejede, odnosno, sveždere. Postoje i biljojedi i mesojedi, što ovdje i nije važno, važno da se tu distinkciju mora znati već u trećem razredu osnovne škole. Riječ je o znanju iznimno važnom za budućnost, dakle, jednom od inih radi kojih školske torbe osnovnoškolaca – bez sportskih patika i pribora za likovni – važu koliko i sami osnovnoškolci. U što će im izrasti nejake kralježnice pod tim teretom svakako je zanemarivo u odnosu na potrebu da naši budući Tesle i Einsteinovci budu spremni za novi doprinos znanosti. Sreća je da u to ne spada i etika za koje znanje osnovnoškolac treba dozoriti – strpjeti se do srednje škole pa mu do tad barem kralježnica ostaje manje opterećena. Plaši me budućnost i zbog jabuke. Upravo sam uzela jednu u ruku pa vijećam je li dovoljno oguliti joj koru ili i koru najprije treba oprati – preporuka je soda bikarbonom, isključivo apotekarskom, za razliku od onih što smo ih nekad jeli netom ubranih s grane ili uzetih ispod stabla, čak i bez otiranja o košulju. Nebrigu za zdravlje, možda baš zbog tih jabuka, potvrđuje postojeće stanje. Na color dopler retinalnih arterija – nije važno ako ne znate što je to – se u čakovečkoj bolnici čeka cca dvije godine; nešto manje, tek godinu dana, čeka se na holter i UZV srca, što će reći da nama, Međimurcima, nema budućnosti. Retinalne su nam, dakle, katastrofa, srce pred izdisajem pa ne čude liste čekanja kad na njih dnevno atakira svih nas 112. tisuća koliko nas ima. Nisu teorija zavjere ni viseći gradovi, TV ih predstavlja kao obećanu zemlju budućnosti u kojoj ljudi grabe ulicama gazeći po zraku levitacijskim korakom. Dakle, nestanak s lica zemlje prijeti i limenim ljubimcima – u visećim gradovima više neće biti vozikanja automobilima, neće se zagađivati zrak…
Naravno da je primjera još koliko ti srce želi, no za mene je već i predstavljeno dovoljno da zaključim kako bi me ipak najviše veselila ona, stara budućnost. Bez putinovske i uz nekadašnja seoska dvorišta puna paunova i kokoši te ostalog pernatog blaga – nebitno spadaju li u biljojede, mesojede ili svejede.
by admin | kol 26, 2023 | Blog, Poezija |
Nije ovo rokerska
nije niti reperska
nije čak ni bijelo-svjetska
već domaća
istinska
u kojoj se riječi splele
da bi rekle što su htjele
a htjele su:
garantiram da nam se mulja (!)
da svijet u propast srlja
da nam stigla nova era
pa će čovjek
il’ kao čovjek
il’ kraćim putem –
s nebodera.
Kat deveti
u tom je smislu
najizglednija etapa:
Al-Kaida i dalje prijeti
led grenlandski se već otapa
Pacifikom tajfuni vrište
uz Indiju monsunske kiše
Kalifornija je požarište
a hram Božji –
grijehodište.
Stoga već na rubu snage
željeniju tražim sliku –
ma i rodna mi je draga
no ipak biram –
Ameriku.
Trump je srećom u povijesti,
nad Bijelom se Biden smiješi
stoga moja i k nebu seže –
možda Bog u nečem griješi?
Ostalo mu od grijeha
tek nešto sitno –
ne ukrasti
reklo bi se
mizerija –
i lopovu ispod časti.
I dok jedno s drugim zbrajam
kostobolja usput steže
rđav znak mi sudba šalje –
crvljiv plijen sam sred njene mreže.
Stog’
pomiren bez ostatka
da se s’ srećom neću sresti
kad najednom u praznom nizu –
natječaj za ceste mesti.
Crknut moral istom skače
pogled hita k kontejnerima
pače
srce kuca jače –
i iskra plam je makar bez dima.
No i plam je za neke druge
nepotizam guši vjeru
gledam hordu
k smeću grabi
a ja grabim –
k neboderu.
by admin | kol 21, 2023 | Blog, Poezija, Uncategorized |
Iz poetske zbirke “PJESME IZ APSURDISTANA”, 2019.
Nova vremena
nova scena
i
sve se mijenja.
Zato danas ni na naličju poštenja
ne sjede kao nekoć lopovi i džepari
i ostali predstavnici društvenog ološa –
vremena dakle nisu loša –
danas su i na tim pozicijama menadžeri –
gospoda bijelih ovratnika
osebujna njuha za financijski inženjering
politiku
narko–biznis
i poslove reketa –
biznis što cvjeta otkad je svijeta
pa tako i u nas
danas
zrcali obrazima
u jarku izgubljenih dokaza.
Na mjestu bez revizija
nalaza
izvješća
svjedoka
na mjestu pravde s ocjenom od oka
jer nije riječ o kriminalu stoke sitnoga zuba
niti o plaćanju nerada iza rešetaka –
a bila je to nekoć sramotna budžetska tlaka
neopravdan namet za ondašnji lopovluk –
iz današnjeg ugla
kukavni nestašluk sitnih vucibatina
i ostalog probisvijeta
s tadašnjeg naličja poštenja.
No
kao što rekoh
nova vremena
nova scena
i
sve se mijenja…
by admin | kol 4, 2023 | Blog, Poezija, Uncategorized |
Tko je taj meštar igre zlokobnih moći, taj neprikosnoveni umješač s likom sveca ili obrazom đavla, ta nevidljivost u imenu Boga, sudbine ili sreće, dobre ili loše karme pred kojom čovjek milostivo sklopa ruke za što manje lude mudrosti ili mudre ludosti kojom ga obasipa?
Tko je taj djelitelj ključeva budućnosti da pred čovjekom čas bokori mirisavog cvijeća, čas trnje i kamenje, nerijetko s bezdanom beznađa što ljudski život vezuje u čvor?
Tko je ipak ta skrivena Providnost čijom voljom neki zauvijek ostaju s uzdahom i izdahom na strujnom krugu, na životnom prostoru niti za milimetar prostranijem od vlastite postelje, na kotačima umjesto vlastitog koraka, s vidom ili sluhom kao grobnom tminom ili tišinom, nerijetko i uz misao što iako blistavija i od iskre sunca ostaje uzletom tek unutar vlastite moždane kore?
Zato i pitanje: tko je taj meštar igre zlokobnih moći kojemu bi se čovjek i za samo trunku čovječnosti više nerijetko i kalvarijski na krvavim koljenima zaputio?
