by admin | ožu 22, 2022 | Blog, Poezija, Uz dan... |
I bez oceanskog bespuća i bez grandioznosti slapova Nijagare čak i bez užurbanog riječnog toka, ja se prepoznah – ja bijah voda. možda samo kap, no ipak djeličak izvora života što oduvijek ostaje čuvan kao malo vode na dlanu. i već se čuh u šumu izvora, u mrmoru mora, u uzburkanom poju brzaka, potoka i rijeka, vidjeh se u odrazu sunca na blistavom jezerskom staklu, u slici iskričavog leda na granju obasutom injem i čak me bî i u zamućenom špiglu bare o čijem skrivenom životu i opet svjedočili samo živi kreket žaba te mjesečevim sjajem polivena nesklonjiva ljepota barskog irisa. i nije mi bilo ravna u raspršivoj snazi prpošnog slapa kojim letjeh niz vodopad, u nebeskoj mirnoći kojom kao neotkriveni izvor nečujno klizih niz planinske gudure, u odjeku metronomskog ritma zvonkog kapanja s visine, kap po kap – ja doista bijah voda. no taman kad progovori u meni i njen skitalački duh i kada krenuh čergom pare iz stanja u stanje, moja java, oporim grčem istine razbi čaroliju sna i ote me životu vode. ote me tom vječnom trajanju kroz promjene, toj začudnoj neprolaznosti kakvoj se čovjek, eto, ni u snu nadati ne može.
by admin | ožu 21, 2022 | Blog, Poezija, Uz dan... |
Misao, riječ, slika, metafora, stilska figura i još poneki jezični glamur, mudrolija ili bravura i vječna pjesnička dilema: što je važnije za poetski most prema ljudskom srcu – riječ ili slika.
I moguće je da odgovor i ne postoji, no ja ga svejedno i danas tražim, uporno među riječima i slikama što ne prestale izvirati od trenutka kad me samo jedna, samo jednom slikom navukla na taj pjesnički sprud na kojem zauvijek ostajem nasukana, ponavljajući: (…) čuj kako jauče vetar kroz puste poljane naše i guste slojeve magle u vlažni valja dô. (…)*
_____________________________________________________
*Pjesma „U poznu jesen“, Vojislav Ilić, 1862.-1894., srpski pjesnik
by admin | ožu 19, 2022 | Blog, Dječji blok, Poezija, Uz dan... |
Dobro jutro, prirodo, prozore otvori, dan što sviće kupa se u proljetnoj zori. ,
Ljubičica mrava budi, trava niče – nema priče, osa zuji, leptir slijeće – na livadi proljeće!
S dalekoga juga lastavica stiže, ispod snijega visibaba bijelu glavu diže.
Medo brunda, zeko skače, lija zijeva, ševa pjeva, jazavac se ježu ruga – proljeće je usred luga!
Na livadi žuti jaglac, mrav, zelena trava, ljubičica, potočnica, sve s proljećem spava.
Zaplješćimo proljeću, nebu kojim kruži, jatu ptica, zlatnom suncu i proljetnoj ruži.
______________________
Glazbeni zapis na CD-U „Petrana Sabolek djeci“, autora Damira Rodigera s notnim zapisom songa u zbirci dramskih tekstova za djecu “AVANTUROKAZI”, 2021., sve na ovoj www stranici.
by admin | ožu 14, 2022 | Blog, Poezija |
Ne bih da naša Zemlja postane drugačija – likom bezlična isprazna lopta bez ikakvog traga ljepote iz vremena kad je odisala mirisom samoniklog cvijeća, rahlo uzorane zemlje, meda u košnicama i znojnih težačkih ruku, što su je, dok su je, držale kao malo vode na dlanu.
U vrijeme, dakle, kad su je kupale neokaljane kiše i opijao miris zraka nezagađene atmosfere, u vrijeme kad je čovjeku najviši cilj bio miran život dostojan čovjeka.
by admin | ožu 10, 2022 | Blog, Poezija |
Tko je taj meštar igre zlokobnih moći
taj neprikosnoveni umješač s likom sveca
ili obrazom đavla
ta nevidljivost u imenu Boga
sudbine ili sreće
dobre ili loše karme
pred kojom čovjek milostivo sklopa ruke
za što manje lude mudrosti
ili mudre ludosti kojom ga obasipa.
Tko je taj djelitelj ključeva budućnosti
pa pred čovjekom čas bokori mirisavog cvijeća
čas trnje i kamenje
nerijetko bezdan beznađa
što ljudski život vezuje u čvor.
Tko je ta skrivena Providnost čijom voljom
neki zauvijek ostaju s uzdahom i izdahom na strujnom krugu
na životnom prostoru niti za milimetar prostranijem od vlastite postelje
na kotačima umjesto vlastitog koraka
s vidom ili sluhom kao s grobnom tminom ili tišinom
nerijetko i uz misao što iako blistavije i od iskre sunca
ostaje uzletom tek unutar vlastite moždane kore.
Tko je dakle taj meštar igre zlokobnih moći
k kojemu bi se čovjek
i za samo trunku čovječnosti više
nerijetko i kalvarijski
na krvavim koljenima zaputio.
by admin | ožu 8, 2022 | Blog, Poezija, Uz dan... |
cvjetni pupoljak čeka cvatnju
plodići – cvjetne glavice
u šarenim haljinicama
i sa svilenim mašnama u kosi
plijene ljepotom budućeg cvijeta
a u dan cvatnje – pupoljak se otvara
pa obasjan sjajem mladosti
bljeska ljepotom otvorenih latica
i mirisnim cvjetne peludi
miris mami pa uokolo gle
oblijeću već
i pčele
i bumbari
i leptiri
i već na pomolu nova cvatnja
rađa se novi cvijet
novi grm
novo stablo
novo drvo života –
pod okriljem majke
