by admin | lip 7, 2022 | Blog, Poezija |
Ne možeš ti meni, muho, oduzeti dostojanstvo time što mi po ćelavoj glavi šećeš i zavlačiš mi se u nosnice, tjerajući me sa smetlišta na kojem ja, kao, tvoj teren uzurpiram.
I ne možeš ti meni, muho, da ja lažem kad kažem kako ću se otamo zauvijek maknuti, kako tom smradu više nikada ni prismrdjeti neću, jer ja to ne kažem tek tako, već u vjeri, ufajući se u bolje sutra i nadu varljivu rad’ koje nažalost i opet dođem čim trbuhu ponovo zagusti.
A ne krivim ja tebe, muho, što ni ti ne štuješ izborano lice i staračke kosti, što ne vrednuješ pamet vremenom potrošenu, što te ni brige za dušu životom napaćenu, što bi i sama da može iz svoje kože makar i k mjestu koje čovjeku danas još jedino garantira dostojanstvo.
No, i odlazak pod zemlju košta, muho, i zato nemoj, ti, meni, o dostojanstvu.
by admin | lip 4, 2022 | Blog, Poezija, Uz dan... |
Šutke ću
kao i obično
i o rafalnoj paljbi njegovih pijanih psovki
i o njenim nečujnim koracima
što bosih nogu ili u debelim čarapama lete po zraku
kako me
mičući se pred njegovim mahnitim udarcima ne bi probudila.
Šutke ću
kao i obično
i o lažnim optužbama nevinih stepenica na ulazu
za njene
nakon ovakvih noći
uvijek svježe modrice na licu.
Šutke ću
kao i obično
i o svojim snovima –
danu u kojem ću je konačno moći zaštititi –
isprsiti se za nju pred njim
i kao u sanji odvesti je u svoju čarobnu šumu
gdje sve majke pred očevima poput mojega
ostaju zaštićene neprobojnim zavjesama vatrenih kopriva.
Šutke ću
kao i obično
i o svojim suzama na jastuku –
manje će je boljeti ako će vjerovati da sam ga pomokrio
nego li dozna da više ni preda mnom ne mora skrivati istinu –
ne bih da ju tom spoznajom još više rastužim
jer ona je – moja mama.
by admin | svi 31, 2022 | Blog, Poezija, Uz dan... |
U pušačkom dimu slogan:
„s cigaretom nisi sam“
stog pušač u duši
dimom guši
i sebe
i sve oko sebe
usmrćuje zrak i tijelo
i ne mari za počelo
da osoba je drugog reda
sa zabranom ulaska
u prostore uljuđene
pa ga muče samo cijene –
van serijska poskupljenja
za prepune pepeljare
za gomile opušaka
za dim u vjetar
i dosadna upozorenja:
na kutiji zmijska guja-
da!
pušenje ubija
no nikotin i opija
pa mu se tijelo daje
da nek traje dokle traje
ta borba do istrebljenja
s pobjednikom – porokom.
by admin | svi 17, 2022 | Blog, Poezija, Uncategorized |
Mogla bih se smijati do besvijesti, smijehom zaraziti čitavu planetu. A i plakati bih mogla, jednako nezaustavljivo dok izvor suza ne istoči i posljednju kap. Mogla bih za istu korist i zaspati, i nastavljati spavanjem iz sna u san, bez buđenja, do vječnoga sna. Mogla bih, kažem, no u nekom drugom životu, za neku novu stvarnost – postojećoj je ionako svejedno, ona se i dalje slijepo napaja iz već potrošenih izvora.
by admin | svi 14, 2022 | Blog, Poezija |
Da mi je moć, jednim bih potezom promijeniti svijet: ojarmila bih militantske duše i njihove sjene, izopćila korumpirane, zle i nepoštene, ugasila sjaj naftnih bušotina, zabranila sječu šuma i da više ne bi bilo gladi sva bih zapuštena polja uzorala, pšenicu i u tegle s cvijećem posijala… Da mi je moć više ne bi bilo rata, elita i profita, zagađenja i civilizacijskog bahaćenja i Zemlja bi mogla zauvijek opstati i ljudska vrsta nikada nestati i nijedan čovjek ne bi završio u bijedi, skončao možda i u svemirskom getu i baš nitko ne bi za boljim sutra već danas požudno k drugom planetu.
